Kanaan i u kriznim vremenima snažno povećava proizvodnju

Potpisivanjem ugovora s Konzumom i proizvodnjom za robnu marku Rial, donjomiholjački proizvođač čipsa Kanaan zauzet će 45 posto domaćeg tržišta snack proizvoda. Nedavno je potpisan i ugovor s Univer Exportom iz Srbije, za koji će se proizvoditi čips i flips. Uz Konzum, Kanaan je u Hrvatskoj prisutan i na policama trgovačkih centara kao što su Kaufland, Metro, CBA i Getro, Presoflex, NTL, Ultragros, a nedavnim otvaranjem tvornice u Makedoniji, uz tržište te zemlje, proširio je prodaju i na Slovačku, Bugarsku, Kosovo, Rumunjsku, Grčku i Albaniju, gdje je vodeća marka u prodaji čipsa. Novi poslovi za domaće i strane kupce uvjetuju stalno povećanje proizvodnje, koja je samo u prva četiri mjeseca ove godine u odnosu na proteklu narasla 28 posto, što u ovim kriznim vremenima, bar za hrvatske prilike, zvuči kao znanstvena fantastika. Tome treba dodati ukupan prošlogodišnji prihod od gotovo 37 milijuna kuna i dobit od 735.000 kuna.

Prema riječima direktora i vlasnika tvrtke Zvonka Popovića, Kanaan bi ove godine trebao proizvesti oko 3.500 tona različitih snack proizvoda, prvenstveno čipsa i flipsa, čime bi se dodatno trebala povećati njegova financijska bilanca. Uspjeh na domaćem tržištu i tržištima jugostočne europske regije nije slučajan budući da je Kanaan uspio postići najpovoljniji omjer cijene i kvalitete na području gdje vlada oštra konkurencija velikih imena kao što su Chio, Lays i Lonerz. Njihov čips košta otprilike 100 kuna za kilogram, dok Kanaan uspijeva kilogram proizvesti po 45 kuna. To je i glavni razlog zbog čega Kanaan na hrvatskom tržištu prodaje više čipsa nego svi svjetski brandovi zajedno. Upravo takva poslovna strategija donjomiholjačkog proizvođača čipsa potaknula je dva najjača europska proizvođača grickalica, Intersnack (Chio) i Lorenz Snack World, na pregovore o kupnji Kanaana, koji je za njih postao preozbiljan igrač na jugoistočnom tržištu. Pregovori su se vodili tijekom 2007. i 2008. godine, no Popović je obje ponude odbio. Vlasnik Kanaana svjestan je da konkurencija, bez obzira na njegovu trenutno dobru tržišnu poziciju, ne miruje, tako da je u suradnji sa švedskim i njemačkim stručnjacima krenuo u proizvodnju 200 hektara krumpira, čime će dodatno pojeftiniti proizvodnju, ali i osigurati kvalitetnu sirovinu. Izgrađeno je i skladište koje može primiti 7.000 tona krumpira. Uz kvalitetan ljudski potencijal koji osigurava visoku produktivnost, u Kanaanu posebnu pozornost poklanjaju ulaganju u strojeve i tehnologiju.

Najnovija Kanaanova investicija je pakirnica koja puni 130 vrećica u minuti i predstavlja top-proizvod u području strojeva za prehrambenu industriju. Također se planira nabava nove linije za proizvodnju čipsa većeg kapaciteta. Međutim, uz sve nabrojene poslovne uspjehe i dobre tržišne prognoze, Zvonka Popovića muči problem nedostatka prostora i osiguranje zdravih kreditnih sredstava. Prije šest godina u donjomiholjačkoj Industrijskoj zoni Janjevci kupio je prostor od 10.000 čletvornih metara, od kojih je pedeset posto izgrađeno. - Mogućnosti za proširenje nema budući da su zemljišta oko Kanaana zauzeta pa mi je nemoguće realizirati planiranu izgradnju tvornice pire-krumpira u prahu. Opravdanost izgradnje takvog pogona potvrđuje i podatak da samo Kanaan godišnje baca oko 1.000 tona krumpira koji bi se mogao preraditi, a otprilike isto toliko baca i Franck. Još je važnije da takve proizvodnje na području Balkana nema - rekao je Zvonko Popović, dodavši da kočnicu tom projektu predstavljaju i banke, koje jednostavno ne prepoznaju dobru poduzetničku ideju. Strane banke, nažalost, odlučuju o sudbini hrvatskog gospodarstva, a o tome koliko ih ono zanima govori podatak da, na primjer, kredit za kupnju automobila možete dobiti za nekoliko sati, dok se na ionako skup novac za kreditiranje gospodarskih projekata čeka mjesecima.

Popoviću također smeta odnos države prema gospodarstvu i visoka javna potrošnja, koju slabo gospodarstvo ne može financirati. - Umjesto stvaranja kulta rada i privređivanja, u Hrvatskoj se vodi briga samo o privilegiranom sloju koji troši, a ne stvara novu vrijednost. Ukinimo četiri stotine nepotrebnih općina i otvorimo četiri stotine tvornica za mlade ljude, koji nam zbog posla odlaze u Europu - predlaže miholjački poduzetnik, te dodaje da se novac, umjesto za financiranje skupe državne birokracije, treba vratiti tamo gdje je stvoren - u gospodarstvo.