Minhenski trgovci zainteresirani za erdutske i aljmaške marelice

Mikrolokacija oko Aljmaša i Erduta idealna je za uzgoj marelica, kaže Stjepan Zorić, predsjednik klastera Slavonska jabuka, dodajući kako bi, samo da ima „logistike“, mogli opskrbljivati münchensku tržnicu i prodavati marelice po pet eura za kilogram.

Jedan od onih koji je slijedio Zorićeve nagovore je i Josip Pap iz Aljmaša, koji je do prije deset godina bio „čisti“ ratar kada je krenuo s tri hektara marelica, a danas ih ima na 20 hektara. No, to nije sve, Pap na 17,5 hektara uzgaja kruške, na 2,3 hektara konzumne plave šljive te još ima i hektar badema. Ukupno ima 40 hektara voćnjaka, a sve što proizvede, otkupljuje Agrofructus.

- Otkupna cijena godinama je jednaka, 7 kuna za kilogram, i time nismo zadovoljni - govore i Pap i Zorić posebice ako se zna da je trenutna cijena marelica u Münchenu 5 eura. Najveći problem u Hrvatskoj je nesređeno tržište, a ono što nama nedostaje je hladnjača i pakirnica kako bismo svoju robu mogli plasirati na europsko tržište - ističe Zorić i dodaje kako su već slali uzorke voća i münchenski su trgovci zadovoljni.
Lako proizvesti, najteže je prodati

Papova zemlja je na idelanom mjestu za voćarstvo: teren ima južnu ekspoziciju i na 150 do 170 je metara nadmorske visine. Prvi nasad marelica podignut je 2006. godine u sklopu Operativnog programa podizanja trajnih nasada, ali Pap ima i 13 hektara mladog nasada. Prilikom podizanja nasada konzultirao se sa stručnjacima i birao različiti sortiment od najranijih do kasnih sorti kako bi lakše organzirao berbu i što duže bio na tržištu. Berba u Papovom voćnjaku traje oko 45 dana i uglavnom angažira svoje stalne, poznate sezonce koji znaju kako brati, a bude ih i do 25 berača, kaže Pap. Tijekom godine ima najmanje pet tretiranja nasada, tu je i orezivanje, malčiranje... ukupni toškovi kreću se oko 20.000 kuna po hektaru, a prinos je oko 20 tona marelica po hektaru, s tim što, napominje Pap, nije sve prva klasa koja se otkupljuje po 7 kuna, već puno toga ode u preradu po mnogo nižoj cijeni. Kaže kako je od svega posla u voćnjaku najteža upravo prodaja jer je cijena nelojalna, a odnos otkupljivača je ucjenjivački te se cjelogodišnji trud i rad srozava do bescjenja. Naš se domaćin, unatoč svemu, ne bi vratio ratarskoj proizvodnji jer u voćarstvu vidi perspektivu i budućnost.
Nedostaje rashladnih kapaciteta

Idealna lokacija Papovih voćnjaka bila bi još bolja da postoji mogućnost navodnjavanja, kaže Zorić i ističe kako mikroklimatski uvjeti dopuštaju i 500 hektara nasada marelice u Slavoniji, samo u općini Erdut 300 hektara, kaže Zorić napominjući kako bi takva promjena strukture poljoprivredne proizvodnje svakako pridonijela poboljšanju profitabilnosti. No, uz povoljne agroklimatske uvjete, ima još preduvjeta koji se moraju zadovoljiti prije no što voćarstvo doista i postane profitabilno. Jedan od preuvjeta je svakako postojanje hladnjače i pakirnice, ali i sređeno tržište koje neće rušiti cijenu domaće proizvodnje na štetu uvoza manje kvalitetne robe. Naime, Zorić tvrdi kako bi sav urod marelica s tih 500 hektara mogao završiti na EU tržištu budući da već sad zadovoljavaju visoke kriterije europskog tržišta. Podsjeća kako proizvodnju, pa tako i podizanje novih nasada, organiziraju uz stalno savjetovanje sa stručnjacima s Poljoprivrednog instituta, ali uvažavaju i savjete prof. dr. sc. Zorana Keserovića s novosadskog Poljoprivrednog fakulteta, koji ima izraziti autoritet u voćarskoj proizvodnji na temelju dosadašnjih uspješnih rezultata, a s kojim su članovi Klastera uspostavili suradnju još od zajedničkog projekta Jabuka.net. Prof. Keserović, naime, zagovara navodnjavanje jer, tvrdi kako se time prinos može udvostručiti, pojašnjava Zorić i dodaje kako se novac namijenjen gradnji pelješkog mosta može bolje iskoristiti u izgradnji sustava za navodnjavanje. Opisujući krug rukom kroz zrak, Stjepan Zorić, stojeći na brdu povrh Aljmaša, ističe kako Dunav okružuje i Aljmaš i Erdut te bi sustav za navodnjavanje, zbog blizine rijeke, bio izuzetno jednostavan za izgradnju, a višestruko isplativ povećanjem prinosa voća i povećanje konkurentnosti.
Marelica je prvi prihod voćara

