Krizni tigar polomio zube

Najveća svjetska gospodarska kriza nakon Drugog svjetskog rata počela je polako popuštati. Gospodarstva već bilježe rast ekonomskih aktivnosti, no mnoge zemlje se još susreću s velikim problemima među kojima je nezaposlenost jedan od najvećih. Najrazvijenije zemlje, iako su uložile veliki novac u svoja gospodarstva ne bi li potakle ekonomske aktivnosti, odlučne su ih nastaviti financijski poticati dok se ne uspostavi održivi rast. Dogovorile su se da će zajednički odlučiti i o izlaznim strategijama. Kriza, koja je prouzročila probleme svjetskom gospodarstvu, počela je na američkom tržištu drugorazrednih hipotekarnih kredita. Banke su davale kredite po niskim kamatnim stopama građanima upitne platežne sposobnosti. Niske kamatne stope povećale su potražnju za nekretninama, što je za posljedicu imalo rast cijena nekretnina. Mnogi ljudi su uzimali kredite po niskim kamatnim stopama, ali nakon nekog vremena su shvatili da ih nisu više u stanju vraćati. Banke su, pak, ne bi li se osigurale od rizičnih plasmana, svoje rizične kredite kroz izvedenice prodavale diljem svijeta na tržištu kapitala.

No, umjesto osiguranja, hipotekarne izvedenice pokazale su se kao okidač za nastanak svjetske krize. Prvi problemi financijskog sustava počeli su sredinom 2007. godine kad su mnoge američke banke počele bilježiti gubitke zbog loših hipotekarnih kredita, a cijene nekretnina su počele padati. Iako su ti problemi najavljivali pojavu krize, mnogi tada nisu ni slutili koliko će ona biti duboka. Propašću Lehman Brothersa, najstarije svjetske investicijske banke, u rujnu 2008. godine na svjetskom financijskom tržištu zavladala je totalna panika. Zavladala je velika neizvjesnost ne samo u Americi već i zbog globaliziranog financijskog sustava u mnogim drugim državama diljem svijeta. Mnoge europske vlade, koje su do tada negirale krizu, nakon propasti Lehman Brothersa su priznale da je kriza stigla i u njihove zemlje.

Vlade su, kako bi spriječile kolaps financijskog sustava, bile prisiljene nacionalizirati svoje banke zbog velikih gubitaka. Veliki broj građana, zbog neizvjesnosti i straha za svoje ušteđevine, počeo je povlačiti štednju iz banaka. Vlade su na to ponašanje građana reagirale i podigle osigurane depozite sa 25.000 na 50.000 eura kako bi vratile povjerenje ulagača u banke i pokazale da sustav nije ugrožen, što se pokazalo dobrom odlukom, jer je spriječen, uz velike gubitke u bilancama banaka, dodatni odljev kapitala. Loše stanje u bankama imalo je za posljedicu da su u gotovo cjelom svijetu banke prestale kreditirati gospodarstvo i međusobno si više nisu posuđivale novac. Sve to produbilo je i krizu u gospodarstvu.

Do novca je bilo vrlo teško doći, što je uzrokovalo velike probleme mnogim tvrtkama. Ulagači su počeli, kako bi došli do novca i spasili svoj kapital, povlačiti novac iz svih rizičnih i ne nužnih investicija, što je uzrokovalo pad cijena dionica diljem svijeta, a i smanjena su izravna ulaganja u gotovo svim zemljama. Mnoge tvrtke su počele propadati, ljudi su izgubili posao, a neki su izgubili i svoje domove, jer više nisu mogli otplaćivati kredite.

Dvadeset najrazvijenijih zemalja (Argentina, Australija, Brazil, Francuska, Njemačka, Indija, Indonezija, Italija, Japan, Južna Afrika, Južna Koreja, Kanada, Kina, Meksiko, Rusija, SAD, Saudijska Arabija, Turska, Velika Britanija i Europska unija), koje čine 85 posto svjetskoga gospodarstva, sastalo se u travnju u Londonu radi dogovora o zajedničkoj strategiji spasa svjetskoga gospodarstva. Čelnici tih 20 zemalja dogovorili su niz vrlo konkretnih poteza od kojih su neki poduzeti odmah, a za druge se očekuje da će biti provedeni idućih godina.

