Ivo Bartulović: ‘Nisu nam dali otvoriti ribarnicu u Zagrebu pa smo je iz inata otvorili u Beču‘

Centaurus je tvrtka koja se bavi distribucijom, maloprodajom i izvozom svježe i zamrznute ribe i delikatesnih morskih proizvoda. Ove godine tvrtka čiji su vlasnici braća Ivo i Toni Bartulović obilježava 20 godina poslovanja. Riječ je o tvrtki specijaliziranoj za opskrbu srednjeg i visokog ugostiteljstva u segmentu HoReCa svježom i smrznutom, uglavnom bijelom ribom i morskim plodovima. Ako izuzmemo uzgajivače, Centaurus je hrvatski lider opskrbe ulovljenom bijelom ribom. Nakon dovršetka investicijskog ciklusa vrijednog oko dva milijuna eura tvrtka Centaurus u svom proizvodnom pogonu u Solinu sve se više okreće proizvodnji proizvoda na bazi ribe i morskih plodova.

Ivo Bartulović, osnivač i direktor Centaurusa, počeo se baviti poduzetništvom 2002. godine. Prije toga je radio razne poslove, između ostaloga kao vanjski suradnik tvrtke koja se također bavi plasmanom i preradom ribe. Nakon nekoliko godina u poslu mu se kao partner priključio brat Toni. Do 2008. su se isključivo bavili opskrbom restorana, no zbog opće pojave neplaćanja počeli su otvarati gastro ribarnice koje posluju pod brendom Gastro ribarnice Brač.

Zašto ste se okrenuli maloprodaji i otvaranju ribarnica?

- Kako je 2008. godine bio veliki problem s naplatom potraživanja, otvorili smo na Poljudu prvu našu Gastro ribarnicu Brač da možemo imati stabilan cash-flow. Cilj nam je bio osigurati bilo kakvu likvidnost. Od prihoda smo plaćali ribare, i to bez odgode. Dnevni utržak davali smo ribarima. Ta ribarnica, koja je prva imala uslugu čišćenja ribe, u startu je jako dobro poslovala. Poslije smo uveli i gotova jela i neke druge nadopunjujuće proizvode. Pioniri smo gastro ribarnica u Hrvatskoj. Tek nakon više od pet godina počeli su i drugi poduzetnici otvarati ribarnice s gastro ponudom. Kada smo otvorili i ostale ribarnice, prestali smo dostavljati robu onima koji ne plaćaju na vrijeme ili gdje nismo imali osiguranu naplatu plasirane robe. Danas maloprodaja ima oko 30 posto udjela u našim prihodima.

Koje nove proizvode planirate uskoro plasirati na tržište?

- Naš je cilj da proizvodi koje plasiramo na tržište pod našim brendom Amare bude najkvalitetniji. Uz meso kozica koje dobivamo nakon ručnog čišćenja, pod ovim brendom imamo slane i marinirane inćune i marinirane kozice te prvu pljeskavicu napravljenu od jadranskih kozica i škampa. Zahvaljujući investiciji obogaćujemo ponudu novim proizvodom. Radi se o sashimi mesu kozica koje se može jesti sirovo bez termičke obrade. To je proizvod mesa kozica iz jadranskog ulova u kojem nema bisulfita. Kozice su ručno očišćene i nemaju nikakvih dodataka te su odmah smrznute i u najkraćem mogućem roku distribuirane našim partnerima.

Koliko je vrijedna ta investicija?

- U našem pogonu dovršili smo investiciju u nove hladnjače, tunel za brzo smrzavanje, moderni stroj za pakiranje vrijedan oko milijun kuna te novi skladišni prostor. Ukupna investicija vrijedna je oko dva milijuna eura. Polovinu sredstava osigurali smo iz fondova Europske unije. To je prva faza investicije i ona je dovršena.

Na što se odnosi druga faza investicije?

- Druga faza je razvoj novih proizvoda. Jedan od njih je sashimi grade mesa kozice. Drugi proizvod je temeljac od ribe i škampa koji je značajna pomoć restoranskim kuharima u pripremanju jela, ali i domaćinstvima. Treći proizvod su riblji burgeri raznih kombinacija. U njima će se nalaziti meso škampa i meso bijele ribe. Dakle, u burgerima neće biti mesa plave ribe. U tom dijelu podižemo proizvodne kapacitete za desetak puta. Umjesto tonu-dvije burgera, koliko smo proizvodili, proizvodit ćemo višestruko veće količine.

Gdje planirate plasirati te proizvode?

- Plasirat ćemo ih našim uobičajenim kanalima, kroz HoReCa i putem naše maloprodajne mreže uključujući i izvoz u Italiju i Austriju.

O kojoj je vrijednosti ulaganja riječ?