Zanimljivost u proizvodnji koštičavog voća je i u činjenici da se, primjerice, marelica i trešnja beru već u ljeto i predstavljaju prvi prihod voćara, poput pšenice kod ratara. Naime, trešnja i marelica prve dozrijevaju, pa se kombiniranjem različitog voća u nasadu može optimalizirati berba i biti prisutan na tržištu tijekom cijele sezone.

Ono što je pomoglo u donošenju odluke za prelazak na voćarstvo je i činjenica da je Osječko-baranjska županija napravila i pedološku kartu, a na osnovi analize tala iz koje se može isčitati pogodnost određenih zemljišta za podizanje voćnjaka. Zorić napominje da u Slavoniji i Baranji postoje prirodni preduvijeti za voćarstvo dok je za uzgoj marelice najpovoljnije upravo područje oko Aljmaša i Erduta. Ono što nam je potrebno, smatra Zorić, strategija je razvoja voćarstva koja bi pomogla pri početnoj odluci gdje podići nasad kojeg voća. Strategija bi pomogla da se ne podižu nasadi voća koje se ne može prodati jer je tržište već prezasićeno.

U tijeku je berba i u susjednom voćnjaku Domagoja Škobića. On na 26 hektara ima po dva hektara jabuka i trešanja te hektar plavih šljiva i tri hektara oraha, dok je na 18 hektara podigao voćnjake marelica od kojih najstariji ima 11 godina, a najmlađi tek godinu dana. Desetogodišnje razdoblje pokazuje i kako se mijenjaju trendovi u podizanju nasada u voćarstvu, gdje je vidljivo smanjenje razmaka između voćnjaka u redu, što se, zapravo, podržava kroz sustav navodnjavanja kojeg, podsjetimo, još uvijek nema, naglašava Zorić. Inače, Škobić je za osobne potrebe sagradio i minihladnjaču, odnosno pretovarno skladište, kapaciteta 60 prostornih metara, koje mu je nužno u radu jer omogućuje da se sačuva urod do isporuke. Škobić ističe kako je prinos od 7 do 8 tona 1. klase, trgovačke, a ostalo se ne može prodati, već ide u preradu, ali i to, uz nesređeno tržište, nedostaje na ovom području. Škobić inače sve proizvedeno predaje tvrtki Rabo iz Kneževih Vinogada, koji urod onda skladište u svom skladištu u Baranji.

Mladi imaju šansu u voćarstvu

Stjepan Zorić na kraju ističe kako uzgoj marelice na ovom mikrolokalitetu ima perspektivu, kao i općenito voćarstvo, ali je potrebno izraditi strategiju razvoja i analizirati potrebe EU tržišta. Naime, europska se poljoprivredna proizvodnja strogo specijalizirala i profilirala pa je tako Poljska fokusirana na proizvodnju jabuka i mrkve, što je toliko usavršila da nemaju konkurenciju. Slična je priča i sa Španjolskom u proizvodnji krastavaca i rajčice, koji su u toj proizvodnji i zavladali tržitem. Zorić savjetuje mladim ljudima da svoju šansu za samozapošljavanje potraže u mjerama iz Programa ruralnog razvoja koji im nudi i do 50.000 eura nepovratnih sredstava za podizanje nasada, a tu je i regionalni centar za voće i povrće koji je osnovan upravo u cilju širenja proizvodnje, zaključuje Zorić.