Osobni bankrot ne olakšava otplatu dugova

Sve teža gospodarska situacija, pooštravanje uvjeta za kredite, sve veća nesigurnost te prezaduženost većine građana aktualizirali su ovih dana pitanje uvođenja osobnog bankrota, instituta koji Hrvatska dosad nije imala, ali se za njegovo uvođenje sindikati zalažu već godinama.

Zagovornici tog modela smatraju da bi upravo mogućnost proglašenja građanskog bankrota bila slamka spasa za one koji dođu do dna, dakle one koji više ne mogu izaći na kraj sa životnim troškovima i vraćati svoje dugove.

Osobni bankrot već godinama mogu proglasiti Amerikanci, Francuzi i Nijemci, a od prošle godine i Slovenci. Sličan model pojedini sindikati predlažu i za Hrvatsku, tako da bi, nakon što pojedinac proglasi osobni bankrot, upravljanje njegovom plaćom i imovinom preuzeo skrbnik kojeg imenuje sud. Dužnik do otplate dugova ne bi mogao donijeti gotovo nijednu samostalnu poslovnu odluku, a skrbnik bi odlučivao kada će prodati dio imovine, kontrolirao mu stanje računa te jamčio da će dugovi biti vraćeni.
Direktor Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček kaže za Vjesnik kako oni nisu protiv donošenja zakona o osobnom stečaju ili bilo kojeg drugog rješenja za probleme prezaduženih, a u više su navrata čak Ministarstvu pravosuđa predlagali osnivanje radne skupine koja bi pokušala naći najprimjerenije rješenje za Hrvatsku. »Osobni stečaj je samo jedno od mogućih rješenja, ali nije općeprihvaćeno i samo manji dio zemalja EU-a ga je realizirao«, ističe Bohaček. A i one zemlje koje ga dugo imaju, kao SAD, postrožile su uvjete, jer je bilo previše zloupotreba.

»Treba reći da dužnicima osobni bankrot ne bi bio as iz rukava i donio spas u vidu oprosta ili olakšavanja otplate dugova, nego bi oni praktički izgubili i imovinu i poslovnu sposobnost u financijskom smislu. Možemo navesti primjer Francuske, gdje se godišnje pojavi oko 180.000 zahtjeva, da bi na kraju tek 20.000 dužnika izabralo stečaj. Tada se obvezno oduzima imovina koja se potom prodaje. Ostaje im odjeća, dio namještaja i automobil, i to samo u slučaju da dokažu da im je nužan za posao i ostvarivanje prihoda. Poslovna sposobnost vraća im se i dugovi konačno obrišu tek nakon pet ili sedam godina urednog izvršavanja stečajnog plana«, pojašnjava Bohaček.

Oduzimanje imovine ili zabrana zaduživanja
Proglašenjem osobnog bankrota građanin ima dvije mogućnosti rješavanja zaduženja. Jedna je da se dužniku uzima sva imovina, osim one najnužnije za život. Po drugoj, dužnik ostaje bez mogućnosti novog zaduživanja i kreditnih kartica te mora u određenom roku otplatiti iznos duga kojeg odredi sud. Nakon toga, preostali dug može biti i otpisan, ali se dužnik više ne smije zaduživati.

Britanci radije prose nego proglašavaju bankrot
Iako mogućnost bankrota zaduženim Hrvatima - procjenjuje se, naime, da svaki građanin duguje oko 60.000 kuna - možda zvuči privlačno, nije riječ o bezbolnom i jednostavnom postupku. Na primjer, u Velikoj Britaniji postoje dvije mogućnosti osobnog bankrota. Brzi, koji predviđa pokrivanje dugova uz brzinsku rasprodaju imovine i rješavanja svih zaostataka u godinu dana, te drugi, klasični bankrot, kada se dugovi vraćaju do pet godina. No, svako proglašenje bankrota Britancima je noćna mora, a pa mnogi radije prose i posuđuju, jer je to društvena sramota.