Ovogodišnji ulov plave i bijele ribe bit će rekordan!

Iako je do kraja godine ostalo više od dva mjeseca, hrvatska flota plivarica dosad je ulovila oko 45.000 tona sitne plave ribe - srdela, inćuna te nešto papalina, što je 4000 tona više nego u cijeloj 2008. godini. Predsjednik Ceha ribara Hrvatske obrtničke komore Ante Fabijanić Vjesniku je rekao da će ove godine ulov ne samo sitne plave ribe, nego i bijele biti rekordan, a to znači ponovo i dobar izvoz ribe i ribljih prerađevina. Prošle godine Hrvatska je izvezla 30.000 tona ribe u vrijednosti od 800 milijuna kuna, od čega su prerađevine teške oko 270 milijuna kuna.

Izvoz ribe čini 15 posto izvoza naših poljoprivredno-prehrambenih proizvoda. Od te količine izvoza 6500 tona čini svježi inćun, a 5350 tona soljeni. Da će i ove godine hrvatsko ribarstvo ostvariti dobre izvozne rezultate, govori podatak prema kojem je u siječnju 2009. ribe i ribljih prerađevina izvezeno za 305 milijuna kuna, što je za čak 223 milijuna kuna više nego u siječnju 2008. Taj odlični izvozni rezultat postignut je ponajprije zahvaljujući prodaji tuna u Japan. Hrvatska ih na godinu izveze za oko 400 milijuna kuna. Ribarstvo je jedna od rijetkih naših gospodarskih grana, uz duhansku industriju, u kojoj je izvoz veći od uvoza, uz rast unatrag nekoliko godina veći od 60 posto. Hrvatski ribari godišnje ulove oko 5000 tona bijele ribe, od čega najviše oslića (900 tona) i trlja (800), od čega dio također ide u izvoz, ponajprije u Italiju i Sloveniju.

Hrvatska nema zadovoljavajuće količine bijele ribe kojima bi ozbiljnije konkurirala na zahtjevnom europskom tržištu, zatrpanom ponudom iz cijelog svijeta, ali naša riba ima iznimnu kvalitetu te sve ponuđene količine lako pronađu kupca u Europskoj uniji. Doduše, u Hrvatskoj se sigurno lovi više bijele ribe nego što se prijavljuje, a posebice ako uzmemo u obzir više od 10.000 ribara amatera na našoj obali, koji svoj ulov prodaju na crno.

U posljednjih nekoliko godina na našoj obali i otocima niknulo je mnogo pogona za preradu - soljenje, filetiranje, mariniranje i dimljenje ribe, i to od velikih skupih pogona do malih obrta, koji proizvodnju organiziraju nerijetko doslovce po garažama, što bi nadležne inspekcijske službe trebale što prije dovesti u red. Naime, s obzirom na činjenicu da su putovi dobrog dijela ulova naših ribara nepoznati, mnogo je ilegalne prerade ribe - i soljenja i filetiranja inćuna te zamrzavanja ribe, ali i konfekcioniranja osjetljivog škampa. Takvu robu bez deklariranog podrijetla i načina obrade otkupljuju mnogi ugostitelji, naravno, po nižim cijenama nego što bi ih stajalo da kupuju provjereni proizvod od poznatog proizvođača.

Gradnja novih brodova
Prema nekim istraživanjima, mogućnost godišnjeg izlova sitne plave ribe u našem dijelu Jadrana je 200.000 tona, što znači da hrvatski ribari sada na godinu iz mora izvade samo 20 posto te količine. To je ohrabrujući podatak za sve one koji su uložili znatan novac u gradnju novih brodova za izlov plave ribe, ali i one koji su sagradili ili grade objekte za preradu ribe. U sklopu državnog programa obnove i modernizacije ribarske flote, uz državnu potporu od 30 posto nepovratnog novca, dosad je sagrađeno oko 15 novih velikih ribarskih brodova - od pet tunolovaca dugih 40 metara do velikih plivarica i koća, redom vrijednijih od 1,5 milijuna eura.

Pet puta veći uzgoj pastrve
Hrvatska na godinu proizvede 4000 tona slatkovodne ribe, od toga 2000 tona šarana i 2000 tona pastrva. Uzgoj slatkovodne ribe u našoj zemlji je u protekla dva desetljeća smanjen za četiri puta, jer je površina ribnjaka s 12.000 hektara pala na 6000, ali je u tom razdoblju pet puta povećan uzgoj pastrve u hladnovodnim ribnjacima.

Izvoze 1300 tona inćuna
Tvrtka Krajani iz mjesta Nenadići pokraj Malinske bavi se preradom sitne plave ribe te mekušaca i rakova već 11 godina, a u taj posao ušla je među prvima u Hrvatskoj. Direktor te tvrtke Ivan Franolić kaže da je riječ o obiteljskom biznisu, a na godinu proizvedu 1500 tona soljenih inćuna, od čega 1300 izvezu u EU, i to Italiju, Španjolsku i Sloveniju, a pregovaraju i s kupcima u BiH. Taj moderni pogon za soljenje, filetiranje, mariniranje i zamrzavanje ribe zapošljava od 35 do 60 uglavnom radnica, ovisno o sezoni, a inćun se uglavnom lovi tijekom ljeta. Franolić napominje da im kronično nedostaje radne snage, posebice od travnja do rujna. Većinu zaposlenih Franolići svakodnevno kombijem prevoze u tvornicu na posao iz Rijeke, Kraljevice, Hreljina i Grobinštine. Na otoku nema previše žena koje bi zanimao posao filetiranja i konfekcioniranja ribe uz plaću od 3000 kuna i više te osiguran prijevoz i prehranu. Franolići upravo završavaju uređenje novog pogona površine 400 četvornih metara u kojem je pod površinom zemlje uređena zriona za soljenu ribu, a tu će biti i novi proizvodni pogon jer uz paletu od 15 proizvoda sada kreću i s paniranjem ribe, a u dogledno vrijeme tržištu će ponuditi i još neke riblje delikatese.