Krešimir Bubalo (Pevex): Žalosti me hajka na trgovce, oni su zapravo bili brana rastu cijena

Kompanija Pevex lani je uprihodila rekordnih 387 milijuna eura (2,9 milijardi kuna), što je 14 posto više nego u 2021. godini. Usprkos tome neto dobit je bila nešto slabija, kako nam kaže predsjednik Uprave Krešimir Bubalo. S tim nekadašnjim bankarom, političarom, a danas poduzetnikom razgovaramo o razlozima takva rezultata (za sada ne želi reći kolika je bila neto dobit), a jedan od ključnih je uvođenje poreza na ekstraprofit te rast državne potrošnje koja se temelji na velikoj poreznoj presiji. S Bubalom razgovaramo i o potencijalnom preuzimanju Pevexa od drugih kompanija, ali i o gotovo završenim akvizicijama te kompanije u Hrvatskoj, kao i o ulaganjima.

Ostvarili ste rekordan prihod, ali neto dobit u 2022. bila je slabija. Zašto?
– Pevex je za 2021. godinu, što se tiče raznih poreznih i parafiskalnih nameta, platio 50,8 milijuna eura (381 milijun kuna). Prošle smo godine još bolje radili, iako smo smanjili maržu za 0,7 posto, ali državi ćemo putem raznih nameta za to razdoblje ukupno platiti 60,1 milijun eura (451 milijun kuna), i još 3,33 milijuna eura (25 milijuna kuna) poreza na ekstraprofit jer smo ‘kažnjeni‘ zbog toga što je naša kompanija uspješna. To faktički znači da umjesto poreza od 18 posto, prema našem izračunu plaćamo znatno više.

Znači država je ozbiljno zagrabila u vašu kasu.
– Pazite, mi nismo ista tvrtka kao prije četiri godine. Mnogo smo investirali, usavršavali ljude, tražili zamjenske pravce nabave, a naši dioničari zadržavali su većinu dobiti, lani čak cijelu iz 2021. nakon što je započeo rat u Ukrajini. Zadržane dobiti proteklih godina reinvestirali smo u nove objekte, tržišta, da bismo bili konkurentni. S druge strane, prije dvije godine bio je COVID-19, a znamo koliko je to utjecalo na poslovnu klimu. Ove će godine biti poremećaja u novčanom toku u dijelu tvrtki jer će morati dizati kredite da bi platile taj porez. I to u godini kad je konkurencija jaka i kad ima mnogo varijabli vezanih uz neizvjesnost. Na kraju krajeva, ako imate skupu državu, ne možete očekivati da će roba biti jeftinija od one u okružju, a naša je država iz godine u godinu sve skuplja. Primjerice, od 2016. proračun je s 14,7 milijardi eura (110 milijardi kuna) došao na ovogodišnjih 25 milijardi eura (187,5 milijardi kuna), znači gotovo je udvostručen, uz napomenu da je 2016. proračun punilo pola milijuna stanovnika više nego sada. BDP je pak, i to od 2009. do danas, rastao tek 12 posto.

Da, državna je potrošnja brže rasla od BDP-a, s tim da je na rast proračuna utjecala i inflacija.
– Što se tiče lanjske inflacije, HNB kaže da je bila 13,5 posto. Realno, bila je mnogo veća, što smo mi osjetili u distributivnim kanalima i kretanjima na robnim burzama koje svakodnevno pratimo. Očito je da ta inflacija nije iskazana u realnom svjetlu jer svjedočili smo onoj prikrivenoj.

