Pogledajte koje (za sada) izmjene poreznih zakona stupaju na snagu od 1. siječnja 2020.

Ne bi bilo pošteno priznati da Vlada nije napravila značajnije pomake kod donošenja novih zakonskih izmjena i uvažila (barem djelomično) glas javnosti i ono što je najvažnije od svega glas gospodarstva.

Dokaz tome svakako su i prihvaćeni prijedlozi izmjena Zakona o PDV-u kojima se uvodi 13 posto poreza na dodanu vrijednost na pripremanje i usluživanje jela i slastica u i izvan ugostiteljskih objekata.

Manje je to od onoga što su ugostitelji tražili i očekivali, ali i svakako više od onoga što je u prvoj verziji bilo ponuđeno (više od tome pisali smo u ranijim objavama).

Nadalje, u Zakon je napokon uvrštena i odredba da su svi koji obavljaju privremeni međunarodni cestovni prijevoz putnika na području Republike Hrvatske sada obvezni podnijeti prijavu usluga međunarodnog cestovnog prijevoza putnika prije ulaska u Republiku Hrvatsku te je obvezno u pisanom obliku imati u prijevoznom sredstvu.

Podignut je i prag za primjenu postupka oporezivanja prema naplaćenim fakturama s 3 milijuna kuna na 7,5 milijuna kuna čime će se olakšati poslovanje za dodatnih 8 posto poreznih obveznika.

Prema prijedlogu poduzetnika, Vlada je odustala od smanjenja opće stope PDV-a. Poduzetnici smatraju da će smanjenje opće stope biti prenisko da bi polučilo željeni efekt te je njihov stav da bi sniženje trebalo iznositi minimalno 2 posto sa stupanjem na snagu 2021. godine. Ipak u trenutnoj situaciji negoduju ukoliko će sav novac otići u povećanje plaća za javni sektor.

Za sada, ministar Marić hrabro brani proračun i uvažava želju poduzetnika, koji su se odrekli upravo ovih 1,7 milijardi kuna kako se ne bi dogodilo probijanje rashodovne strane proračuna, i kako je sam izjavio 'sačuva dio novca sa strane i da ostane nešto za crne dane'.

Zbog zadnjih izmjena Pravilnika o porezu na dohodak od 1. rujna 2019. godine, kojima je preporučeno privatnom sektoru utjecati na osobna primanja radnika upravo isplatom neoporezivih davanja, poslodavci s pravom postavljaju pitanje zašto se na isti način ne postupi i u javnom sektoru – na način da se izmjene kolektivni ugovori kako bi se polučilo povećanja kućnog budžeta, uz minimalna davanja iz državnog proračuna.

Povećan osnovni osobni odbitak, ali ne i iznosi za uzdržavane članove

Novim odredbama Zakona o porezu na dohodak proširuje se obuhvat primitaka, koji se ne smatraju dohotkom pa tako fizičke osobe koje će ostvarivati dohodak po osnovi darivanje pravnih i fizičkih osoba za podmirivanje potreba kao što su troškovi prehrane, smještaja, odjeće, školovanje i slično prikupljenih u humanitarnim akcijama i javno oglašenim akcijama, koje imaju uopće korisnu svrhu više neće na to morati plaćati porez. Sukladno tome, ako će neprofitna organizacija isplatiti članovima uže obitelji preminulog člana neprofitne organizacije pomoć i potporu, to se više neće smatrati dohotkom.

Prihvaćen je i prijedlog da se nagrada učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja izuzme iz oporezivog cenzusa od 15.000 kuna, a zakonodavac je omogućio i da se premije dodatnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja koje će poslodavac uplaćivati u korist svojeg radnika neće smatrati drugim dohotkom. Obrtnici su napokon dobili pravo da mogu bez poreza otpisati tražbine koje su zastarjele i koje u svakom pojedinim poreznom razdoblju ne prelaze 5.000 kuna po pojedinim dužniku, za što su se dugo borili.

