Kako obustaviti poreznu ovrhu i što se ne može plijeniti?

Ovršni postupci uvijek predstavljaju neugodno iskustvo za ovršenika, a stvari se mogu zakomplicirati ako se isti upustio u financijske „vratolomije“ ili više potencijalnih vjerovnika kojima ne može servisirati obveze.

Najzanimljivi vjerovnik je svakako država koja je razvila sofisticirana sredstva prisile kako bi naplatila poreze i doprinose od fizičkih i pravnih osoba.

Ovrhe za porez ne nastaju preko noći.

Postoji kompletan predvidivi zakonom utvrđen postupak koji se primjenjuje kod naplate javnih davanja. Sama blokada računa poreznog obveznika je kulminacija prethodnih radnji koje su se poduzele kako neplaćene obveze ne bi ostale neplaćene. Ovršenik u većini slučajeva ima razumno vrijeme za postupanje i zaštitu svojih prava.

POSTUPAK OVRHE

Prvi korak je nastanak obveze i utvrđenje iste.

Protekom određenog roka neplaćena obveza postaje dospjela a neplaćena, dakle dug.

Dug se može u određenim okolnostima usklađivati npr. ako je došlo do krivog izračuna ili slično.

Ako nakon eventualnog usklađenja dug nije plaćen, službenici MF-a; tj. nadležne ispostave

Porezne uprave mogu primjerice telefonski kontaktirati dužnika vezano za dug, o čemu se može napraviti službena zabilješka sa strane Porezne uprave.

Ukoliko eventualna telefonska komunikacija nebi urodila plodom, slijedeći korak je OPOMENA koja se šalje pisanim putem obvezniku na adresu u kojem se između ostalog upozorava kako će se pokrenuti postupak ovrhe ako se dug ne plati u određenom roku.

Tek nakon proteka određenog vremena i iscrpljenja određenih radnji koristi se sila. Ta sila se zove Rješenje o ovrsi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave (razlike – OPZ čl. 128. NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15).

Protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se podnijeti prigovor u roku od 8 dana od dana dostave Rješenja, a protiv Rješenja na temelju ovršne isprave moguća je žalba u istom roku. Kod prvog slučaja korištenja pravnog lijeka je moguća ODGODA izvršenja Rješenja do i to do donošenja Rješenja po prigovoru, dok kod drugog to nije slučaj.

Slijedeći korak (ukoliko pravni lijek nije imao bitan utjecaj na tijek, a obveza i dalje nije podmirena) je izvršno Rješenje o ovrsi na temelju kojeg se daje nalog da se sva sredstva koja su zatečena na računu ili koja će tek biti uplaćena da se doznače na propisani račun radi podmirenja obveze.

OBUSTAVA OVRHE

Osim opisanog tijeka same potencijalne ovrhe postoji nekoliko rješenja koja propisuje Opći porezni zakon NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15 kako bi se ovrha OBUSTAVILA.

Dosta popularan način u posljednje vrijeme je otvaranje postupka predstečajne nagodbe.

Dakle otvaranje postupka, ne pokretanje. Razlika je bitna – Pokrenuti postupak se može promptno ispunjavanjem propisanog obrasca pri Fini, dok otvaranje postupka obično znači da se dužnik sporazumio sa vjerovnicima te prikupio svu, potencijalno i kompliciranu dokumentaciju što u praksi može potrajati i par mjeseci.

Daljni razlozi za obustavu ovrhe su otvaranje stečajnog postupka, prestanak prava i obveza iz porezno-dužničkog odnosa, preinačena, ukinuta ili uništena ovršna isprava nakon pravomoćno dovršenog postupka, odgoda izvršenja, te nepostojanje razloga za nastavak zbog razloga iz članka 143. OPZ-a.

ŠTO SE NE MOŽE PLIJENITI?

Neovisno o poreznom dugu, sukladno načelu zaštite dostojanstva ovršenika (članak 125. st. 2. OPZ-a) i sukladno članku 142. Općeg poreznog Zakona147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 u postupku ovrhe nepljenjiva je ovršenikova tražbina po osnovi plaće i s plaćom izjednačenih primanja do iznosa minimalne plaće u RH utvrđene prema propisima o minimalnoj

Također, nemogu se niti plijeniti novčani primici koji su izuzeti od oporezivanja sukladno posebnim propisima kao ni pokretnine navedene u Čl. 147 OPZ-a (npr. odjeća, cipele, hladnjak, štednjak, tv, hrana, knjige i sl.)

ZAKLJUČAK

U kratkom izlaganju je razvidno kako ovrha za porez ne nastaje preko noći, a postoji i čitav niz sredstava za zaštitu prava. Naravno, iz svake situacije postoji izlaz, a dužnik je često puno zaštićeniji nego što to misli.