Mjesta sa zonama imaju dvostruko više zaposlenih u gospodarstvu

Iako su područja namijenjena industriji na ovim područjima postojala već duže vrijeme, u Zagrebu je to desetljećima bio Žitnjak, razvoj poduzetničkih zona kakve danas poznajemo započinje 1990-ih godina. Iako po nekim statistikama danas u Hrvatskoj postoji oko 1300 nekog oblika poduzetničkih zona u nekoj fazi, danas je u jedinstveni registar upisano njih 573, od kojih su tek 236 verificirane i u njima postoje poslovne aktivnosti.

Prva sveobuhvatna studija
Činjenica je da u ovom sektoru postoji nered od samog početka te da se nije znalo tko i pod kojim uvjetima može otvoriti zonu, a isto tako tko i pod kojim uvjetima djelovati u njoj, je dovela do ovakvog nesrazmjera brojki. Dugo vremena je kamen spoticanja bio zahtjev da 80 posto zone čine poduzetnici iz proizvodnog sektora, dok je u zadnje vrijeme sve više investicija iz segmenta usluga i trgovine, a posebno je zanimljivo da se i proizvodnja električne energije pojavila kao mogućnost za poduzetništvo u takvoj zoni.

Mnogi su zone otvorili zato što su dobili dijelom proračunski novac, no plan za njih nije postojao, država im je dala i zemljište, neki su neke parcele potom prodali tvrtkama uz obećanje da će se infrastruktura riješiti, a nije i slično. Odnosno, uza samo nekoliko dobrih primjera, kada je o poslovnim zonama riječ, vlada veliki nered. Pa je za sve zone primjerice i teško utvrditi jednostavnije podatke - koje su tvrtke smještene u kojim zonama, koliko su uložile, koliko imaju zaposlenih.

Početkom srpnja je javnosti predstavljena analiza koju je za Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta proveo tim stručnjaka Ekonomskog instituta Zagreb na čelu s Dubravkom Jurlina Alibegović. Riječ je o prvoj studiji koja utvrđuje efekte politike razvoja poduzetničke infrastrukture bespovratnim potporama koje je u tu namjenu davala država. Njome je obuhvaćeno desetgodišnje razdoblje do ulaska u EU, otkada se više ne provodi takav model poticanja razvoja zona, a koji se sada prati kroz fondove EU.

Proračunski rezultati
Autori, podvlačeći crtu, konstatiraju da su razlike između gradova i općina koje imaju poduzetničke zone osobito izražene u njihovim proračunskim rezultatima, kao i uspješnosti poduzetničkog sektora na njihovim područjima u usporedbi s mjestima koja na svom području nemaju zone. Ministarstvu je radi daljnjeg osmišljavanja politike razvoja poduzetničke infrastrukture posebno, važna potvrda pozitivnog efekta koju je na gradove i općine imala politika države da investira u zone, što je realizirano darovanjem zemljišta i bespovratnim sredstvima.

"Na jednu kunu koju je u zone uložila država, lokalne jedinice pridodale su tri kune", ilustrira kako su se lokalci probudili zahvaljujući programu države Božena Gajec Uzelac, voditeljica Službe za poduzetničku infrastrukturu u Ministarstvu. Ukupno je od 2004. do 2013. država za razvoj zona i infrastrukture unutar njih izdvojila 701 milijun kuna bespovratne potpore, što ne uključuje dodjelu zemljišta.

Lokalne uprave prodajom zemljišta dolazile su do novca kojim su financirale infrastrukturu, a poticaj su njihovom zaživljavanju davale i oslobađanjem komunalnih i drugih naknada. Analiza EIZG-a pokazuje da su velike oscilacije između pojedinih lokalnih sredina u razvoju zona. Ukupno je u prostorno-planskim dokumentima pokrenuto 1308 zona, no više od pola njih ostalo je u toj fazi i za njih nisu donesene odluke o osnivanju.

Veći izvozni prihodi
Premda proučeni rezultati govore kako investitori dolaze u zone koje su naseljenije i imaju potrebnu radnu snagu, te infrastrukturu, u Ministarstvu izdvajaju primjer Kukuljanova iz Bakra, jedne od najrazvijenijih zona, i riječke zone Čavli s kojom graniči, a koja je, za razliku od Kukuljanova, gotovo prazna. Poduzetnici radije odlaze u Kukuljanovo gdje je stvoreno dobro, partnersko okruženje za investitore različitim programima i angažmanom lokalne uprave.

No, gradovima i općinama uspješnima u aktiviranju svojih zona taj se trud vraća kroz punjenje proračuna. Od 2008. do 2016. u prosjeku su bili 60 posto veći prihodi onih lokalnih jedinica koje imaju zone, s tim da se kod mnogih "zonaša" rast u tom razdoblju nije mjerio u postocima, nego je višestruko povećan, što ne bi bilo ostvarivo na postojećim resursima. Mjesta sa zonama u odnosu na one bez njih imaju nižu stopu nezaposlenosti, za jedan postotni bod, a broj zaposlenih u gospodarstvu kod njih je dvostruko veći nego u mjestima koja nemaju zone.

