O ovome ne pričaju: Što kad ti ostane samo 500 eura i hrpa dogovora u zraku

Kako izgleda život osnivača koji istovremeno čeka najveći poslovni proboj i strahuje hoće li imati novca za sljedeću plaću?

U novoj epizodi razgovaramo s Marjanom Žitnikom, osnivačem Maritimo Recyclinga, koji je od ribolovnih tura i akcija čišćenja mora izgradio startup koji plastiku iz Jadrana pretvara u proizvod s globalnim potencijalom.

Pričali smo o odustajanju od sigurne IT karijere, godinama bootstrapanja, kulturi rada bez klasičnog radnog vremena i trenutku u životu startupovca kada je na računu svega 500 eura, a na stolu čekaju narudžbe veće nego ikad prije.

Od dev karijere do ribarskih tura
Nikolina: Kažeš da imaš gomilu startupova iza sebe. Koji ti je ovo po redu?

Marjan: Deseti, petnaesti. Trebalo bi sjesti i pobrojati, ali nekako uvijek u svakom tom pothvatu je bila neka dobra škola, tako da ne žalim ništa.

Nikolina: Izašao si iz developerske karijere, iz sigurnog utočišta, i ušao u ovaj svijet lavova.

Marjan: U zadnjoj firmi u kojoj sam radio, u Photomathu, bilo je najbolje na svijetu. Ne mogu reći da sam se zasitio. Jednostavno su mi misli bile negdje drugdje. Kad god bih imao priliku, iskoristio bih je da pobjegnem u Dubrovnik i pođem ribat na brod ili sa stijene.

Fishing charter koji je bio toliko lud da je funkcionirao
Nikolina: Što si onda pokrenuo?

Marjan: Uspio sam skupiti nekakvu lovu da kupim mali brodić i odlučio se baviti ribolovom. Naravno, puno je teže loviti ribu i prodavati je na pijaci, pa sam odlučio voziti turiste da oni ribaju.

Nikolina: Nakon što si to pokrenuo, koliko konkurencije se pojavilo?

Marjan: To je bilo prije deset godina. Pojavi se svako malo tih par ribolovnih chartera i ljudi vrlo brzo shvate koliko je to teško raditi. Ti si posvećen tim ljudima full time, ne samo par sati. Moraš paziti dolaze li valovi. Moraš paziti dok ribaju hoće li se zapetljati. Baš moraš bit posvećen njima, jer su većinom u pitanju početnici.

Marjan: Stvarno bih volio da bude još deset brodova. Dubrovnik se može pozicionirati kao ribolovna destinacija. Mi imamo plavorepu tunu koja pliva dvadeset metara od plaže. Gosti me pitaju koliko se imamo voziti do ribolovne pozicije. Ja kažem petnaest minuta i oni misle da je neka prevara, jer kad oni negdje idu loviti, voze se po dvadeset, trideset milja.