Ivan Ergović: Gradit ćemo cementaru u Rusiji i ceste u Keniji

NAŠICE - Iako je kriza pogodila građevinski sektor, vlasnik Nexe grupe Ivan Ergović očekuje pozitivan rezultat Nexe grupe na kraju godine. S njim smo razgovarali u njegovu rodnom mjestu Feričancima u kojem obnovlja vinariji i radi projekt stvaranja enološko, gastro i turističke oaze Slavonije.

U prvoj polovici godine imali ste pad prihoda, dobiti i prodaje? Kako ćete završiti godinu?

- S krizom je došlo i do zastoja građevinskih aktivnosti. Prema nekim pokazateljima, ove je godine čak oko 40 posto manje sagrađenih stanova. Došlo je i do zastoja u infrastrukturnim radovima, pa je prirodno da smo to osjetili. Vjerujem da ćemo kraj godine dočekati s pozitivnim rezultatom, iako procjenjujemo da ćemo na razini grupe imati pad prihoda od oko 15 posto. Već bi devetomjesečni rezultati trebali biti pozitivniji. Očekujem da ćemo u 2010. zaustaviti pad, a u nekim segmentima procjenjujemo rast od pet do deset posto.

Jeste li u hodu radili prestrukturiranje u kompaniji?

- Morali smo tijekom godine presložiti poslovanje. Zbog utjecaja krize i pada građevinske aktivnosti zaustavili smo proizvodnju na nekim linijama, prije svega u proizvodnji cigle i crijepa. Smanjili smo broj zaposlenih za nekih 12 do 13 posto na razni cijele grupe. Tako smo, na žalost, na razini grupe morali otpustiti oko 350 ljudi.

Osjećate li financijski zastoj i kako dolazite do kredita u krizi?

- Dosad je stvarno financijska situacija bila dosta nepovoljna. Banke su bile jako oprezne s obzirom na kretanja financijskih tokova u svijetu. Ono što je pozitivno je da se svjetski financijski sektor konsolidira. Ti pomaci polako dolaze kod nas. Mi konkrentno nismo imali velikih problema i sve smo uspješno rješavali. Nelikvidnost je ogroman problem, a njega najviše generiraju države, i to u svim državama gdje radimo.

Koji je vaš recept za prebroditi krizu?

- Općenitog recepta nema, svaka firma je priča za sebe. Moje je mišljenje da su u jednoj tvrtki najvažniji ljudi. Na čelu sam ove grupacije već 19 godina i mogu reći da imamo izvanredno dobru situaciju u odnosu zaposlenih i menadžmenta. Važno je imati dobre ljude i stvoriti dobru radnu klimu, a mi smo to uspjeli. Moj vodeći moto razvoja svih ovih godina bile su investicije jer one donose rast. Naša je tvornica cementa 1990. proizvodila pola milijuna tona, a prošle smo godine premašili milijun tona. Filozofiju investiranja i rasta primijenili smo na svim tržištima. Do ove godine godišnje smo u prosjeku ulagali do 50 milijuna eura.

Jesu li ove godine investicije stale?

- Odgodili smo ona ulaganja za koja smo znali da neće direktno utjecati na poslovanje. Otvorili smo liniju vrijednu 11,5 milijuna eura u tvornici cigle u Srijemskim Karlovcima. Pokrenuli smo i proizvodnju betona u Novom Sadu, u što smo uložili 2,5 milijuna eura. Kupili smo betonaru u Beogradu koja će postati dio grupacije, i to nas košta 1,3 milijuna eura. Uskoro otvaramo tvornicu u Vinkovcima, najmoderniju u regiji, vrijednu 200 milijuna kuna. U tijeku je i investicija od oko 12 milijuna eura u Jelen Do u Srbiji.

Jeste li spremni kupiti još neku cementaru u regiji?

- Osluškujemo tržište i gledamo jer još ima potencijalnih akvizicija. Važan iskorak bila bi još jedna cementara. Nismo odustali od projekta gradnje cementare u Rusiji. Tamo nastavljamo aktivnosti oko istražnih radnji za dobivanje novog eksploatacijskog polja zajedno s našim ruskim partnerom. Unutar godinu dana imati ćemo jasnu situaciju što i kako dalje. U Rusiji bi gradili cementaru kapaciteta dva milijuna tona, što je dvostuko više od proizvodnje u Našicama.

A što je s izlaskom na tržište EU?

- U Mađarskoj smo bili drugi na tenderu za kupovinu Cemexovih pogona. Prema našim informacijama, transakcija s Strabagom je propala, a mi očekujemo da će nas Cemex sada pozvati da nastavimo pregovore.

Vaša tvrtka iz BiH GP Put dobila je posao gradnje cesta u Keniji. Je li to novo tržište na koje idete s našim građevincima?

- GP Put od 1975. ima u Keniji svoju poslovnicu i stalno je tamo prisutan. Mislim da ne bi trebali zanemarivati ta tržišta gdje smo u bivšoj državi bili prisutni. Ovaj je posao vrijedan oko 70 milijuna eura i pozvat ćemo hrvatske građevince da idu s nama.

U vašemu rodnom selu ulažete u vinariju Feravino, ali i u poljoprivredu. Jel to tržišna odluka ili to radite iz emotivnih razloga?

- Rodom sam iz Feričanaca, iz seljačke obitelji pa mi je bio izazov, ali i dužnost da pomognem ovom kraju. Kupili smo Feravino i Osilovac koji bi sigurno završili u stečaju te pokrenuli porizvodnju i razvoj. Dosad smo u vinarstvo uložili oko 33 milijuna kuna, a osim jačanja brendova vina, renoviramo stari vinski podrum i imam namjeru spojiti turizam, enologiju i gastronomiju u Feričanicima.

U Osilovcu smo uložili 45 milijuna kuna u farmu muznih krava i tu vidim potencijal.

Naravno da sam ponosan što sam zaposlio svoje sumještane i što sam pokrenuo razvoj ovdje, ali u svemu tome vidim i tržišni potencijal.

Imate li ponude stranih ulagača da im prodate cijelu kompaniju?

- Bilo je takvih interesa, ali ne vodimo u ovom trenutku nikakve razgovore na tu temu.

Ne planiramo prodavati Grupu iako je građevinarstvo u krizi. Pitali su me vaši kolege koliko meni vrijedi Nexe grupa, pa sam im rekao da ona meni vrijedi uvijek isto, jer nije na prodaju.

Planirati li se vi osobno povući u Nadzorni odbor, a mjesto prvog čovjeka prepustiti sinovima?

- Kada su pokojnog predsjednika Tuđmana pitali zašto ne igra golf koji je in, nego tenis, on je odgovorio da će golf igrati kad bude star. Imam 53 godine i još moram puno raditi, a imam energije za voditi ovako uspješnu kompaniju.