INTERVJU: David McWilliams: Imate veliku birokraciju, loše poreze i prejaku kunu

ZAGREB - David McWilliams jedan je od najpoznatijih irskih autora. Svoju je novu knjigu “Papina djeca” završio na Zlarinu, na kojem i inače boravi dva mjeseca na godinu.

Irska se uzima kao primjer gospodarskog čuda u Europi. U kakvom je stanju danas “keltski tigar”?

- Irsku je recesija teško pogodila. To me nije pretjerano iznenadilo. Naše su banke vrlo slabe, pa bi možda najbolje bilo pustiti ih da propadnu. S druge strane, stanovništvo je jako zaduženo. U vrijeme gospodarskog uzleta ljudi su jako trošili. Jedno je vrijeme, primjerice, bio pravi hit kupiti novu kuhinju, pa su se građani zadužili kupujući to i štošta drugo.

Zbog toga, sve je više imigranata iz Poljske i drugih novih članica EU koji se danas vraćaju u matične zemlje. Stanje je u Poljskoj danas ipak bolje nego u Irskoj. No, posljednjih je mjeseci sve više Iraca koji odlaze u SAD, Australiju i druge zemlje, a posebno u London.

Znači, irsko čudo pretvorilo se u čudovište?

- Tako je. No, ja sam uvijek bio skeptičan prema irskom čudu, jer nisam smatrao da počiva na realnim temeljima.

Kad je moguć oporavak?

- Irskoj će trebati barem godinu dana za izlazak iz krize. Taj će put nesumnjivo biti težak.

Što Hrvatska može naučiti od Irske?

- Irska je zemlja koja je u kratkom vremenu prešla dug put od zemlje s BDP-om po stanovniku od 6000 do čak 46.000 dolara. Danas spada među razvijene zemlje, iako je ne tako davno bila dio Britanskoga Carstva protiv kojeg je ratovala. Naše je društvo zato i dandanas kombinacija nacionalizma, religije i revolucije.

Slično je i s Hrvatskom koja bi mogla biti Kalifornija Europe. Hrvati su obrazovani i govore strane jezike, a imate i odličnu prometnu infrastrukturu, što Irska nema ni danas.

I mi smo prije 30 godina govorili da nemamo ništa, a danas smo zemlja koja je europsko središte za Google, Pfizer i druge multinacionalke. Zašto to ne bi mogla postati i Hrvatska?

Irska je zemlja engleskog govornog područja, što je svakako bio važan element u privlačenju ulagača.

- Jezik nije bio presudan u njihovu izboru da ulažu u Irsku, iako je igrao određenu ulogu. No, i Izrael se razvio u jako gospodarsko središte.

Tome je svakako pridonijelo to što gotovo svi Izraelci znaju engleski, ali slično je i u Hrvatskoj. Zašto Hrvatska ne bi iskoristila svoj položaj i obrazovanost stanovništva i razvila se u, recimo, regionalno središte za sektor visokih tehnologija?

K tome, i Hrvatska ima veliku dijasporu. I irska i izraelska dijaspora mnogo ulažu u zemlje iz kojih potječu. Zašto Hrvatska nije potakla svoju dijasporu da ulaže u svojoj staroj domovini? Mislim da vam nedostaje političke volje i vizije.

Što će Hrvatska dobiti ulaskom u EU?

- U cijeloj istočnoj Europi vlada uvjerenje da će od članstva u EU profitirati kao Irska. No, to se neće dogoditi. Za Hrvatsku u blagajni EU neće biti novca koliko se ovdje misli, jer taj novac ide i u druge zemlje. Dakle, EU sama po sebi neće biti lijek za hrvatske probleme. No, članstvo u EU za Hrvatsku će ipak značiti veliku promjenu, jer će se Hrvatska time i definitivno ‘odlijepiti’ od Balkana.

I sami kažete da EU neće riješiti naše probleme. No, problem je što kod nas nema konsenzusa gotovo oko ni jednog važnog pitanja?

- Imate preveliku birokraciju, koja je jako spora i malo daje. Ni vaš porezni sustav nije pretjerano poticajan za ulagače. Zašto, primjerice, ne uvedete nultu stopu poreza na dobit i time ne pokušate privući ulagače.

Ni tečaj kune nije osobito stimulativan, jer je precijenjen. Kuna će morati oslabjeti.

Teško se složiti s takvom ocjenom, kada se zna da je zaduženost stanovništva u Hrvatskoj velika, a da je najveći dio kredita s valutnom klauzulom.

- I druge su zemlje prije ulaska u eurozonu devalvirale svoje valute. To su najčešće radile u trenutku ulaska u Europski tečajni mehanizam (ERM-II), kada su prema euru određivale slabiji tečaj, te su na taj način pomagale vlastitom gospodarstvu. Ne vjerujem da isto neće napraviti i Hrvatska.