Od baranjskih buša do surduka: Zašto je Baranja zvijezda kontinentalnog turizma?

Tijekom posjeta Baranji obišli smo Baranjsko Petrovo Selo, Beli Manastir, Podolje i Zmajevac, gdje smo razgledali vinarije, etnološke i gastronomske atrakcije. Također smo svratili u Karanac, uživajući u lokalnoj kuhinji i tradicionalnim delicijama.

Taman ususret fašniku, koji se danas, 17. veljače održava u Baranjskom Petrovom Selu, razveselila nas je vijest o tome kako su baranjske buše, tradicionalne strašne maske, slične onima kvarnerskih zvončara, pokladnim običajima ovog kraja zaštićene kao nematerijalno kulturno dobro pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske.

Buše, navodno, ishodište vuku iz vremena turskih bitaka. Prema predajama, stanovništvo se odijevanjem u ovčju kožu i maske s rogovima izrađenima od vrbinog drveta nastojalo zaštititi od opasnog neprijatelja. Pokladna tradicija od tada pa do danas prekinuta je jedino za vrijeme Domovinskog rata.

Šokački vez
Baranjski šokački vez zaštićen je na isti način još 2021. godine, a danas imamo deset nositelja na listi. Više o tome doznali smo u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru.

"Među nositeljima je i jedan pripadnik snažnijeg spola, Pavo Franjin, koji radi na svom tkalačkom stanu i izrađuje nošnje, a ima i svog nasljednika, tridesetogodišnjeg Filipa Golubovog Cara“, ispričala nam je voditeljica centra Jasmina Doboš.

Među deset nositelja je i Osnovna škola Draž, u kojoj se tradicionalni običaji njeguju kao izvannastavna aktivnost. Djeca na taj način uče izrađivati baranjski vez na način na koji su to radile njihove bake i prabake. Od Jasmine smo doznali i kako u Belom Manastiru postoji stari vinski podrum, u vlasništvu Milana Dvornića samoukog slikara, vinara i etnografa, koji je prava mala etno-zbirka u kojoj je zadržano sjećanje na to kako se vino proizvodilo davnih dana.

U malim količinama Dvornić vinificira sortu kadarku, koja je autohtona u Vojvodini, ali je nekada bila široko rasprostranjena na području Srijema i Baranje.

Domaći proizvodi
U Etnološkom centru, osim zanimljivih eksponata, dočekala nas je i vrlo privlačna "izložba“ suhomesnatih delikatesa za koju se pobrinuo OPG Branko Radonjić. Kuleni, seke, kobase, pečenice i ostale delikatese kojima nismo mogli odoljeti proizvedeni su od svinje mangulice, koja je otporna na većinu suvremenih bolesti, pa i na svinjsku kugu koja je nedavno poharala Slavoniju. Uzgajaju 200 svinja, koje se hrane u ritu i u šumi, pretežno žirom, a u ovom trenutku nisu spremni na veću proizvodnju jer žele zadržati kvalitetu.

Na svojih 13 hektara vinograda uzgajaju osam sorata: graševinu, koje ima najviše, chardonnay, rajnski rizling, traminac, pinot bijeli, pinot sivi, te cabernet sauvignon i frankovku.

"Tradicionalno se ovdje vino pravi s ostatkom šećera, tako da svo grožđe beremo dosta kasno. Ne vjerujemo u njegovo čuvanje i smatramo da ga treba piti dok je mlado. Oko 90 % količine prodamo na kućnom pragu, a nešto malo i u Zagrebu i Rijeci. Od godine do godine, u pravilu, sve se proda“ kazao je Ivan.

Surduci i gatori
Ukoliko ste pobornik ekološke proizvodnje, tada obavezno svratite i u obližnju vinariju Kalazić. Riječ je o jednoj od svega tri ekološke vinarije na čitavom području Slavonije i Baranje.

"Smatram kako bi bilo bolje da se snažnije okrenemo prema tom trendu. Na taj bismo način prevenirali brojne bolesti vinove loze i, naravno, pospješili zdravlje manjim unosom pesticida. Na žalost, eko certifikat u Hrvatskoj nije prepoznat kao dodana tržišna vrijednost u očima potrošača“, smatra enolog Damir Zrno.