Nečije djelo ne može se preuzimati bez odobrenja

Tema zaštite autorskih prava u 10 se godina bitno promijenila, kaže Vižintin
Blamaža s natječajem za eurokovanice s hrvatskim motivima, konkretnije, danas svima dobro poznati slučaj plagiranja u primjeru motiva za kovanicu od jednog eura s motivom kune, donijela je jednu dobru stvar - u javnosti je odjeknulo pitanje (povrede) autorskih prava.

Podsjetimo, dobitnik prve nagrade Stjepan Pranjković povukao je svoj rad nakon što se pokazalo da se kao predloškom koristio slikom škotskog fotografa Iana H. Leacha, bez njegova dopuštenja. Situacija je to s kojom su se suočili brojni autori, i fotografije i pisane riječi, pri čemu su se takve povrede posebno intenzivirale s pojavom kojekakvih kvaziportala (no napokon su stigla zakonska rješenja koja polako uvode reda). Osječki profesor hrvatskog i etike Karlo Kobaš nedavno je za naš list rekao kako se djecu ne uči o pojmu intelektualnog vlasništva (autorskog prava). "Ne govori se dovoljno o tome da ukrasti nečiji tekst ili fotografiju može biti kao ukrasti nešto u fizičkom smislu", rekao je.

Bez isprike

Slobodan Kadić, novinar i fotoreporter Total Croatia Newsa te stalni kolumnist Glasa Slavonije, kaže nam da se, kao nikada do sada, fotografije kradu "naveliko i naširoko", posebno na društvenim mrežama, Facebooku i Instagramu. "Čak i poznati nogometaši (pa i reprezentativci), koji zarađuju golem novac, neovlašteno skidaju i objavljuju fotografije, vrlo često čak i bez označavanja autora. Straši me nedostatak empatije takvih ljudi, koji zaboravljaju da se vrhunska fotografija neće sama snimiti, da za nju treba trud, skupa oprema i puno iskustva, a ispada kako je najlakše ukrasti. Ogorčeni fotoreporteri uglavnom ne poduzimaju sudske korake protiv kradljivaca za kršenja autorskih prava jer su sudski postupci dugotrajni i skupi (iako bi ih na kraju dobili!), a i jer trenutno ne funkcionira krovna udruga, koja se nekad zvala Zbor fotoreportera Hrvatske, unutar HND-a, i koja bi, da postoji, mogla pomoći istjerati pravdu na sunce. Ukratko, krađa fotografija je naša realnost i velika nepravda protiv koje se treba boriti, a inicijativu bi trebali podržati i svi naši sportaši", ističe Kadić.

Na našu zamolbu da nam spomene i neki konkretan slučaj, kaže nam kako se prošle godine njegova fotografija pojavila na potvrđenom profilu nogometaša Josipa Brekala. "Napravio sam screenshot i poslao poruku, nakon čega je fotografija obrisana. Znam da on sam vjerojatno ne radi profil, nego mu to netko radi, no njegov profil prati više od 400.000 ljudi, a nitko se nije ni ispričao", dodaje Kadić.

Članovi osječke udruge Istok u objektivu, koja okuplja fotografe i kreativce, otkriva nam dopredsjednica udruge Kristina Vuk, stalno se susreću s takvim slučajevima. "Primjerice, jedan osječki profil konstatno se koristi tuđim fotografijama. Uzeo je, da ne kažem, ukrao, fotografije više naših članova. Jedan od njih, koji je i sam dio iste supkulture, pokušao mu je razgovorom objasniti da to, blago rečeno, nije u redu, čak je bio spreman davati mu svoje fotografije, ali da ga potpiše kao autora. Sve je ignorirao i nastavio s dotadašnjom praksom. U drugom slučaju, kada je naša članica prijavila profil koji joj je ukrao fotografiju, zbog čega je objava obrisana, suočila se sa salvom uvreda nepoznatih ljudi samo jer se usudila reći da je ta osoba ukrala njezinu fotografiju", kaže naša sugovornica.