Čelnici zemalja G20 odlučili su uliti u gospodarstvo 1,1 bilijun dolara fiskalnom i monetarnom politikom, a promjenom regulative na razini svake države spriječiti ponavljanje takve krize. Zajednička odluka o borbi protiv recesije pokazala je da je svijet spreman nositi se s izazovima globalizacije te potvrdila ulogu zemalja u razvoju kao važnih čimbenika u gospodarstvu, osobito Kine, Indije i Rusije. Amerika je odlučila 700 milijardi dolara uliti u gospodarstvo, a najveći dio otišao je na spašavanje banaka, osiguravajućih tvrtki i autoindustrije.

Taj novac je pomogao stabilizaciji gospodarstva i oporavku banaka i tvrtki, pa su neke od njih počele državi vraćati posuđeni novac. Njemačka je, osim što je nacionalizirala neke banke, najveći dio novca uložila u autoindustriju kao stratešku gospodarsku granu, koja je pretrpjela najveće gubitke od izbijanja gospodarske krize. Francuska je također najviše uložila u autoindustriju. Njemačka, Francuska i Amerika poticale su kupnju automobila vladinim programom »zamjena starog auta za novi«. Njemačka je svakog kupca novog automobila stimulirala sa 2500 eura , a Francuska je davala poticaje od 1000 eura po automobilu. Mnogi smatraju da su upravo te mjere zaslužne za rast Njemačkog i Francuskog BDP-a 0,3 posto u drugom tromjesečju ove godine u odnosu na prvo tromjesečje, čime su te zemlje službeno izašle iz recesije.
Državni poticaji pomogli su rast i drugih svjetskih gospodarstava u drugom tromjesečju ove godine. Recimo, Kina je u drugom tromjesečju ubrzala gospodarski rast na 7,5 posto BDP-a, a Japan je zbog velikih državnih poticaja ostvario rast 0,9 posto u drugom tromjesečju i time izašao iz recesije. Iako je Amerika uložila veliki novac za spas svoga gospodarstva, u drugom tromjesečju nije ostvarila rast, ali je znatno smanjila pad. Veliki financijski poticaji pokazali su rezultate u trećem tromjesečju kad je američki BDP porastao 2,2 posto na godišnjoj razini. No, bez obzira na prve znakove oporavka, mnoge svjetske tvrtke još se nisu oporavile, a mnoge i dalje propadaju, nezaposlenost raste, a osobna potrošnja i ulaganja još su slabi zbog smanjenih prihoda kućanstava i što tvrtke još ne posluju punim kapacitetom, a kreditiranja je i dalje teško.

Svjetske vlade su zbog pojačanih izdataka, a istodobno manjih prihoda, povećale proračunske deficite, pa time i javni dug. MMF očekuje da će u 2009. godini zemlje članice G20 imati deficit oko osam posto BDP-a. Deficit oko 10 posto očekuje se u najrazvijenijim zemljama. Javni dug u zemljama G20 će narasti na prosječno 80 posto BDP-a, a najveći dug bi MMF-u mogle ostvariti baš najrazvijenije zemlje: oko 115 posto BDP-a. Visoki javni dug bi se mogao odraziti na slabiji ekonomski rast idućih godina u najrazvijenijim zemljama. Za zemlje u razvoju, MMF predviđa smanjenje javnog duga i veći gospodarski rast do 2014. godine. Dubinu krize potvrđuje podatak da države imaju velike deficite i pojačano se zadužuju stimulirajući svoje ekonomije. Ali, bez obzira na probleme koje će ta politika izazvati, zemlje članice G20 odlučile su nastaviti poticaje do održivog rasta.

Kako se kriza produbljivala, iz mjeseca u mjesec su se mijenjale i projekcije o rastu i padu gospodarstva. MMF je u rujnu 2008. predviđao rast svjetskoga gospodarstva u 2009. za tri posto. Kad su počeli izlaziti na površinu novi problemi, snižavale su se i procjene rasta, pa je MMF u srpnju procjenjivao pad svjetskoga gospodarstva od 1,4 posto za 2009. godinu. Nakon prvih znakova oporavka (aktivnosti globalne ekonomije su u drugom tromjesečju ove godine porasle na svjetskoj razini tri posto, nakon što su u prvom tromjesečju pale 6,5 posto), procjena pada u listopadu je smanjena na 1,1 posto. MMF očekuje da će 2010. svjetsko gospodarstvo porasti prosječno 3,1 posto. Najviše u zemljama u razvoju (oko 5,1 posto), a u najrazvijenijim oko 1,3 posto. Najveći rast očekuje se u Kini (devet posto) te Indiji 6,4 posto, a najmanji će ostvariti Njemačka, Italija i Velika Britanija, oko 0,4 posto.