Njemački model rada s pripravnicima mogao bi ojačati ekonomiju

U svijetu se pojavio novi trend. Nezaposlenost se nešto smanjila, no postoji sve veći broj radnih mjesta koja zjape prazna zbog nedostatka kvalificiranih radnika.

Njemački model rada bi mogao biti odgovor na takve probleme. U Njemačkoj čak 60 posto mladih počinju kao pripravnici, i to u raznovrsnim profesijama poput bankarstva, financija i IT sektora. Usporedbe radi, u Sjedinjenim Američkim Državama samo 5 posto mladih prakticira ovakav način rada. Pripravnički rad funkcionira po principu raspodjele vremena između praktičnog i teorijskog dijela. Oni su plaćeni za utrošeno vrijeme, uključujući i ono koje su proveli na teorijskoj nastavi. Cijeli proces traje od dvije do četiri godine, a krajnji cilj poslodavca je da kada jednom vježbenici postanu krajnje osposobljeni, nastave raditi u kompaniji gdje su i započeli svoj put.

– Svoje zaposlenike učimo puno više stvari od pukih tehnikalija. U budućnosti imati ćemo robote koji će znati obavljati takve poslove. Nama trebaju ljudi koji će znati riješiti problem za koji je potrebna imaginacija - misli jedan od menadžera iz Deutsche Banka. U ekonomski najsnažnijoj članici EU potražnja za mjestom pripravnika je ogromna. Čak 22.000 prijavljenih nada se jednom od 425 otvorenih mjesta u Deutsche Banku, dok se njih 3.100 prijavilo za 60 mjesta u njemačkom pogonu John Deera u Manheimu. Još jedna velika prednost je fleksibilnost njemačke radne snage. Moto ′uči se dok si živ′ nigdje nije doslovnije shvaćen nego ovdje. Država ulaže mnogo sredstava kako bi prekvalifikaciranje ili usavršavanje bilo što jednostavnije za svoje građane. Zašto onda ovo uspijeva Njemcima dok ostale države, pogotovo one izvan EU, imaju problema s provedbom ovakvog plana?

Dok u Njemačkoj i Europi tečajeve i školarinu plaća država, u Americi svaka se kompanija mora pobrinuti za sebe. Također, u Njemačkoj postoji suradnja između obrazovnih ustanova koja praktički postaju partneri kompanija.

Centralizacija njemačkog sistema možda je i presudna komponenta koja omogućuje njegov uspjeh. Vlada konstantno surađuje i komunicira s tvrtkama. U Hrvatskoj je državni proračun glavni uteg boljoj suradnji, dok je u Americi autonomija tvrtki zapreka ovakvom modelu.

– Amerika ne treba prekopirati cjelokupni koncept od njemačkih kolega. Potrebno je znati razlike između naših sustava i načina rada, te ukomponirati ovakav uspješni model rada s pripravnicima ovdje - misli Tamar Jacoby, koja je u posjetu Njemačkoj iz prve ruke upoznala situaciju promatravši rad nekoliko takvih programa, te ju predstavila javnosti u svome članku. Jacoby možda i najveći problem vidi u mentalitetu koji ljudima otežava da prihvate ovakav model i u drugim zemljama

– Mišljenja smo da smo sve o životu naučili i daljnja izučavanja nisu potrebna kada jednom završimo primarni proces obrazovanja Ljudi su često sumnjičavi prema bilo kakvoj ideji dodatnog usavršavanja na radnom mjestu - zaključila je Jacoby.