Premda u spomenutom slučaju (za sada) nisu poduzeli nikakve pravne korake, neki među njima imaju iskustva koja bi mogla pomoći ostalima. "Ako fotka nije potpisana, utuživo je i najčešće naplativo. Pitanje je za što ju je ta osoba koristila te je li pravni subjekt. Ako je riječ o pravnoj osobi, tužba gotovo sigurno prolazi i odštete su veće. Nije isto ako ti fotku ukrade netko tko ima nekoliko tisuća pratitelja ili veća medijska kuća i druge tvrtke", kaže Danijel, a Borna prenosi konkretno iskustvo kolege fotografa. "Nije komplicirano, ali može biti nešto duže. Postoje odvjetnici specijalizirani za autorsko pravo, koji rade na postotak odštete. Potpišeš punomoć da preuzimaju cijeli slučaj i više nemaš posla oko toga, oni idu na sud ako je potrebno. Kontaktiraju te ako je ponuđena nagodba, pa zajedno odlučite prihvaćate li ili ne", objašnjava.

I tu dolazimo da najkompetentnijih za te slučajeve, a među njima je zasigurno riječka odvjetnica Valentina Vižintin, ovlaštena zastupnica za žig pri DZIV-u i EUIPO-u, koja se autorskim pravom intenzivno bavi već 13 godina. Iako je, kaže, njezino područje djelovanja trgovačko pravo i unutar tog intelektualno vlasništvo, dio kojeg je i autorsko pravo, najveći broj predmeta iz te grane prava jesu predmeti zaštite autorskih prava nad fotografijama. "Situacija se u području zaštite autorskih prava posljednjih desetak godina znatno promijenila, kako sa strane onih koji čine povrede nečijeg autorskog prava tako i sa strane autora. Sami autori postali su svjesniji prava koja im pripadaju i sve više traže zaštitu svojih autorskih prava. S druge strane, svjesniji su postali i oni koji se koriste tuđim autorskim djelima, odnosno postali su svjesniji da se nečije djelo ne može samo preuzeti bez odobrenja i koristiti bez plaćanja bilo kakve naknade, kao i da autor mora uvijek kao takav biti naveden prilikom korištenja autorskog djela. To naravno ne znači da nema više neovlaštenog korištenja tuđih autorskih djela, ali mogu reći da ima sve manje neovlaštenog korištenja sa strane većih medija i portala, jer ipak ulažu u edukaciju vlastitih djelatnika i postavljaju pravila korištenja autorskih djela", kaže nam.

Specijalizirani suci

Vižintin ističe kako su autorska prava oduvijek zanimljiva, ali javnost i autori nisu s tim pravima dovoljno upoznati. Kaže kako trenutno ima veći broj aktivnih sudskih postupaka iz područja zaštite autorskih prava nad fotografijama, kao i znatan broj izvansudskih postupaka. Naime, dodaje, nikome nije u interesu vođenje dugotrajnih sudskih postupka, pa je stoga naglasak uvijek na tome da se sa stranom koja se neovlašteno koristila tuđim autorskim djelom pokuša nastali spor riješiti izvansudskim putem.

"No, s druge strane, ni sudski postupci u ovoj grani prava nisu, izuzev nekih iznimaka, dugotrajni, kao što se to možda pretpostavlja u javnosti. Na četiri trgovačka suda u Hrvatskoj, u čijoj je nadležnosti rješavanje spora iz područja intelektualnog vlasništva (Zagreb, Osijek, Split i Rijeka), tom se vrstom sporova bave samo određeni suci, koji su specijalizirani za to i koji poznaju materiju, te zbog toga postupci traju relativno kratko, jer su koncentrirani na bitna pitanja", ističe Valentina Vižintin.

Za slučaj s eurokovanicom samo kratko kaže da je, ako je nastala kao rezultat početnog "izrezivanja" lika kune iz fotografije autora, koji za takvo što nije dao odobrenje, svakako riječ o neovlaštenom korištenju tuđeg autorskog djela. Vižintin ističe da su povrede prema Zakonu o autorskom i srodnim pravima brojne te obuhvaćaju i povrede imovinskih i moralnih autorskih prava.