Neoporeziva otpremnina zasad iznosi najmanje 8000 kn, ali nije obvezna

Od 1. siječnja 2019. se prema najavama Vlade mijenjaju uvjeti za ostvarivanje prava na mirovinu, što će vjerojatno biti poticaj nekim osiguranicima da odu u mirovinu do kraja 2018. godine i tako ‘uhvate’ uvjete iz važećih mirovinskih propisa. Ostvarivanje prava na mirovinu aktualizira i pitanje isplate otpremnina za odlazak u mirovinu. Neoporeziva otpremnina za mirovinu iznosi 8000 kn. Ako se isplaćuje u iznosu većem od neoporezivog, razlika iznad 8000 kn u poreznom smislu smatra se plaćom i podliježe plaćanju doprinosa i poreza na dohodak.

Tko ima pravo

Pravo radnika na otpremninu za odlazak u mirovinu nije propisano Zakonom o radu i nije obveza svakog poslodavca. Samo poslodavci koje obvezuje kolektivni ugovor, odnosno poslodavci koji su u ugovoru o radu ili pravilniku o radu utanačili obvezu isplate otpremnine za odlazak u mirovinu, radniku duguju otpremninu. Takav ugovor primjerice obvezuje poslodavce u graditeljstvu i ugostiteljstvu. Državni službenici i namještenici i službenici i namještenici u javnim službama na temelju kolektivnih ugovora koji se na njih odnose, ostvaruju pravo na otpremninu za mirovinu u povoljnijem iznosu.

Najava nove mirovinske reforme, koja bi trebala stupiti na snagu od početka 2019., mnoge koji imaju uvjete potaknut će da u mirovinu idu ‘po starom’. Sada su otpremninu obvezni dati samo poslodavci u graditeljstvu, ugostiteljstvu i javnim službama. U novom zakonu još nije regulirana
Kod njih se otpremnina za odlazak u mirovinu isplaćuje u visini tri proračunske osnovice, tj. 9978 kn po radniku, pri čemu se ta svota isplaćuje kao neto primitak, a propisana javna davanja na iznos koji prelazi neoporezivih 8000 kn snosi poslodavac. Za neke je državne službenike u posebnim propisima pravo na otpremninu za odlazak u mirovinu uređeno još povoljnije (npr. za djelatne vojne osobe, za policijske službenike). U Hrvatskoj se pravo na otpremninu za odlazak u mirovinu u pravilu određuje za sve radnike u jednakom iznosu i ne ovisi o plaći koju je radnik ostvarivao u vrijeme trajanja radnog odnosa, ni o vrsti mirovine (starosna, prijevremena, invalidska). U kolektivnim ugovorima trgovačkih društava ima primjera da se visina otpremnine za mirovinu regulira ovisno o godinama rada kod poslodavca od kojega radnik odlazi u mirovinu, a u kolektivnim ugovorima lokalnih jedinica da se visina otpremnine određuje na temelju prosječne plaće zaposlenih.

I mirovina i posao

U dosadašnjoj praksi ostvarivanje prava na mirovinu vezalo se uz prestanak radnog odnosa, pa je i otpremnina za mirovinu određena kao primitak na koji radnik ima pravo u povodu prestanka radnog odnosa, nakon čega odlazi u mirovinu. Prestanak radnog odnosa mogao je biti sporazumni raskid na temelju pisanog dogovora radnika i poslodavca; po sili zakona, nakon što radnik navrši 65 godina starosti i najmanje 15 godina staža osiguranja osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore te ako nije drukčije uređeno posebnim zakonom i po sili zakona, nakon što poslodavac primi rješenje kojim je radniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

Sve do 2014. prestanak radnog odnosa i ostvarivanje prava na mirovinu bili su povezani događaji i rezultirali pravom na otpremninu. Od 2014. godine, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, ostvarivanje prava na mirovinu nije u svim slučajevima uvjetovano prestankom radnog odnosa. Radnik može ostvariti pravo na starosnu mirovinu i dalje, bez prekida radnog odnosa, nastaviti raditi s nepunim radnim vremenom. Pitanje je – je li otišao u mirovinu i ima li pravo na otpremninu? Korištenje ovog instituta sve je raširenije. Štoviše, prema najavljenim izmjenama mirovinskih propisa, mogućnost radnog odnosa uz mirovinu će od 1. siječnja 2019. biti proširena i na osobe koje ostvare prijevremenu mirovinu i starosnu mirovinu, s tim da će svi korisnici mirovina moći birati između rada u punom ili rada do polovine punog radnog vremena, što će odgovarajuće utjecati na visinu mirovine koja im se isplaćuje.

Nova rješenja

Prema prijedlozima, to će od 1. siječnja 2019. biti omogućeno i korisnicima mirovina prema posebnim propisima (vojska, policija). Osim toga, prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata koje će stupiti na snagu 1. siječnja 2019. godine (većina odredbi toga zakona je na snazi od 14. prosinca 2017.), korisnici braniteljskih mirovina će, uz propisane uvjete, moći raditi u radnom odnosu i primati mirovinu.

U sustavu mirovinskog osiguranja Hrvatske umnožavaju se mogućnosti radnog odnosa uz mirovinu, pa ostvarivanje mirovine više nije nužno povezano s prestankom radnog odnosa. Bit će sve više radnika koji će ostvariti pravo na mirovinu, primati punu ili polovinu mirovine, a neće im prestati radni donos.

Novi pristup umirovljenju i ostvarivanju prava na mirovinu trebao bi u kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu iznjedriti prilagođeni model uređivanja prava na otpremninu. Izvori radnog prava morali bi definirati je li ostvarivanjem prava na mirovinu uz nastavak radnog odnosa ispunjen uvjet da radnik ostvari pravo na otpremninu ili to pravo ostvaruje tek onda kad potpuno odlazi s tržišta rada.