Povećan je osnovni osobni odbitak s 3.800 kuna na 4.000 kuna, ali to ne znači da će se time povećati i mjesečni iznosi za uzdržavane članove. Povećanje osobnog odbitka kompenzacijska je mjera kojom će Vlada pokušati namiriti manjak u blagajnama gradova s obzirom da se usprkos velikom protivljenju javnosti ipak uvodi neoporezivanje dohotka po osnovi nesamostalnog rada od 100 posto za mlade do 25 godina života i za 50 posto za mlade od 26 do 30 godina života. Vlada ovime planira pridonijeti zaustavljanju trenda odlaska mladih i visokoobrazovanih osoba na rad u inozemstvo međutim, to nije omogućeno svim mladima. Tako, na primjer, mladi obrtnik koji planira pokrenuti vlastiti posao i time otvoriti i druga radna mjesta, neće imati istu mogućnost neplaćanja poreza na dohodak.

Nadalje, poslodavci su snažno prigovorili da visokoobrazovane osobe na tržište rada dolaze bez potrebnih znanja te su zatražili da se Vlada ne miješa u način određivanja plaća. Podsjećamo, trenutno poslodavci nemaju obvezu voditi brigu o godinama zaposlenika, a ovime se dodatno nameće nova obveza za obračun i isplatu plaća.

Vlada je najavila i da će učinak mjere na državni proračun zbog povećanja osobnog odbitka u iznosu 500 milijuna kuna biti kompenziran jedinicama lokalne i područne samouprave u istom iznosu pa se, barem za sada, može naslutiti da iste te jedinice neće imati potrebu podizati druge poreze i doprinose kako bi namirile ovaj gubitak. Zakonodavac je prihvatio i prijedloge poslodavaca da prilikom isplate plaće bivšim radnicima za posljednji mjesec rada mogu koristiti porezni odbitak čime se ispravlja nepravda u korist radnika, kako ne bi na povrat poreza iz svoje zadnje plaće morali čekati godišnji obračun poreza na dohodak i povrat od Porezne uprave.

Obveznici poreza na dohodak koji porez plaćaju paušalno više neće primati rješenje od Porezne uprave početkom iduće godine, već se na njih 'prevaljuje' obveza samozaduživanja s nadom da neće biti previše opomena i ovrha, s obzirom da su ovi poduzetnici stvorili dugogodišnju naviku plaćanja poreza po zaprimljenom rješenju svake godine.

U svrhu administrativnog rasterećenja poslodavaca, Porezna uprava sada će omogućiti poduzetnicima uvid u već primljene neoporezive primitke njihovih radnika – uvid u primitke koje radnik može ostvariti od više poslodavaca do određenog godišnjeg iznosa u poreznom razdoblju te radnik više neće imati obvezu dostavljati pismene potvrde o tome.

Nejasno je zakonodavac pokušao definirati obilježja nesamostalnog rada za potrebe oporezivanja te će biti potrebno da Ministar financija pravilnikom dodatno propiše elemente koji će određivati kriterije i način provedbe ovih odredbi.

Vezano za izmjene Zakona o porezu na dobit sada je jedini kriterij za obvezan prijelaz na oporezivanje porezom na dobit kod fizičkih osoba koje utvrđuju dohodak za samostalne djelatnosti (obrtnici i ostale samostalne djelatnosti) uvjet da su obveznici samo oni koji ostvaruju u prethodnom poreznom razdoblju primitak veći od 7,5 milijuna kuna. Drugim riječima, svi koji su sada u sustavu poreza na dobit, a tijekom 2019. godine su ostvarili prihode manje od 7,5 milijuna kuna, sada se mogu 'vratiti' u sustav oporezivanja porezom na dohodak i o tome obavijestiti Poreznu upravu do 20. siječnja 2020. godine.

