Od par satara do asortimana raznih proizvoda: Josip Čavajda jedan je od rijetkih kovača

Zahvaljujući Josipu Čavajdi, jakšićkim krajem i danas odzvanjaju zvuci udarca čekića o nakovanj.

Posao i ljubav prema kovanju naslijedio je od oca, a danas njegova radiona krije brojne proizvode.

"Obrt Baja smo otvorili 2004. godine. Proizvodimo 50 vrsta satara, vršimo usluge oštrenja i proizvodimo noževe, kovanje i tako dalje“, objašnjava Poljoprivrednoj televiziji.

U početku je, prisjeća se, tata kovao ručno, a stric i supruga su mu pomagali. Kada je malo odrastao i Josip mu se priključio, a prvi samostalan rad obavio je sa 17 godina kada je ručno otkovao lemeše. "Moji su otišli na more, a ljudi, stranke nose lemeše na kovanje. I što da radim? Uzeo novce i ajd riješi sam“, prepričava.

Logo na proizvodima kako bi bili prepoznatljiviji
Ovaj kovač Poljoprivrednoj je televiziji opisao i proces nastanka satare.

"Jednostavan je. Satara se izreže, otkuje, obrusi, zakali, ispolira, stave drške i to je to. Sve se na njima radi ručno, čak i zakovice koje rade klinci“, pojašnjava dodajući kako u poslu sudjeluje cijela obitelj.

Unazad dvije godine na proizvode stavljaju logo kako bi bili što prepoznatljivi, a Čavajda otkriva i kako rade na tome da ga zaštite.

U ovoj kovačkoj radionici nastaje 50 vrsta satara, a u početku su ih imali svega nekoliko i nazivali ih ženskim imenima. Tako su u njihovim rukama između ostalih nastajale Anka i Biba. Danas je situacija nešto drugačija.

Ove satare, pokazuje na određen model Josip, traže Dalmatinci pa su ih nazvali Dalmatinska i proizvode ih u osam veličina. "Lovačku sjekiricu vole lovci pa smo ju tako i nazvali“, otkriva. Također, imaju i mesarske mačete, klasične i profesionalne satare, razne vrste noževa, motika pa čak i viteške mačeve. Svi se oni međusobno razlikuju, ali im je jedno zajedničko – vrhunska kvaliteta.

"U procesu proizvodnje satara i noževa najznačajnije je kalenje, ali je i jako bitno kovanje. Njime se struktura materijala poveže, materijal se sabije i može se postići puno veća tvrdoća kalenjem“, objašnjava sugovornik razliku između njegovih i industrijskih proizvoda.

Zadovoljni kupci najbolja reklama
Josip je otkrio i kako održavati noževe i u čemu ljudi najviše griješe.

"Bitno je prvo imati kvalitetne noževe. Drugo, koristi se njime je jako velika razlika. Puno nas kada reže recimo čvarke povučemo u stranu i to noževi ne vole“, ističe te napominje kako ih se ne bi trebalo stavljati ni u perilicu suđa jer se tamo sat vremena kuhaju i pare i gube kvalitetu.

Kako ima stalne kupce koji su prepoznali njegov trud i kvalitetu, proizvodi se ne zadržavaju dugo na policama. Jako ga veseli, kaže, kada ljudi dođu kupiti nož i ispituju ga koliko će trajati, hoće li biti zadovoljni, kolika mu je tvrdoća. "Kažem im da su zakaljeni na 60 Rockwella, ali to njima ništa ne znači. I onda im pričam o razlikama između naših i nekih drugih. Oni odu, isprobaju ga i naruče ponovno. E to je to. Mogu pričati tri dana kako su oni dobri, valjaju, ali kada sam čovjek isprobava i uvjeri se nema šanse da bi ga mogao nagovoriti da ponovno kupi ako nije zadovoljan“, objašnjava dodajući kako im je zadovoljan kupac koji ponovno naruči najbolja reklama.

Za kraj, ovaj kovač prisjetio se i koji mu je bio najzanimljiviji predmet koji je do sada izradio.

"Bilo je za jednog gospodina koji je imao mehaničku ruku. Želio je nož za kalamit. Trebao sam napraviti nož da mu bude točno u ruci i da s ovom rukom koja mu je fleksibilna može držati grančice“, prepričao je Čavajda.