Na primjer?
– Recimo, imate situaciju da država kaže da daje 3,5 milijardi eura (26 milijardi kuna), a to ne vidite u proračunu. Vidite samo milijardu ili dvije milijarde kuna. Onda ovih dana čujemo da HEP treba dokapitalizirati s 900 milijuna eura. Znači i u takvim se slučajevima lani trošilo, a što ne vidimo u proračunu, i što je utjecalo na inflaciju. Prema kriterijima iz Maastrichta Hrvatska je trebala ispuniti ne samo inflatorni uvjet, nego deficit proračuna, stabilne cijene, tečajne kriterije… Iako se u službenim izvještajima govorilo da su svi uvjeti ispunjeni, nažalost, to nije tako, čak je upitno jesmo li prošle godine prema svim tim kriterijima trebali ući u eurozonu. Ali evidentno je da država troši novac na ono što treba i ne treba. To se vidjelo u situaciji pandemije kad je naša kompanija molila Vladu da nas samo pusti da radimo, poručujući joj: ‘Samo nam nemojte pomagati.‘

Kako smanjiti državnu potrošnju u vremenu kad dosta poduzetnika još uvijek očekuje državne intervencije?
– U Hrvatskoj je prije živjelo 4,5 milijuna stanovnika, danas ih je 3,8 milijuna, mada je i to upitno, a usprkos tome još uvijek imamo 555 gradova i općina. Tu se treba uhvatiti ukoštac i rješavati državnu i lokalnu potrošnju, jer u javnim sustavima ima 350 tisuća zaposlenih. Veliki trošak za njih plaćamo cijenama proizvoda i usluga, primjerice putem PDV-a. Ili pak poreza na dohodak, u čemu nam konkurira dobar dio zemalja u okružju u kojima su godišnje plaće do deset ili 11 tisuća eura gotovo neoporezive. Hrvatska također mora dići neoporezivi dio dohotka, ali tu premijer ulazi u sukob s lokalnim vlastima jer je to njima najizdašniji prihod pa se svatko opire inače nužno promjenama.

Koliki je broj općina optimalan?
– Treba se vratiti na četiri ili pet regija te na prijeratni broj općina.

Pa to su Hrvatima komunisti skrojili tada…
– … ali ispada da su bili efikasniji u tom dijelu nego ovi danas.

Bili ste osječki gradonačelnik i osječko-baranjski župan, znate i sami kako razmišljaju vaši nekadašnji kolege. Kako skršiti njihov otpor?
– Uvijek sam zagovarao da se objedinjuju uredi, da zajednički radimo na projektima. Jedno je otpor, drugo je želite li dobro državi. Moramo to presjeći, ali treba i strukturno mijenjati stvari da se rastereti gospodarstvo, a ne samo zamrznuti cijene devet prehrambenih artikala. Jer ako država nastavi ovako trošiti sve više opterećujući gospodarstvo, neće biti dobro. Neki su ulagači već otišli iz Hrvatske, recimo u našoj branši Bricostore i Obi, a Baumax je propao. Nastavi li se tako, ne bih se čudio da se i neke tvrtke iz prehrambene industrije povuku. S druge strane, kada govorimo o porezima, vidimo nekonzistentnost porezne politike. Primjerice, Pevex se na hrvatskom tržištu bori s 30-ak konkurenata, ali osim njih ima mnogo internetskih trgovina. Nama nisu problem njihove cijene, ali jest to što nemaju registrirano poslovanje u Hrvatskoj i ne plaćaju hrvatski PDV. I o tome treba razgovarati.

Smanjili ste maržu za 0,7 posto. Jesu li i vas posjetili inspektori?
– Jesu, i nisu utvrdili nepravilnosti. Imamo Komisiju za cijene koja će možda zasjedati u veljači da bi razmotrila promjene nekih cijena, ali još nismo sigurni u to. Ovih dana inače slušamo te priče o crnim i bijelim listama, a mi od 15. studenoga prošle godine nismo podigli nijednu cijenu. Naime, Pevex nudi gotovo 70 tisuća artikala i kada smo radili konverziju u euro, trebala su nam dva mjeseca da promijenimo cijene.

Koliko je Pevex stajalo uvođenje eura?
– Pet milijuna kuna, odnosno 666,7 tisuća eura. Imali smo troškove za softver, pripremu, rad zaposlenih, tonere, pisače, uloške...

Više pročitajte u novom broju digitalnog i tiskanog izdanja Lidera