Od ideje do unosne prodaje: Eugen Novaković proizveo čips i kobasice od smokava!

Mnoga jela upisana u svjetskoj kulinarskoj povijesti nastala su na neobičan način; neka iz pogreške, neka iz potrebe, naka slučajno, a čips od smokava, najnoviji proizvod Eugena Novakovića iz Posedarja, nastao je – spontano! “Došao mi moj unuk Željko da mu otvorim vrićicu čipsa od krumpira. Kliknulo mi je u trenu: Zašto mi, na našem OPG-u, ne bi proizveli čips od smokava?”, pomislio je Eugen.

Ideju je istog trena prenio supruzi Gordani i kćerki Boženi.
Smokva nije krumpir

Odmah su krenuli u smokvik i ubrali kašetu smokava. “Smokve smo narizali na ploškice. Jedan plod 4 ploškice od 3 milimetra debljine”, otkriva Novaković osnovni postupak. Ploškice potom idu u sušaru “da mekšaju” pa 5 dana na sunce na sušenje. Bez sumpora, aditiva, konzervansa ili drugih dodataka.

Svaki dan se sa priručnim špatulama okreću da se ne zalijepe. “Triba paziti i da se ploškice ne presuše. Jer smokva nije krumpir da pucketa”, pojašnjava Novaković. Kad postanu dovoljno suhe, a istodobno podatne i savitljive, tada ih pokupimo i pakiramo u vrećice od celofana, u svaku 100 grama ploškica od smokava i list lovora koji je aromat. Vrećica se na vrhu malo presavije i zatvori “hektalicom” tj. spojnicom koja se koristi i kod spajanja papira, pojašnjava Novaković.

Svoj novi proizvod prvi put je predstavio na nedavnom Festivalu smokava u Zadru. “Reakcije posjetitelja i kupaca više nego dobre. Sve je planulo kao alva”, kaže Novaković.

On se “zavitova” da će svake godine upravo za Festival smokava izbaciti po jedan novi proizvod i tu zadaću zasad uredno izvršava. Uz svoje druge proizvode, čips od smokava ponudio je potom u Zagrebu na sajmu Hrvatske gospodarske komore “Proizvodi hrvatskog sela”, zatim na izložbi Jesen u Lici, te na upravo završenom Braniteljsko-kolekcionarskom sajmu Samo hrvatsko na Forumu u Zadru. “Od 100 vrećica čipsa od smokava, u Zadru je ostala samo jedna neprodana”, kaže Novaković. Njegova je računica jednostavna: od 150 kilograma svježih smokava proizveo je 15 kg čipsa, pakirao u vrećice od 100 grama i svaku vrećicu prodao po 20 kuna. To je 3.000 kuna.

Inače, kilogram suhih smokava prodaje se po 80 kuna, a finalni proizvodi kao ovaj i drugi s dodanom vrijednošću po 200 i više kuna.
Kobasica kao mamac

Novakoviću ne nedostaje ideja. Nakon smokvenjaka, energetskih pločica, okruglica, valjušaka… spektru od ukupno 12 proizvoda s dodanom vrijednošću nedavno je dodao i kobasicu od smokava. “Pozvali su me da izlažem svoje proizvode na sajmu “Klobasica”, u Sv. Petru u šumi kod Pazina. Ne budi lijen, ajde rekoh, idem napraviti kobasicu od smokava”, započinje Novaković.

Najprije je, veli, snimio dimenzije standardne kranjske kobasice 12,5 puta 2,5 cm, potom sačinio kompaktnu smjesu tako da je po nekoliko puta samlio suhe smokve. Bez grudica i rupica, kobasica je ispala čvrsta “kao staklo”.
“Oblikovao sam ih tako vjerno, naravno bez folije, da na sajmu, na kojemu su svoje kobasice, osim Istrana i drugih hrvatskih proizvođača, izlagali Slovenci, Austrijanci i Talijani, nitko nije primjetio da to nije kobasica od mesa, sve dok na komadiću papira nisam napisao: kobasica od smokava, Tada su i sami izlagači počeli dolaziti, raspitivati se, a za njima i kupci”, pojasnio je Novaković. Ispostavilo se da je “kranjska od smokava” bila dobar mamac jer su potom počeli “kuriti” smokvenjaci, suhe smokve, valjušci i ostalo što se našlo na Novakovićevom štandu.

“Ljudi cijene rad i inovativnost. Mnogi me pitaju otkud vam sve te ideje"!? Pitaju i kupuju, a Novaković odgovara: “To su proizvodi sunca, mora, kamena i ljubavi. Najviše ljubavi!”
Proizvodi s dodanom vrijednošću

Novaković na obiteljskom imanju u Posedarju ima 200 stabala smokava. Svako stablo u punom rodu u prosjeku daje 80 do 150 kilograma ploda. Bere se puna 2 i pol mjeseca svaki drugi, treći dan. Što se više beru, kaže, one više rađaju. Otkupna cijena svježih plodova u veleprodaji je od 7 do 10 kuna. U maloprodaji 30 kuna. Za to možeš kupiti 6 kila jabuka. Nije loše, ali prava zarada je u finalnom proizvodu s dodanom vrijednošću. Od kilograma suhih smokava on napravi 63 okruglice, svaka stoji 4 kune i to ti je 252 kune, a ako okruglicama od smokava dodaš med, orah, kokos ili čokoladu onda se cijena penje na 300 kuna, pojašnjava Novaković.

Osim smokava, ima i 800 stabala maslina, a u Mazinu u Lici uzgaja šljive, jabuke, kruške, orahe, krumpire... "Najvažnija je raznolikost i da proizvode imaš tijekom cijele godine”, kaže Novaković, koji ne propušta nijedan sajam ni prodajne izložbe. Za njega OPG znači proizvesti, preraditi i prodati, a sve što proizvede proda na sajmovima i na kućnom pragu.
Iz Posedarja u Zagreb, Beč i Singapur

Sin Božo, diplomorani pravnik tajnik je u Zadružnom savezu Dalmacije, a kćerka Božena, udana Krep, diplomirana ekonomistica osnovala je u Zagrebu vlastiti OPG “Blago našeg kraja” putem kojega proizvodi i prodaje sve što i otac Eugen. Znači, sve delicije od smokava, okruglice i valjuške sa medom i orasima, sok od bazge, energetske pločice, smokvenjake, kobasice, džemove, marmelade, ali i ekstradjevičansko maslinovo i kantarionovo ulje. Božena je prodaju proširila i na Beč gdje se u Hrvatskoj kući delikatesa nude proizvodi iz Posedarja. Iste proizvode Božena prodaje i u Singapuru, a pred dobivanjem je certifikata za Hallal i Košer, standarde koji se traže na tržištima gdje žive Muslimani, odnosno Židovi. Uskoro će im ponuditi i najnoviji proizvod čips od jabuka, a tko zna, jednog dana to može postati veliki posao i na međunarodnom tržištu.