- Ta druga faza vrijedna je oko tri milijuna kuna. I u tom dijelu apliciramo na sredstva iz fondova EU. Većina naših planova vezana je uz razvoj vlastitih proizvoda dobivenih iz mora, i to proizvoda maksimalne moguće kvalitete. To uključuje čišćenje, filetiranje i dokuhavanje ribe, rakova i morskih plodova. Dakle, to je sve ono što ugostiteljima može pomoći. Imamo veliki broj stalnih poslovnih partnera i znamo što im treba.

Imali ste planove ulaska u Zagreb s maloprodajom. Jeste li uspjeli u tome?

- Nismo otvorili maloprodajni objekt u Zagrebu. Fokusirani smo na proizvodnju i na razvoj novih proizvoda.

Zašto niste otvorili gastro ribarnicu u Zagrebu?

- Imamo je u planu otvoriti. Kako je rastao brend Gastro Ribarnice Brač, rastao je i interes za našim namirnicama izvan naše županije. Mnogo naših ljetnih kupaca koji zimi žive u Zagrebu postali su naši ambasadori i na taj način napravili najbolju moguću reklamu. Imali smo u planu otvoriti gastro ribarnicu na Velesajmu u prostoru čiji je vlasnik Zagrebačka banka, ali se to nije sviđalo tadašnjoj direktorici. Navodno je rekla da ne želi da joj šuška riba ispod njezina ureda. Naljutili smo se i iz inata otvorili ribarnicu u Beču.

Jeste li ispitali tržište za nove proizvode?

- Redovito ispitujemo tržište. Svaku probnu proizvodnju najprije pustimo kroz našu partnersku mrežu i tako dobijemo informaciju prolazi li ili ne prolazi pojedini proizvod. Dobijemo je od najboljih chefova.

Kakva vam je suradnja s ribarima?

- S istim ribarima radimo gotovo 20 godina. Tako je i s restoranima. Ponosni smo i na naše partnere ribare i na naše partnere kupce. Imamo oko 1200 aktivnih kupaca naših proizvoda, a surađujemo sa 60-ak ribara.

U kakvom je stanju riblji fond u Jadranu?

- Mogu govoriti o bijeloj ribi. Odgovorno tvrdim da se stanje ribljeg fonda konstantno poboljšava i popravlja. Unatoč tome što je u ovom zadnjem razdoblju ulov lošiji nego u isto vrijeme prošle godine. Doduše, kretanje biomase je jako teško predvidjeti. Temperatura mora se mijenja. Isto tako, teško je primijetiti obnovu ribljeg fonda ako zbog turizma potražnja stalno raste.

Koliko se odrazila zabrana ribarenja u Jabučnoj kotlini na oporavak ribljeg fonda i oporavak škampa?

- Zabrana ribarenja u Jabučnoj kotlini najbolja je stvar koja se dogodila na Jadranu. Ispitivanjima znanstvenika dokazalo se da su se obnovile količine pojedinih vrsta. Sada ih ima više nego ikada u posljednjih deset godina. Kako je Jabučna kotlina mrijestilište, očekuje se da će se ta riba širiti na druga područja. Jabučna kotlina najveće je mrijestilište škampa. Vidljiv je njihov oporavak.

Koje vrste su sada najugroženije?

- Definitivno je najugroženiji jastog, koji se očito lovi na neodrživ način. Lovi se i za vrijeme zabrana, neodgovorni pojedinci ulovljene manje primjerke i ženke ne vraćaju u more. Jastog je u Jadranskom moru devastiran. S druge strane, kozica ima dovoljno. Njoj odgovara zagrijavanje mora, tako da će ih biti sve više.

Ugrožena je bila grdobina?

- Zahvaljujući kvalitetnom uvođenju lovostaja od 15. rujna do 15. listopada te dodatnim covid-lovostajima i ovaj dio ribljeg fonda u zadnje vrijeme bilježi oporavak.

Koliko će ove godine biti lovostaja?

- Bit će jedan na jesen u trajanju od mjesec dana. To je sasvim dovoljno za očuvanje ribljeg fonda u našem dijelu Jadrana.

Kako ide izvoz u Italiju?

- Ove je godine nešto slabiji ulov na našoj strani Jadrana, ali je zato na talijanskoj strani odličan, što se odražava i na cijenu ribe. Sada je u Italiji cijena ribe dosta niska, tako da sada nije baš najsretnije izvoziti ribu u Italiju.

Kako je poslovati s talijanskim kupcima?

- Oni mogu otkupiti gotovo neograničene količine naše ribe. Međutim, ponašaju se maćehinski. Nastoje kupiti direktno rušeći cijenu trgovcima i ribarima. Kada im nedostaje neke ribe poput brbavice ili mesa morskog ježa, spremni su na sve da to otkupe. A kada god imaju prigodu da nama sruše cijenu, to i naprave. Rade to jako smišljeno i nepovoljno za naše prilike.

A izvoz u Španjolsku?

