Konkurenti su im studenti Harvarda, Oxforda i Cambridgea

Hrvatski studenti već godinama ostvaruju odlične rezultate na europskim i svjetskim prvenstvima u debati unatoč nedostatku potpore akademskih institucija i profesora. Troše mnogo vremena kako bi postali dobri u debati, razvijali kulturu debate te se sami financiraju kada sudjeluju na natjecanjima. Unatoč svim poteškoćama koje idu uz njihov predani trud, već tri godine zaredom ulaze u finala svjetskih prvenstava, a na prošlogodišnjem su se Europskom prvenstvu uspjeli probiti do četvrtfinala.

U posljednje su vrijeme osvojili i regionalne turnire u Beogradu i Splitu. Na Europskom sveučilišnom debatnom prvenstvu, koje se održavalo u Irskoj od 7. do 13. kolovoza ove godine, Hrvatsku su predstavljala dva tima iz Zagrebačke debatne unije, odnosno Ana i Dina Salapić te Lea Tafra i Branka Marušić, a kao sutkinje sudjelovale su Mia Junuzović i Nika Jelaska. Na Europskom sveučilišnom prvenstvu u jednoj su debati četiri tima. Taj tip debate, kojim se bave većinom studenti, pogotovo u Europi, britanska je parlamentarna debata. Dva su tima u vladi, a dva u opoziciji, odnosno tu su prva i druga vlada te prva i druga opozicija. Nakon što se timovima uruči teza, imaju 15 minuta da pripreme svoje argumente, nakon čega prva vlada predstavlja svoj slučaj, a prva ga opozicija pobija.

Njihova je zadaća postaviti osnovne argumente za zadanu temu i protiv nje, a zadaća je druge vlade i opozicije te argumente dopuniti novim načinima analize ili skrenuti debatu, ali to mora biti konzistentno s onime što su njihovi prethodnici rekli. O pobjednicima odlučuje panel od tri suca među kojima jedan, predsjedavajući, ima najveću moć odlučivanja. Suci se ocjenjuju i tako da predsjedavajući sudac ocjenjuje koliko su zamjenici sposobni, a zamjenici ocjenjuju koliko je predsjedavajući dobro facilitirao diskusiju.

Nositi se s konkurencijom najprestižnijih svjetskih i europskih sveučilišta može biti zastrašujuće. Ekipe zvučnih sveučilišta, Harvarda, Oxforda i Cambridgea, govore brzo i čini se kao da uvijek znaju što trebaju reći. Međutim, veliko iskustvo i naporan rad hrvatskih studenata omogućava im da se nose s takvom konkurencijom. - Kada se susretnete s njima nekoliko puta, shvatite da nisu toliko strašni i da to što govore brže i kažu više ne znači nužno da su njihovi argumenti bolji - pojašnjava Dina i dodaje kako su njihovi sustavi pripreme strukturirani te da imaju organiziranu potporu profesora. Na takvim sveučilištima mnogo se cijene debatni timovi i studenti koji se time bave, a kod nas izostanak takve potpore znači i da mnogo više ostaje na studentima. Bilo bi vrijeme da institucije prepoznaju vrijednost kulture debate te podupru debatne klubove koji bi tako mogli ostvarivati bolje rezultate.

Argumenti s glavom i repom - Na svjetskim nam je prvenstvima ipak lakše kada se nosimo sa studentima čija je razina znanja engleskog jezika slična našoj jer su oni kojima je engleski materinski jezik i oni koji studiraju na engleskom ipak u dosta velikoj prednosti pred nama - kaže Nika Jelaska. Ti studenti kontinuirano vježbaju, a pripremaju se tako što se informiraju o temama iz mnogih različitih područja koje bi se mogle pojaviti, a pogotovo iz politike, ekonomije, ljudskih prava i sličnog. No najbolji je način za jačanje tehničkih vještina praksa. - Za ostvarenje dobrog rezultata važno je, kada dobijete temu, procijeniti o čemu zapravo oni žele da se govori, važno je i poznavati tematiku o kojoj je riječ te u sedmominutnom govoru uvjerljivo izraziti argumente - kaže Nika.

Ana pojašnjava kako argumenti moraju imati glavu i rep te voditi zaključku prihvatljivom sucima, koji će tim zbog toga staviti na prvo mjesto. Hrvatska debatna liga ove se godine prestala održavati, no kako kaže Ana, debata je dosta razvijenija u zemljama regije pa imaju priliku vježbati. - Sudjelujemo na turnirima koji se organiziraju u zemljama regije, kao i na onima koje mi organiziramo u Hrvatskoj. To nije tako često kao što je bilo s debatnom ligom, ali je kvalitetnije jer se sva natjecanja održavaju na engleskom, a ne na hrvatskom, kao što je to bio slučaj s debatnom ligom. Debatiranje na hrvatskom praktički uopće ne koristi međunarodnim natjecanjima te se stoga uvijek pripremamo na engleskom - dodaje Ana.

Nemaju političkih ambicija Oni koji su posvetili mnogo godina razvijanju argumentirane rasprave primjećuju velik nedostatak kulture debate u hrvatskom javnom životu. Studenti tako upozoravaju na nedostatak kritičkog promišljanja o društvenim pitanjima te kvalitetne rasprave. Unatoč velikoj predanosti debati naše sugovornice nemaju političkih ambicija te čak smatraju da im sva znanja stečena debatom ne bi pomogla u ostvarenju takve karijere zato što kod nas u politici ne pobjeđuju oni koji imaju najbolje argumente.Većina debatanata dolazi s Pravnog fakulteta. Iznimke su Nika Jelaska i Ana Salapić koje dolaze s Farmaceutskog, odnosno Filozofskog fakulteta, a debatom se bave od srednje škole. One znaju kakve prednosti donosi debata. - Mislim da je od obrazovanja, formalnog i neformalnog, bavljenje debatom najviše pozitivno utjecalo na moj život. Naš obrazovni sustav usmjeren je na usvajanje goleme količine informacija, a vrlo malo na to čemu one služe i kako se trebaju upotrebljavati.

Disciplina koja od vas traži da o nečemu promišljate umjesto da to samo naučite zaslužuje veće priznanje od onoga koje joj pridajemo u našem društvu - smatra Jelaska. Salapić smatra da će vještine elokventnijeg izražavanja i preciznijeg izričaja, osim što im pomažu u procesu obrazovanja, posebno do izražaja doći u svijetu poslovne komunikacije. Nažalost, među mladima u Hrvatskoj nema dovoljnog interesa za debatu, a i situacija je dosta teška jer dobivaju vrlo malo institucionalne i financijske potpore. - Teško je ljude potaknuti na to da se bave nečim što će postati jako velik dio njihova života i oduzeti im mnogo vremena, objasniti im da će proći godine prije nego što postanu dobri u tome, a da će u isto vrijeme sami morati financirati svaki turnir na kojem žele sudjelovati, bez čega ne mogu napredovati. Tako razloge za takvu situaciju kod nas pojašnjava Salapić. Na početku svake akademske godine mnogo je zainteresiranih, ali kako treba pojačavati angažman i turnire financirati vlastitim sredstvima, broj zainteresiranih naglo opada.