Manji utjecaj velikih hotelijera

Iako s jedne strane prijedlog novog Zakona o turističkim zajednicama daje formalnu važnost utjecaju javnog sektora u njima - obvezujući ih da im, ovisno o razini organiziranosti, predsjednici budu načelnici, gradonačelnici i župani, s druge strane taj se utjecaj na lokalnoj razini faktički smanjuje.

Naime, predloženo je da turistička vijeća u gradovima i općinama, a to su glavna izvršna tijela TZ-a, sada uz predsjednika čini još osam članova koje bira skupština određenog TZ-a, a nju čine predstavnici privatnog sektora koji plaća članarinu i ubire boravišnu pristojbu.

U postojećem zakonu skupština je birala šest, a dva je delegiralo općinsko/gradsko poglavarstvo (koje je k tome predlagalo i predsjednika) pa je javni sektor u praksi bio zastupljen s trećinom članova vijeća. Sada se taj utjecaj namjerava smanjiti samo na (grado)načelnika, koji bi se tako mogao naći u apsurdnoj situaciji: da predsjeda tijelom koje može donositi odluke ili poticati aktivnosti suprotne intencijama, čak i odlukama lokalne samouprave! Ne moraju glede razvoja turizma i njegova implementiranja u neki kraj želje lokalne zajednice - dakle, građana/birača koje predstavlja općinsko/gradsko vijeće i njegovo poglavarstvo - u cijelosti ili dijelovima biti kompatibilne s onima koje imaju poduzetnici okupljeni u TZ-u. Utoliko je pitanje gdje je mjesto dogovora i usklađivanja interesa javnog i privatnog sektora.

Štetna majorizacija
S obzirom na to da se sustav TZ-a najvećim dijelom financira iz paraporeza, boravišne pristojbe koju plaćaju turisti (a ne pružatelji usluga-članovi TZ-a), bilo bi logično da već u njegovim najnižim razinama organiziranosti društveni utjecaj bude i formalno prisutniji. Doduše, predlaže se da TZ-i upravljaju turističkom destinacijom kroz sudjelovanje u definiranju politike i razvoja turizma na razini općine ili grada, ali ostaje nejasnim kako postići ravnopravnost dvaju sektora.

S druge strane, novi zakon dokida dosadašnju štetnu majorizaciju velikih ugostiteljsko-turističkih kompanija u lokalnim TZ-ima. Prvo im iz osnovice za izračunavanje udjela u prihodu dotičnog TZ-a, a time i broja predstavnika u skupštini, izuzima 75 posto uplaćene boravišne pristojbe, a k tome ih limitira na najviše jednu trećinu predstavnika u skupštini. Načelno to nije loše, ali u praksi će se dogoditi nove nakaradnosti.
Postoje TZ-i u kojima je jedna hotelijersko-turistička tvrtka alfa i omega turističke ponude na tom području, ne samo smještaja nego i ugostiteljstva, zabave, gdjekad i trgovine, ali njen će utjecaj biti sveden na samo trećinu pa bi prevlast, ni krivi ni dužni, mogli dobiti članovi skupštine koji u konkretnoj sredini tek marginalno imaju veze s turizmom, poput frizerskih radnji, pečenjarnica, kioska i praonica automobila.

Pohvalna odredba
Jedan od dobrih prijedloga novog zakona je mogućnost da se TZ-i i njihovi uredi bave i ponekim komercijalnim aktivnostima kao što je organizacija priredbi, prodaja suvenira i turističke literature, oglašavanje, dijelom i posredovanje u rezervaciji privatnog smještaja pa i upravljanje javnom turističkom infrastrukturom, poput plaža, ako im to samouprava povjeri. Zanimljivo je opaziti da predlagač u obrazloženju nacrta zakona kaže da TZ-i gradovi i općina promotivne aktivnosti na inozemnom tržištu mogu obavljati sa županijskim TZ-om, a samostalno samo na temelju posebne odluke županijskog turističkog vijeća. Međutim, ta pohvalna odredba nije eksplicitno uvrštena u sam tekst zakona (!), što možda govori o nemaru priređivača. Inače, novi zakon malo smanjuje autonomiju lokalnih TZ-a jer ih upućuje na obveznu suradnju sa županijskim kad je riječ o provođenju programa i akcija od zajedničkog interesa za sve subjekte u turizmu s područja županije