Razlike su posebno izražene kada se uspoređuje prosječni dohodak po stanovniku, koji je za sedam posto veći u mjestima koja imaju poslovne zone. Pravilo je i da se u mjestima koja imaju zone godišnje otvara i veći broj novih poduzeća, u prosjeku 108, dok se u onima bez zona registrira 66. I prihodi svih poduzetnika u sredinama koje imaju zone više nego dvostruko veći, jer se rezultati razvoja zona prelijevaju i na poslovne aktivnosti izvan nje.

Analiza pokazuje i da se najveći učinak u poslovanju poduzeća u zonama ogleda u izvoznoj aktivnosti. Tvrtke koje posluju unutar zona imaju i do dva puta veću razinu izvoznih prihoda, a procijenjeno je i da su na svakih 100 tisuća kuna bespovratnih potpora izvozni prihodi u mjestima sa zonama rasli između 3,4 i 3,7 posto. Stoga je jedna od preporuka stručnjaka EIZG-a da se buduće mjere razvoja poduzetničke infrastrukture kreira tako da se fokus usmjeri na privlačenje izvoznika, umjesto dosadašnje šire orijentacije, te da se paralelno prati komplementarnim mjerama za poticanje izvoza.

Nedostatak zemljišta
Inače, nakon ulaska u EU razvoj infrastrukture potiče se temeljem natječaja iz 2017. kojim je u inicijalnoj fazi bilo predviđeno izdvojiti 76 milijuna kuna, ali je zbog interesa alokacija povećana na 270 milijuna kuna, koje je dobilo 46 zona. Kako će se dalje razvijati poduzetničke zone razmatra se i u iščekivanju nove financijske omotnice. U Ministarstvu su, kaže Zvonimir Novak, pomoćnik ministra gospodarstva, skloni da se za njihov razvoj osigura više novca, te nađe model da se više ulaže u one koje rade. Posebno osjetljiva tema za one najaktivnije i najpopunjenije, poput Kukuljanova, jest problem nedostataka zemljišta za daljnje širenje. Na tim područjima država više ne raspolaže potrebnim parcelama, a kako neke zone otkupljuju od privatnika i cijene kvadrata ekspresno rastu, pokušat će se, kaže Novak, osmisliti i model da im se pruži pomoć da dođu do potrebnog prostora. Jedna od opcija o kojoj se razmišlja je i proglašenje zone od strateškog interesa za državu.

Ambiciozni projekti s podrškom lokalnih vlasti
Energetika kao nova djelatnost poslovnih zona? Primjeri postoje
Iako su poduzetničke zone u pravilu inkubatori proizvodnje robe, ili usluga, ona u Stankovcima, uz autocestu A1 kod Pirovca u Zadarskoj županiji, postaje centar proizvodnje struje u našoj zemlji. Naime, poduzetnička zona Novi Stankovci je od svog početka bila zamišljena kao jedna od najambicioznijih takvih projekta u Dalmaciji, a što je 2009. godine okrunjeno i titulom najuspješnije zone u čitavoj Hrvatskoj u konkurenciji 130 ostalih zona na konvenciji tadašnjeg Ministarstva poduzetništva. No, tijekom narednih godina krize se njezin "kapital" od 11 proizvodnih tvrtki i 400-injak zaposlenih počeo lagao osipati da bi 2013.zona bila polupusta i počela sličiti na, nažalost, 90 posto ostalih takvih projekata u Hrvatskoj. Tada čelništvo općine Stankovci, koju i tada i danas vodi Željko Baradić, odlučuje da proširi područje zone s 28 hektara na ukupno 92 hektara te se specijaliziraju za energetiku, konkretno solarnu energiju. Baradić pojašnjava da, iako su im se mnogi smijali zbog plana da privuku fotonaponske investicije, odmah u početku je interes za solarima bio značajan i zemljište su u Stankovcima kupile dvije tvrtke, Senega iz Zadra te Solarna avenija iz Zagreba. U narednim godinama je došlo do usporavanja gospodarstva, a i energetskih investicija te je u konačnici 2015. pokrenuta, a 2017. završena samo, reducirana, investicija Senege u elektranu snage 1MW, a što je bila investicija nešto manja od 15 milijuna kuna. "Narednih nekoliko godina se gotovo ništa nije događalo po tom pitanju, no zadnjih mjeseci je naglo porastao interes za investicije u solarnu energiju kod nas. Imali smo natječaj prije mjesec dana na kojem je jedna slovenska tvrtka kupila zemljište za svoju elektranu, a sredinom prošlog tjedna smo raspisali i novi natječaj za sedam hektara zemljišta u istu svrhu. Već imamo ozbiljan interes jedne zagrebačke tvrtke, a očekujem ih još. Očekujem da ćemo u narednih 1,5 godina imati u Novim Stankovcima ukupno instaliranih 10-ak MW snage u solarima na površini većoj od 40 hektara", kazao nam je Baradić. Dodaje da procjenjuje će ukupne investicije u tri solarne elektrane u ovoj zoni premašiti 55 milijuna kuna. "Trenutno u poslovnoj zoni imamo 14 tvrtki, ako računamo i već aktivne ili najavljene elektrane onda govorimo o ukupno 20-ak subjekata. Broj zaposlenih u Novim Stankovcima se kreće oko 200, a što je daleko od rekordne 2009. kada su ih imali i više od 450.