Ipak, zakonodavac kasni s odredbom da u slučaju okončanja likvidacije ili drugog postupka kojim porezni obveznik okončava poslovanje mora podnijeti financijska izvješća i utvrditi poreznu obvezu u roku od 30 dana. Rezultat je to izmjena koje su se dogodile prilikom nedavnih izmjena Zakona o trgovačkim društvima kada je uveden postupak brze likvidacije, a 'zaboravilo se' da za takve situacije nije propisana obaveza utvrđivanja porezne osnovice, a time niti obveza plaćanja poreza na dobit. Pokušava sada to zakonodavac retroaktivno uvesti u obveze, a ostaje za vidjeti čija će to obveza biti za sve one koji su već brisani tijekom 2019. godine.

Dodatno opterećenje u financijskom poslovanju poduzetnika

Najmanje se mijenjanju odredbe Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom. No to ne znači da se od njih očekuje najmanje problema.

Uvodi se, naime, obveza provođenja postupka fiskalizacije izdavanja računa za prateće dokumente, koji se izdaju prije samog izdavanja fiskalnog računa od 1. travnja 2020. godine. Dodatno, slijedi obveza, već ranije najavljenog provođenja postupka fiskalizacije za prodaju putem samouslužnih uređaja od 1. siječnja 2021. godine, ali i obaveza iskazivanja fiskaliziranih računa s QR kodom za sve koji promet naplaćuju gotovinom i karticama, što će dodatno opteretiti financijsko poslovanje poduzetnika u vidu novih programskih rješenja, zamjene opreme i svakako većih troškova ispisa računa.

Ono što dodatno nije dobro je da se ovim izmjenama i dopunama želi uvesti još jedan novi element računa i time financijsko opterećenje pada na leđa poštenih i odgovornih poreznih obveznika. Posao nadležnih tijela, kontroliranje računa, prebacuje se na građane, a poznato je da 'sivu zonu' karakterizira upravo izostanak računa ili druge dokumentacije ili pisanog traga.

Najvažnija izmjena u Općem poreznom zakonu je svakako pokušaj zakonodavca da nadopunom postojećeg članka 12. dodatno proširi svoje ovlasti u pogledu poreznih pogodnosti koje pojedini poduzetnici koriste kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

Teško se oduprijeti doživljaju da se time nastavlja hajka na paušalne obrte iako je zakonodavcu dobro poznato da postoje mnogi drugi oblici korištenja poreznih pogodnosti kojima bi se trebalo pozabaviti. Bit će zanimljivo vidjeti kako će zakonodavac reagirati, naprimjer, prema uredno registriranoj djelatnosti turističkog vodiča ili skipera koji za svoju uslugu naručitelju ispostavlja fakturu, ali i koristi njegovu opremu prilikom izvršenja usluge. Zakonodavac smatra da će ugovorni poslovni odnosi između povezanih osoba porezno biti priznati samo onda ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu, pod istim ili sličnim okolnostima, utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose, što će biti teško dokazivo.

Dodatno, izmjenama ovog zakona regulira se da od dana smrti poreznog obveznika, do trenutka izvršnosti rješenja o nasljednicima, ne teče zastara - što svakako ne ide u prilog pravnim slijednicima.

Povećanje minimalca na teret gospodarstva

Izmjenama u sustavu posebnih poreza na kavu i bezalkoholna pića uvodi se oporezivanje bezalkoholnih pića prema udjelu šećera kao i dodatno oporezivanje energetskih napitaka dok se u Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila ukida mogućnost oslobađanja od plaćanja upravne pristojbe za srodnike u pravoj liniji, ukoliko to vozilo prethodno nije bilo registrirano na darovatelja.

Premijer Plenković, najavio je i povećanje iznosa minimalne plaće, što će ponovno pasti na teret gospodarstva. Iako se najčešće spominju tekstilna i prerađivačka industrija, ne smijemo zaboraviti niti odredbe kolektivnih ugovora za graditeljstvo i ugostiteljstvo, a iz vida se ne smije izgubiti činjenica da bi poslodavci sami povisili plaće kada bi davanja za njih bila manja.

Na kraju, možemo zaključiti da sve predviđene promjene dodatno potvrđuju potrebu da svi zakoni budu jednostavniji, jer nažalost informacije o tome kako se 'vani radi jednostavnije' sve su prisutnije i primamljivije.