Oni su sami sebi stvorili radno mjesto

Premda malobrojni, ipak postoje ljudi koji su se nakon gubitka radnog mjesta dočekali na noge i drugu priliku iskoristili za novi početak. Njihov recept za podizanje iz pepela jednostavan je – malo kreativnosti, mnogo hrabrosti i zrnce optimizma. Evo njihovih životnih priča.

Mirjana Nadinić Basioli radila je kao trgovkinja u kiosku u Zadru. Nakon što je kiosk zatvoren, ostala je bez posla. Mogla je, poput tisuća drugih, otići na Zavod za zapošljavanje ili se okušati u nekom poslu. Odlučila se za ovo drugo. Najprije je počela u partnerskom poslu, a onda i sama, te otvorila trgovinu s ukrasnim predmetima za domaćinstvo koje izrađuje uz pomoć članova obitelji. U njemu je mnoštvo predmeta ručne izrade, dekorativnih, ali i funkcionalnih, namijenjenih domaćinstvu. Ipak, u poslu ne ide sve baš tako lako i opušteno. "Nije lako poslovati u današnjem vremenu krize. Ipak, zbog teške obiteljske situacije, uživanja u poslu koji radim, ali i potrebe podmirenja dugova prema državi za razne doprinose – tjeraju me da nastavim uporno dalje", kaže Nadinić Basioli, koja u zadnje vrijeme radi sve više na uređenju interijera kuća, stanova i poslovnih prostora, koje preoblikuje iz novoga u stari stil. Kaže da bi to u budućnosti najviše voljela raditi. "Oslobodila sam se straha, shvatila da nemam što izgubiti i odlučila svoj san provesti u djelo", kaže Mirjana za Slobodnu Dalmaciju. Dubrovčanin Viktor Kužnin, bivši prodavač namještaja, preduhitrio je krizu. Još prije vala otkaza iz posrnule trgovačke branše odvažio se prijeći u privatno poduzetništvo. Danas u Dubrovniku uspješno vodi ugostiteljski obrt i popularnu slastičarnicu-kafeteriju. "Zanat sam godinama izučavao u obiteljskom pekarskom poslu, a nakon 'izleta' u trgovinu upustio sam se, eto, i u ugostiteljstvo. Svakodnevno nastojimo privući posjetitelje izborom domaćih slastica i kavom po za dubrovačke prilike pristupačnih 7 kuna", kaže Viktor, koji se uglavnom bavi "operativom", dok je vođenje obrta prepustio obiteljskom matrijarhatu, supruzi Martini Kužnin i njezinoj sestri Nikolini Farčić. Ideja o slastičarnici-kafeteriji sinula mu je slučajno, dok je čitao medijske napise o astronomskim cijenama kave i poslastica u dubrovačkoj povijesnoj jezgri. Kad je poslije dvadeset godina rada u podružnici FINA-e u Šibeniku službenica Jasmina Havel ostala bez posla zbog ukidanja službe, počelo je, veli, najteže razdoblje u njezinu životu. Dvije i pol godine uzaludno je slala molbe za zaposlenje. Na mnoge potencijalni poslodavci nikada nisu ni odgovorili. Ostatak su bile odbijenice. "U mojim godinama pronaći službenički, a, nažalost, i bilo koji drugi posao, nemoguća je misija. Kada sam to osvijestila, počela sam razmišljati što napraviti. Živjeti od socijale, na državnim jaslama, naprosto nije bila opcija, kao što nije dolazilo u obzir ni sjedenje kod kuće. Tada sam se odlučila registrirati obrt i baviti se onim što stvarno volim", kaže je Jasmina.

Šibenčani je svakodnevno mogu vidjeti na središnjem gradskom trgu, Poljani, za urednim drvenim štandom oko kojeg se širi neodoljiv miris svježe pripravljenih fritula. Bivša službenica vještom ih rukom sprema na licu mjesta, a kupci znaju pričekati i desetak minuta na novu turu te dalmatinske slastice. Svoje priče o uspjehu ili priče vama bliskih ljudi možete nam slati na adresu vijesti@portal.net.hr. Rado ćemo ih objaviti.