- Od bijele ribe u Španjolsku se plasira samo trlja, i to u vrijeme kada se najviše lovi. Zanimljivo je da višu cijenu postiže ona koja je sitnija. Naravno, u Španjolsku se plasira i plava riba.

Kako se porast cijena energenata odražava na poslovanje ribara?

- Cijena goriva, odnosno plavog dizela, bila je premašila sedam kuna po litri. Doduše, mjerom Vlade RH zaustavljena je na 6,8 kuna, ali je poznato da je cijena plavog dizela iznad pet kuna za ribare neodrživa. Udjel troška u radu ribara je 80 posto. Ako troškovi rastu, onda posao nije profitabilan. Koćar ima dnevni trošak od 5000 kuna. Izračunajte koliko mora uloviti ribe da bi bio profitabilan. S obzirom na to da trebaju radnicima podignuti plaće te da rastu i ostali troškovi, teško je predvidjeti kako će premostiti ovakvu situaciju.

Hoće li, kao i kod mesa, doći do poskupljenja ribe?

- Sve vodi prema tome. Poskupljuje sve. Ambalaža, kašete, gorivo...

Koliko bi bilo to poskupljenje?

- Moja je procjena da će cijene ribe porasti između 10 i 20 posto. Često se misli kako je riba skupa, ali to nije istina. Oborita riba je skupa jer je ima malo i jer ju je teško uloviti. Nikada na tržištu nije bilo viška oborite ribe, niti je bilo problema u plasmanu. Standardna riba poput trlje ili mola može se kupiti po cijeni od 50 do 70 kuna po kilogramu. Nije to baš skupo. Te vrste ribe se može izvesti u neograničenim količinama. Uzmimo primjer srdele. Srdela je eko i dokazano zdrav proizvod, a možete je kupiti za 20 kuna po kilogramu. Za tu cijenu ne možete kupiti ništa zdravije. Šteta je što se malo konzumira.

A u kakvoj su poziciji sada riboprerađivači?

- U velikom su problemu jer se najveći dio, više od 90 posto bavi preradom sitne plave ribe. Oni će biti u velikom problemu zbog nedostatka sirovine i očito će morati uvoziti sitnu plavu ribu radi novih mjera, prije svega mislim na lovostaj i kvote na količinu. Svaki brod će imati svoju kvotu, a one će biti smanjene. Centaurus prerađuje bijelu ribu, i to isključivo ručno. Tako da mi i ne možemo ozbiljnije povećati preradu jer bi nam tada trebalo puno više radnika.

Nije li to šteta jer se Hrvatska jako dobro razvijala u preradi ribe?

- Da, svakako je šteta. Puno se investiralo, povučen je ozbiljan novac iz fondova EU, a zaposleno je i dosta radnika iz pasivnih krajeva. I ozbiljno se izvozi. Međutim, nisam toliki pesimist jer vjerujem u sposobnost tih poduzetnika. Ako su uspjeli podignuti posao do ove razine, siguran sam da će se snaći i u ovoj situaciji. Naći će put, ali im on neće biti lagan. Naš je inćun najbolji na svijetu, nema nimalo masti, a jedino se kod nas mrijesti dvaput godišnje. To je najbolja moguća kvaliteta. Veliki je problem u segmentu plave ribe to što se tuna u uzgajalištima hrani najsitnijom plavom ribom, što utječe i na količinu i na prirast plave ribe.

Kada ste ušli u proizvodni pogon u Solinu, odnosno u Mravincima?

- Ovo je druga godina da smo preuzeli objekt površine 2000 četvornih metara. Mada je u njemu nekada bila klaonica, bio je devastiran. Potpuno smo ga opremili i uredili da zadovoljava sve standarde koje zahtijeva prehrambena industrija. Jako je teško na splitskom području pronaći prostor za proizvodnju zbog visoke cijene zemljišta i nekretnina.

Koliko Centaurus ima zaposlenika?

- Isplatili smo 115 plaća za siječanj. To je broj radnika izvan sezone, a u sezoni imamo potrebe za još barem 20 radnika. Stalno povećavamo broj zaposlenih. Do sada nismo imali većih problema s pronalaskom radnika. Doduše, uvijek imamo otvoren natječaj za neka radna mjesta. Velika većina naših radnika je kod nas između pet i deset godina. Radnici su osnova uspjeha naše tvrtke. Najveći problem nam je popunjavanje srednjeg menadžmenta. Jednostavno, takvih radnika za tvrtke naše veličine gotovo da nema.

Je li Centaurus lider na našem tržištu bijele ribe?

- Lideri bijele ribe su uzgajivači. Najviše se na našem tržištu proda bijele ribe iz uzgoja. Najveći je Cromaris. Radi se o tvrtki koja je globalno poznata. Ako izuzmemo uzgajivače bijele ribe, onda mislim da smo mi lideri na našoj strani Jadrana. Tu mislim tzv. divlju ribu ulovljenu iz mora.