I mali kredit je veliki korak za poduzetnika

Gornja granica mikrokredita HBOR-a za osnovna sredstva je 30.000 eura, a za trajna obrtna sredstva čak 125.000 eura, što je daleko više od iznosa koji se u EU smatra mikrokreditom. Da i manji iznos može dati zamah poslovanju, svjedoči obrtnik Ilija Kožulj, koji je kreditom od 30.000 eura lani kupio stroj, te njime već zaradio dovoljno da kupi drugi.

Mikrokreditiranje je kao koncept poznato barem od 18. stoljeća, a slične ideje provlače se i kroz Marshallov plan obnove Europe nakon Drugog svjetskog rata. U novije vrijeme najveće zasluge za promicanje mikrokreditiranja nesumnjivo pripadaju bangladeškom profesoru ekonomskih znanosti i nobelovcu za mir Muhammadu Yunusu, koji je nakon masovne gladi u svojoj zemlji 1976. godine osnovao Grameen banku, specijaliziranu za kredite od tek nekoliko desetaka dolara. U Europskoj uniji mikrokreditima se smatraju zajmovi do iznosa od 25.000 eura, a prosjek je 7700 eura. Mikrokreditirakredinjem se u pravilu bave nebankarske institucije jer su takvi zajmovi namijenjeni poduzetnicima koji od banaka teško mogu dobiti novac. U Hrvatskoj bi za takvo financiranje najprikladnije bile kreditne unije, koje su zamijenile nekadašnje štedno-kreditne zadruge. No, u praksi to gotovo uopće ne funkcionira, pa se mikrokreditiranjem ponajviše bavi Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), uz posredovanje uglavnom manjih poslovnih banaka.

Bolje nego u Europi
Prema podacima koje je na prošlotjednom savjetovanju o mikrofinanciranju iznio predsjednik Uprave HBOR-a Anton Kovačev, do kraja 2009. godine HBOR je podržao više od 13.300 projekata malih i srednjih poduzetnika s ukupnim iznosom od gotovo 22 milijarde kuna. HBOR će i u ovoj godini omogućiti kreditiranje malih tvrtki i obrta u rasponu od 50.000 do 250.000 kuna, a u pregovorima su s njemačkom razvojnom bankom KfW za novu kreditnu liniju namijenjenu mikrokreditiranju u iznosu od 20 milijuna eura. Gornja granica mikrokredita HBOR-a za osnovna sredstva je 30.000 eura, a za trajna obrtna sredstva čak 125.000 eura, što je daleko iznad iznosa koji se u EU-u smatra mikrokreditom. Kamatna stopa je EURIBOR plus 1,5 posto godišnje, što trenutačno iznosi 2,16 posto, a to mikrokredite HBOR-a čini vjerojatno najpovoljnijima na tržištu.

U zadnjih pet godina, prema riječima voditeljice Direkcije malog i srednjeg poduzetništva HBOR-a Jadranke Mršić Hebrang, podržano je oko 2000 projekata mikropoduzetnika. Za početnike su organizirani i edukacijski seminari, nakon kojih, kaže Jadranka Mršić Hebrang, 18 posto mikropoduzetnika odustaje od pokretanja posla. U HBOR-ov program mikrokreditiranja uključeno je šest poslovnih banaka. Među njima je i Centar banka, čija članica Uprave Gordana Amančić kaže da su u 2008. godini s HBOR-om ugovorili 15 milijuna kuna mikrokredita, od čega su u istoj godini plasirali oko 75 posto, a ostatak u 2009.

U dva tjedna do kredita
Centar banka ima 37 klijenata u programu mikrokreditiranja, a 71 posto njihovih mikrokredita dosad je plasirano u investicije, ostalo u obrtna sredstva. Iskustva Centar banke s mikrokreditima su pozitivna jer rizik nije nužno vezan uz veličinu klijenta, već ponajprije uz njegovu kreditnu sposobnost. Najveći problem klijentima Centar banke je opsežna dokumentacija koju traži Hrvatska narodna banka kao regulator. Postupak odobravanja mikrokredita traje od jedan do dva tjedna, a brzina ovisi i o tome je li klijent već poslovao s bankom.

Među onima koji su realizirali mikrokredit HBOR-a preko Centar banke je i tiskarski obrt ARIA-F, koji zapošljava sedam radnika i radi za velike tvrtke poput Podravke, Atlantica ili Francka. Vlasnik obrta Ilija Kožulj kaže da je s kreditom od 30.000 eura u ožujku 2009. kupio novi stroj, a do rujna je na njemu već zaradio dovoljno da može kupiti drugi stroj bez kredita. Mikrokrediti su posebno važni, prema Kožuljevu iskustvu, u vrijeme otežane likvidnosti jer dobavljači sve češće traže isplatu odmah, pa mu je potrebna financijska injekcija za održavanje proizvodnje. Pritom je za Kožulja bitno i trajanje postupka odobravanja kredita jer se događa da mali poduzetnik izgubi posao prije nego dobije kredit.

Muke po zakonu

Ključni igrači na tržištu mikrokredita trebale bi biti kreditne unije, kao sljednici ukinutih štedno-kreditnih zadruga. U tome ih, međutim, sprječava Zakon o kreditnim unijama, donesen krajem 2006. godine. U trenutku donošenja Zakona, na tržištu su poslovale 104 štedno-kreditne zadruge, a tijekom preoblikovanja od njih je nastala samo jedna štedna banka i 30 kreditnih unija. Sve ostale štedno-kreditne zadruge jednostavno su nestale. U međuvremenu su osnovane još tri kreditne unije, ali je šest u likvidaciji, a jedna u stečaju, pa ih je trenutačno aktivno 26 ili točno četiri puta manje nego prije donošenja Zakona.

Kako to izgleda u praksi, zorno pokazuje primjer Kreditne unije Noa, osnovane 1996. godine u Osijeku. Noa je zajednički projekt skupine građana Osijeka i američke vladine agencije za međunarodni razvoj USAID. Osnivački kapital USAID-a bio je tri milijuna dolara, a od 1996. Noa je u 10 godina malim poduzetnicima u Osijeku i okolici plasirala više od 3000 kredita u ukupnom iznosu od oko 20 milijuna dolara. Onda je došao Zakon o kreditnim unijama, koji ih je, tvrdi član Uprave Tomislav Flegar, posve unazadio. Noa se pokušala preregistrirati u štednu banku, no u tome nisu uspjeli zbog premalog portfelja i previsokih troškova poslovanja u novom obliku. Silom prilika registrirali su se kao kreditna unija, što znači, prema Flegarovim riječima, da su pali s konja na magarca. Kao kreditna unija mogu poslovati samo u domaćoj valuti pa su izgubili strane partnere, morali im vratiti milijun dolara i smanjiti temeljni kapital. Uz to, kako štednja u kreditnim unijama nije osigurana kao u bankama, štediše ih izbjegavaju, pa mogu samo vrtjeti temeljni kapital, zbog čega im je kreditni potencijal smanjen za 25 posto.