Kako je Cromaris prvi i jedini na svijetu pripitomio cara od riba

Brzo rastući Cromaris u sastavu Adris grupe ne prednjači samo u količini i kvaliteti nego i po vrstama organski uzgojene mediteranske bijele ribe.

Uz oradu, brancina, hamu i gofa jedini su u svijetu uspjeli “pripitomiti” i zubatca, a kako im je to uspjelo Agroklubu je otkrila Renata Barić, rukovoditeljica Odjela istraživanja i razvoja, koji zapošljava 20-ak tehnologa i veterinara.

Zalijeću se na okusom i veličinom atraktivnu hranu
“Uzgoj je vrlo zahtjevan jer zubatac je prvenstveno lovac. Predator. On hoće pravu, nutritivno bogatu i atraktivnu hranu. Inače bi se u kavezima izgrizli međusobno”, kaže ova diplomirana inženjerka agronomije.

Baš zbog spomenutih razloga i traganja za odgovarajućom hranom do uzgoja tog ribljeg cara, kako ga nazivaju, proteklo je dosta vremena. Na uzgoju se počelo raditi još 90-tih godina prošlog stoljeća u ondašnjem Cemnaru.

Sve je ostalo na pokušajima dok se prije nekoliko godina nije ovladalo znanjima razvoja ribljih hrana. Ključno je bilo otkriće odgovarajućeg sastava riblje hrane koji bi zadovoljavao specifične nutritivne, ali i druge potrebe ove riblje vrste. Kod zubatca je to posebno zahtjevno. “Treba mu velika količina i mogućnost lova tako da hrana okusom i veličinom bude atraktivna, da se on na nju zaleti”, ističe naša sugovornica.

Nadalje, hrana energetski i proteinski treba biti izbalansirana. Ako ne pojede dovoljnu količinu on je gladan. Javlja se kanibalizam.

U Hrvatskoj nažalost još nema tvornice riblje hrane. “Da, i zato je po Cromarisovoj recepturi proizvode tvornice u Italiji i Grčkoj s kojima radimo. Proizvodnju redovito kontroliramo, odlazimo k njima i kontroliramo što i kako rade”, pojašnjava i dodaje: "Otkad smo pronašli formulu za hranu koja odgovara veliku pozornost posvećujemo dinamici i načinu hranjenja, tako da su "zubonje" uvijek siti". Pored nutritivnog sastava vodi se računa i o pigmentaciji odnosno o boji hrane. Kako bi zubatac dobio onu njegovu prirodnu plavičastu boju i crveni odsjaj te za njega karakteristične plave i crvene točke po tijelu.

Na pijatu nema razlike između divljeg i uzgojenog
Sam uzgoj počinje 2019. godine u mrijestilištu u Ninu gdje imaju vlastito jato. Mrijeste se u svibnju. Ribu ondje redovito selektiraju da bi se dobile uniformne skupine.

“Tako smanjujemo kanibalizam”, kaže Renata. Mjerenje prirasta, dužine i težine, provode svakih 10 do 15 dana. Zanimljivo, zubatcu se već 13. dan vidi njegov zub. Za razliku od druge mlađi koje ga nemaju. I po tome je karakterističan. Divlji do kraja, ali poseban i zanimljiv.

U mrijestilištu se uzgaja do veličine tri do šest grama i potom se prebacuje u kaveze. Rukovoditeljica istraživanja i razvoja živo se sjeća kad je prva generacija mlađi preseljena u uzgajalište u Lamjani. Konzumnu veličinu od 500 grama tamo zubatac postiže za dvije godine. Uzgojenih već ima na tržištu, ali još uvijek u ograničenim količinama

Na pitanje o razlici između divljeg i uzgojenog Renata Barić je odgovorila: “Možda bi je neki ribar primjetio, ali prosječni potrošač sigurno ne bi. Na pijatu pogotovo ne!”

Paušalne izjave o uzgajalištima kao zagađivačima
Osim o uzgoju zabaca rukovodIteljicu smo upitali kako komentira primjedbe ekologa da je marikultura zapravo prljava tehnologija na što je nedavno upozorio prof. dr. sc Petar Kružić, morski biolog s Matematičko-biološkog fakulteta. Studije su, navodno, pokazale da jedno uzgajalište srednje veličine onečišćuje more kao kanalizacija grada od 10-ak tisuća stanovnika

“Ne znam na koje se parametre pozivaju, to je jedna, rekla bih, paušalna izjava. Sumnje bi trebalo pokrijepiti s brojevima tako da ih možemo usporediti s našim parametrima”, kaže i dodaje da ih u Cromarisu redovito prate.