Hrvatski spas su druga tržišta

Alarmantno stanje na Apeninskom poluotoku moglo bi se osjetiti i na robnoj razmjeni s Hrvatskom te Talijane, tradicionalno najveće ulagače u Lijepu našu, skinuti s trona. Premda su, naročito tijekom talijansko-hrvatskih poslovnih susreta u srpnju, zbog položaja Hrvatske u srednjoj i jugoistočnoj Europi, ali i blizine Sredozemlja Talijani izrazili još veći interes za ulaganjima - naročito u željezničku infrastrukturu, energetiku i turizam, to će, po svemu sudeći, pričekati bolja vremena. I na globalnoj razini dosad četvrto gospodarstvo Europe i deveto u svijetu moglo bi poprilično potonuti na ljestvici.

Gledano kroz prizmu odnosa s Hrvatskom, to bi se moglo negativno odraziti na poslovanje hrvatskih tvrtki, a time i na gospodarstvo u cjelini. Pogotovo se to odnosi na ionako poljuljanu domaću brodogradnju, jer se iz Hrvatske znatan broj brodova, trajekata, izvozi upravo u susjednu Italiju. Susjedima smo bitni i zbog prirodnog plina i drvne građe budući da Italija 75 posto svojih energetskih potreba zadovoljava uvozom, a Hrvatskoj se na tom planu ukazala velika prilika, koja je sad također reducirana. Činjenica da Hrvatska upravo s Italijom ostvaruje petinu svih razmjena dovedena je u pitanje novonastalom situacijom. Kako objašnjava dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu Branko Grčić, već je sad primjetan pad hrvatskoga izvoza u Italiju, i to za čak 11 posto, što je izravan udarac našem gospodarstvu. Drugi aspekt koji treba sagledati jest vezanost hrvatskoga financijskog tržišta i bankarskoga sustava za talijanske banke. Dvije vodeće banke u Hrvatskoj u talijanskom su vlasništvu, a one drže čak 48 posto hrvatskoga bankarskog tržišta. Grčić smatra da je riječ o ekstremnim uvjetima u kojima se trenutno vrlo malo može učiniti, ali ipak, da bi ublažila posljedice, Hrvatska se treba okrenuti drugim tržištima u regiji dok se situacija ne stabilizira. No, prema riječima stručnjaka, to neće uslijediti preko noći. Italiji je nužan veliki zaokret i potezi kojima bi se ako ne vratila, a onda barem približila petogodišnjem razdoblju od 1958. do 1963. kad je doživjela možda najsnažniji gospodarski procvat u povijesti. No, kako ističe Bernard Jakelić, izvršni direktor Hrvatske udruge poslodavaca, to je veliko gospodarstvo za koje se očekuje da će se ipak brže oporaviti i riječ je o trenutačnom poremećaju. Italija je, dodaje, već nekoliko puta prolazila kroz više ili manje značajne krize pa ima krizni menadžment zadužen za njihovo rješavanje. Slaže se ipak da će se aktualno gospodarsko stanje u Italiji svakako reflektirati na njihovu potražnju, a time i na hrvatski izvoz u tu zemlju. Umirio je pak nagađanja o većim turbulencijama na hrvatskom bankarskom tržištu koje je dobrim dijelom u vlasništvu Talijana. Premda je teško točno prognozirati tijek zbivanja, Jakelić napominje kako ih ekonomisti iz banaka u talijanskom vlasništvu u Hrvatskoj uvjeravaju da neće biti poteškoća u poslovanju, niti da će se stanje u susjedstvu značajnije odraziti na njih.

Podsjetimo samo na protekle godine kad je robna razmjena bila i više nego zadovoljavajuća za obje države. Izvoz je tako iz Hrvatske u Italiju od 2002. konstantno rastao i te je godine iznosio 1,1 milijardu američkih dolara. Pad izvoza počeo je 2009., a u prvih šest mjeseci ove godine izvezeno je robe i usluga u vrijednosti tek nešto višoj od milijardu američkih dolara.