Koji su rizici rasta plaća? Povećanje minimalca donijet će val gašenja radnih mjesta

lanirano povećanje minimalne brutoplaće s 970 na 1250 eura do 2028. velik broj članica HUP-a ocjenjuje rizičnim - oko polovina njih (48 posto) smatra da će ga teško izdržati, svaka šesta (16 posto) predviđa zatvaranje radnih mjesta, a tri četvrtine članica procjenjuje da u idućoj godini ne može izdržati nikakvo povećanje plaća ili tek ono do 5 posto, odnosno tik iznad inflacije, koja iznosi 4,2 posto na godišnjoj razini, navodi se u publikaciji Fokus tjedna glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoja Stojića.

Pritom svaka peta tvrtka (20 posto) iz prerađivačke industrije smatra da neće izdržati novo povećanje i da će zatvarati radna mjesta, a više od polovine smatra da će povećanje minimalca vrlo negativno utjecati na investicije.

Čak 81 posto tvrtki ne može u cijelosti prenijeti rast troška rada od 10 posto na cijene proizvoda ili usluga, u prerađivačkoj industriji njih 81 posto, a više od polovine uopće ih ne može prenijeti taj trošak, navodi se u publikaciji, što upućuje na pritisak na marže odnosno internalizaciju kroz smanjenje profitabilnosti, investicija i zapošljavanja.

- Brutoprofit hrvatskih tvrtki po zaposlenom upola je niži od prosjeka EU-a i oko četvrtinu niži od prosjeka zemalja srednje i istočne Europe i kroz dodatno relativno smanjenje (marži) nastavit će ograničavati ulaganja u modernizaciju i produktivnost rada - navodi Stojić.

Fiskalni "metadon"
Kad je riječ o budućem određivanju minimalne plaće, oko 70 posto tvrtki podržava automatsku indeksaciju minimalne plaće s kretanjem produktivnosti (40 posto), odnosno inflacije (29 posto), "što ukazuje na širok konsenzus kako sadašnji pristup administrativnog snažnog i naglog povećanja plaća nije održiv".

- Kao ključnu mjeru za ublažavanje negativnih učinaka rasta minimalne plaće, 75 posto tvrtki traži porezno rasterećenje rada, uključujući smanjenje doprinosa za javno zdravstvo, što potvrđuje da je ukupno opterećenje plaća u Hrvatskoj i dalje glavni strukturni problem konkurentnosti - poručuju iz HUP-a.

U HUP-u upozoravaju na pogoršanje poslovne klime treći kvartal zaredom na temelju pada HLIPO indeksa (Hendal-Liderov indeks poslovnog optimizma) za 4 postotna boda na godišnjoj razini, što jasno signalizira usporavanje ekonomije.

- Realni rast BDP-a u 2025. će se, prema našim procjenama, spustiti ispod 3 posto, nakon 3,8 posto u 2024. Slabiju dinamiku vidjeli smo već u prvoj polovini godine zbog usporavanja osobne potrošnje. Realni rast BDP-a iznosio bi samo oko 1,5 posto da nije snažnog doprinosa državne potrošnje uključujući javne investicije, što pokazuje veliku ovisnost o fiskalnom "metadonu" - upozorava Stojić.

(Ne)produktivnost
Pogoršanje ekonomske klime aktualizira HUP-ove teze kako ograničene cijene pojedinih prehrambenih proizvoda ugrožavaju domaću prehrambenu industriju. Naime, rast cijena inputa (sirovine, energenti, trošak rada) nije praćen kretanjem prodajnih cijena, što smanjuje profitabilnost lanca. Navode da je u posljednjih pet godina razlika između rasta cijena poljoprivrednog outputa i inputa u EU-u iznosila 6,6 postotnih bodova, što je trostruko više nego u Hrvatskoj. Unatoč višoj inflaciji hrane, produktivnost domaće poljoprivrede gotovo je 3,5 puta niža od njemačke, ističu u HUP-u i dodaju da bez isplativosti nema ulaganja ni rasta dodane vrijednosti.

- Proizvodimo tek 40 posto potreba za mlijekom, dok EU industrija proizvodi 16 posto više od potreba svojeg tržišta. Slični su pokazatelji i u proizvodnji drugih prehrambenih proizvoda. Apsurdno je da limitiranje cijena potiče uvoz jeftinije i manje kvalitetne hrane - napominju u HUP-u.

Zaključuju kako i zakonodavni okvir, uključujući Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o poticanju ulaganja i Strateški plan ZPP-a, dodatno destimuliraju veće investicije.

HUP umjesto ograničavanja cijena predlaže snižavanje stope PDV-a na hranu na razinu usporedivu sa zemljama u okruženju i prema fiskalnim praksama članica EU-a. Takva bi mjera, kažu, ublažila udar na potrošače i podržala konkurentnost proizvođača. Pritom navode da prerađivači kave i čokolade dvije godine posluju pod pritiskom rekordnih cijena sirovina, a prodaja kave uz to je opterećena i posebnim porezom.