Iz Švicarske u Gornje Bogićevce i uzgoj kokoši na otvorenom

Dok mnogi mlađi ljudi u nedostatku posla napuštaju svoje domove i gospodarstva u Slavoniji i u potrazi "trbuhom za kruhom“ odlaze u veće gradove, a najčešće u druge zapadnoeuropske zemlje, Branko Kurtović sa suprugom Andreom i troje djece od 5, 7 i 16 godina), vratio se iz Švicarske u Gornje Bogićevce gdje su se počeli baviti uzgojem kokoši na otvorenom.

"Od svoje jedanaeste godine živio sam u Švicarskoj gdje sam proveo 32 godine. Ondje sam izučio zanat, radio, stekao obitelj, a onda smo odlučili napraviti prekretnicu u životu. I u Švicarskoj se sve teže živi, poskupjelo je i nismo za sebe ondje više vidjeli neku budućnost, pa smo se vratili u Hrvatsku, u našu obiteljsku kuću u Gornjim Bogićevcima. Učinili smo to i zbog djece, želimo da ovdje u Hrvatskoj pohađaju u školu, da ovdje odrastaju“, počinje Branko Kurtović svoju priču dok obilazimo zanimljivo gospodarstvo s nekoliko drvenih bungalova i jatima kokoši oko kuće.

Pasmina orpington

Neobičnu farmu zapazili su mnogi prolaznici kroz to selo, pa je i mene zainteresiralo o čemu se radi. "Poželjeli smo živjeti mirnije i s manje stresova, pa smo se na našem gospodarstvu uz obiteljsku kuću površine 8 hektara eksperimentalno u travnju ove godine počeli baviti uzgojem kokoši na otvorenom. Uzgajamo više pasmina, želimo proučiti kako će se ponašati, ali već sada smo se odlučili za englesku pasminu orpington. Po mojim dosadašnjim saznanjima ta pasmina odlična je za meso, a daje i vrlo kvalitetna jaja.

Uzgajaju kokoši pasmine orpington

To je lijepa krupna kokoš teška do pet kilograma, pijevac naraste i do sedam kilograma, za razliku od domaće kokoši koja naraste do 3,5 kilograma. Nadam se da će se kupci uvjeriti u kvalitetu jaja orpingtona, posebno kada ih usporede s jajima kokoši iz intenzivne proizvodnje, ili s jajima od domaćih križanih kokoši“, priča nam Branko, dok obilazimo neobično imanje.

Na farmi lijepa slika: oko sto pedeset kokoši uživa na otvorenom prostoru od 8 hektara, bez ikakve ograde, slobodno se cijeli dan kreću po pašnjaku kljuckajući travu i kukce uz žitarice kojima ih Kurtovići hrane. Noće u pomalo neobičnim drvenim kućicama koje Branko naziva bungalovima. Budući da je perad na otvorenom prostoru svakodnevno ih netko od Kurtovića čuva od ptica grabljivica, ali i od lisica i drugih životinja kojima bi koke mogle biti plijen. Do sada, kažu, nisu imali većih problema.

"Sljedeće godine planiramo povećati jato na barem 300 koka, planiramo izgraditi još 5-7 nastambi za njih, a budući da ćemo početi s proizvodnom jaja, nadamo se da će biti i kupaca. Već nam sada često navraćaju potencijalni kupci i pitaju imamo li jaja za prodaju, jer vide da se uistinu radi o biouzgoju“, kaže Branko. Nada se da će im se tržište otvoriti i da će moći proširiti proizvodnju. Uostalom, na tržištu nema dovoljnio jaja iz domaćeg uzgoja, puno se uvozi, pa i zbog toga Kurtovići smatraju da su na dobrom putu.

Planiraju i posaditi voćnjak

"Ako bude išlo sve po planu, na gospodarstvu gdje uzgajamo kokoši planiramo posaditi i voćnjak sa starim sortama voća, jer ove kokoši obožavaju kljucati jabuke i kruške, pa i grožđe. Želim im u stvoriti još jedan kutak i osigurati raznovrsniju prirodnu hranu. Planiramo posaditi i vrt. U posljednje vrijeme puno proučavam uzgoj kokoši na otvorenom, a puno učim i na vlastitim iskustvima. Posebno me zanima jesu li koke orpingtonke zaista otporne na zimu, kao što se o tome govori u stručnim napisima, a želim vidjeti i koji je optimalan broj na površini kojom raspolažemo“, kaže Branko.

Kroz razgovor i kratko druženje s Brankom primjećujem da uživa na svojoj farmi, na otvorenom prostoru, i njegova supruga Andrea kaže da su na obiteljskom gospodarstvu pronašli svoj mir. Ipak je to drugi, mirniji način života nego u nekim većim mjestima i gradovima. Iako su tek ušli u proizvodnju koja još ne daje rezultate i koja je još puna nepoznanica, Kurtovići su zadovoljni što su svoji na svom.

Plan je povećati broj koka, ali i saditi voćnjak

"Naravno da sam zadovoljan, ponajprije zbog čiste prirode i čistog zraka, nismo blizu velikih gradova, i što je jako bitno, djeci je ovdje ljepše, odrastaju i razvijaju se u jednom lijepom prirodnom okruženju, sa suprugom i djecom pronašao sam ovdje svoj mir.

Hrvatska ima veliku priliku u biološkom uzgoj hrane, mogli bismo proizvoditi puno mesa, mlijeka, jaja, povrća, voća žitarica na zdraviji način. Za to su potrebni dobri projekti više ideja i inicijativa, ali i puno volje, strpljenja i rada, ništa se ne može preko noći. Iako je u ovom uzgoju koji smo započeli još sve neizvjesno, nadamo se da ćemo uspjeti u našim planovima“, optimističan je Branko. Vjeruje da će sličan put odabrati i neki mlađi ljudi koji su još u dvojbi – potražiti bolji život u nekoj stranoj zemlji ili ostati kod kuće na gospodarstvu!