Nema budućnosti bez ulaganja u modernije obrazovanje

Prof. dr. Pero Lučin 13. je, a s 47 godina i najmlađi rektor Sveučilišta u Rijeci od njegova osnutka. Studij medicine i doktorat s područja medicinskih znanosti prof. dr. Pero Lučin završio je u Rijeci s 29 godina, a dvogodišnje postdoktorsko usavršavanje u Njemačkoj. U svjetskoj biomedicinskoj literaturi citiran je oko 1700 puta. Dobitnik je Nagrade za znanost i Nagrade HAZU-a za osobit i trajan doprinos u području biomedicinskih znanosti. Hrvatski je pregovarač s EU-om za znanosti, istraživanje, obrazovanje i kulturu. Prvi je predsjednik Nacionalne zaklade za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Hrvatske. Lučin je i član Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Neposredno nakon izbora za rektora najavio je jače istraživačko djelovanje na Sveučilištu s ciljem da ta institucija uđe među 500 najboljih europskih sveučilišta.

Sveučilišni kampus na Trsatu investicija je koja trenutačno teži više od 600 milijuna kuna, a predstojeće akademske godine dobit će i nove stanare. Što je realizirano od 2006. godine, kada je počela gradnja?
- Napravljen je opsežan zahvat pripreme i projektiranja, sagrađena su četiri nova objekta, adaptirane dvije stare zgrade bivše vojarne Trsat i uređen dio okoliša. U prekrasnoj staroj zgradi bivše komande već djeluje Akademija primijenjenih umjetnosti, a u nove objekte uskoro će useliti Filozofski i Učiteljski fakultet, sveučilišni odjeli za prirodne znanosti i Građevinski fakultet. Sagrađen je i veliki objekt sa studentskim restoranom i sadržajima studentskog standarda, te je adaptirana zgrada u kojoj već djeluje Znanstveno-tehnologijski park Sveučilišta. Naravno, takav je kompleks zahtijevao ozbiljna ulaganja u infrastrukturu, čemu su uvelike pridonijeli Grad Rijeka i niz gradskih komunalnih poduzeća. U tijeku je i opsežno uređenje okoliša.

Unatoč recesiji, iz državne blagajne Sveučilište u Rijeci i ove je godine dobilo 35 milijuna kuna za nastavak radova. Za što je točno namijenjen taj novac?
- Tih 35 milijuna kuna, za koje moramo zahvaliti Vladi, služe za gradnju dijela infrastrukture i okoliša te za opremanje namještajem ureda, učionica i predavaonica, dijela laboratorija, restorana i knjižnica.

Jedan ste od istaknutih članova HNS-a, ali zavidno surađujete s vladajućom strukturom te zbog vašeg političkog opredjeljenja ne trpi ni Sveučilišni kampus ni drugi projekti za koje je potreban državni novac. Kako vam to uspijeva?
- Većina ljudi koji se uključuju u politički proces ulaze u to s namjerom da ostvare neke pomake u društvu i zajednici. Uglavnom su ciljevi isti, a putovi ponekad drukčiji. Zbog toga ljudi u politici moraju surađivati, neovisno o različitim mogućim putovima. Hrvatska ima premalo ljudi pa svi koji nešto znaju, mogu i žele, moraju surađivati. Sve podjele oduzimaju snagu i onemogućuju razvoj. Drugim riječima, ljudi se moraju okupljati oko projekata i podržavati ih, a ne oko ideologije.

Protivnik ste politike da treba ulagati samo u investicije koje brzo vraćaju novac i zagovarate politiku javnih investicija. Objasnite nam to.
- Teško mi je zamisliti razvoj Hrvatske samo kroz investicije koje imaju brzi povrat novca. Mislim da paralelno s njima treba imati investicijski ciklus koji je dugoročno i strateški bitan za razvoj. Osim što takve investicije osiguravaju zapošljavanje u krizi, one trebaju biti u službi razvoja 2020. ili 2025. Među takvim je investicijama i ulaganje u modernizaciju obrazovanja. Smatram da teško možemo promišljati kvalitetan život hrvatskoga građanina 2025. ako ne osiguramo bolje obrazovanje. Posebice se to odnosi na visoko obrazovanje i znanost. Sada se u Hrvatskoj takvi kapaciteti mogu sagraditi i pokrenuti za dva do tri puta manje novca nego na Zapadu.

U listopadu prošle godine krenuli ste u potragu za novim izvorima financiranja gradnje Kampusa te o kreditu od 450 milijuna kuna pregovarali s Europskom investicijskom bankom. Što ste postigli?
- Mislim kako je već prošle godine postalo jasno da više nema nikakvog razvoja Sveučilišta kroz dosadašnje modele zaduživanja na teret državnog proračuna. Naravno, zaduživati se treba, ali to podrazumijeva preuređenje sveučilišta koja moraju biti u stanju servisirati svoje obveze. I u tome im država treba pomoći. Stoga smo prošle godine krenuli u pregovore s EIB-om upravo s ciljem da razvijemo takav model. On ne podrazumijeva samo gradnju nego i značajnu transformaciju Sveučilišta. No to nije jedini model. Sveučilišta moraju početi promišljati svoj razvoj i kroz partnerstva s poslovnim sektorom, ali i s privatnim.

S mnogim projektima natjecat ćete se za novac strukturnih fondova i za financiranje javno-privatnim partnerstvom.
- Planiramo sve naše projekte druge faze Kampusa, ali i projekte koji su izvan njega, primjerice projekt Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, pripremiti i kandidirati za strukturne fondove. Objekte studentskog smještaja već jesmo. No, neke od tih projekata nastojat ćemo realizirati kroz javno-privatna partnerstva. Primjerice, sportsku dvoranu i sportske terene, centar za translacijsku medicinu, dio smještajnih paviljona.

Može li sveučilište funkcionirati kao institucija koja i zarađuje novac umjesto da ga samo troši?
- Mislim da je to jedini način na koji se sveučilište može razvijati. Uostalom, to je trend u svim europskim državama i dio politike EU-a. Naravno, pritom ne mislim na politiku »inkasatora« koji uzima novac od studenata. Osim istraživanja, sveučilište mora pokretati sofisticirane servise koji se temelje na znanju i koji se mogu nuditi široj regiji. Dakle, mora biti poduzetno.

Namjera vam je Sveučilište u Rijeci svrstati među 500 najboljih u Europi. Kako to namjeravate postići?
- Sveučilište koje ima strategiju razvoja koja omogućava uklapanje u europski prostor mora biti među 500 europskih. To znači da istraživanja mora biti više, a rezultati moraju biti bolji i vidljivi na svjetskoj razini. Sve aktivnosti sveučilišta moraju biti dostupne u današnjim medijima, prije svega na internetu. I ne samo aktivnosti nego i sve ono što sveučilište »proizvede«: rezultate istraživanja, nastavne i kulturne sadržaje. Sveučilište mora biti atraktivno za velik broj studenata i izvan Hrvatske, ali i za velik broj istraživača koji će gostovati na Sveučilištu, ali iza gospodarstvenike i poslovne ljude.

O vama se dugo govorilo kao o potencijalnom ministru obrazovanja. Kako to da niste ostali u politici? Zašto je prevagnula znanost?
- Sve moje djelovanje u politici bilo je vezano uz obrazovanje i znanost. Prije svega uz razvijanje obrazovnih politika, ali i njihovu realizaciju. U tim okvirima se i sada kreće moj interes. Moram priznati da nisam zainteresiran za političke funkcije opće prakse.

Kako kao znanstvenik, a dijelom i političar, promišljate gospodarski razvoj i oporavak Hrvatske?
- Razvoj Hrvatske može se temeljiti jedino na ulaganju u ljude - kroz poticanje obrazovanja, poduzetništva, kreacije i istraživanja. Smatram da država mora razviti infrastrukturu i instrumente kojima će poticati razvoj ljudi. Stoga je za mene gradnja škola, sveučilišta i istraživačkih centara infrastrukturna investicija jednako važna, ako ne i važnija, jer manje košta, kao i gradnja autocesta, pruge, luka ili energetske i komunikacijske mreže. Razvoj i oporavak Hrvatske mogu osigurati samo ljudi koji u njoj žive.