Hrvatski ribari žele uvjete kao i njihove kolege u Italiji

Hrvatski gospodarski ribolov je u nemalim problemima iz više razloga, počev od ove godine 20 posto slabijeg ulova u odnosu na 2009., zatim zbog nelojalne konkurencije ribara-amatera, pa do skupoga goriva i neorganiziranog plasmana ribe što koristi »vojska« prekupaca morskim plodovima.

O svemu tome raspravljalo se na 15. susretu ribara održanom prošlog vikenda u Poreču, a pritom su ribari donijeli i 15 zaključaka koji bi trebali pomoći u nalaženju rješenja barem za dio problema te gospodarske grane koja godišnje ostvari izvoz od 165 milijuna dolara. U prvom zaključku traži se formiranje cijene goriva za ribarski sektor tako da ne prelazi četiri kune po litri, odnosno da iz te cijene odmah bude isključen PDV, kao što je to u Italiji. Uz to, ribari traže i oslobađanje poreza na repromaterijal te smanjenje stope PDV-a na 10 posto za prodanu ribu. Kako ribari naglašavaju, takve povlastice imaju i talijanski ribari koji ribu prodaju dva do tri puta skuplje od hrvatskih ribara, ali usprkos tomu jedva preživljavaju. Ribari traže i da PDV za ribarske zadruge bude isti kao i za obrtnike. Predsjednik ceha ribara Hrvatske obrtničke komore Ante Fabijanić napominje da je važan i zaključak koji govori o obnovi modela kapitalnih ulaganja kroz strukturne potpore za one ribare koji dosad nisu sagradili novi brod ili obnovili postojeći.

Školjkarstvo je također u problemima te bi trebalo pronaći model financiranja članica njihova klastera, a po modelu kapitalnih ulaganja. Uz to, od znanstvenika se traži i proširenje monitoringa za izlov školjkaša na novim proizvodnim područjima. Europska unija od Hrvatske traži ugradnju uređaja za automatsku identifikaciju brodova (AIS) i na ribarice, zbog čega ribari u jednom od svojih zaključaka traže da Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u cijelosti financirana uvođenje AIS-a. Inače, cijena uređaja AIS po brodu košta od 27.000 do 35.000 kuna, za što će se moći koristiti novac iz europskog ribarskog fonda. Ribari smatraju da pravilnik o radnom vremenu ribara nije provediv jer oni nisu činovnici. U želji da sudjeluju u zakonskom kreiranju svoje sudbine, ribari traže da se njihovi predstavnici uključe u izgradnju nacrta strateškog plana hrvatskog ribarstva. Ribari su često ljuti na »ribarske intelektualce«, odnosno znanstvenike koji prate ribarstvo, uz tvrdnju da ih ne izvješćuju o rezultatima svojih znanstvenih istraživanja.

Ribari zato traže od resornog ministarstva da se novac za istraživanja usmjeri na projekte koji rješavaju aktualne probleme našega gospodarskog ribolova. Da bi se smanjilo broj radnih dana u izlovu sitne plave ribe, ribari su dali prijedlog s točnim vremenskim trajanjem »ribolovnog mraka«, a traže i ograničenje korištenja svjetala u ribolovu. Zbog smanjenja ulova i slabe ribolovne sezone, ribari traže odštetu od 30 posto za srpanj, kolovoz i rujan ove godine, a u odnosu na isto razdoblje lani, i to na osnovi ispostavljenih računa i očevidnika. Ribari traže i hitno sazivanje sjednice Nacionalnog savjeta za ribarstvo kako bi se ukazalo na alarmantno stanje u toj gospodarskoj grani, te uz pomoć znanosti pokušalo naći pravu mjeru kad je u pitanju traženje ravnoteže između postojećih ribljih resursa s jedne strane i ribolovnog napora s druge, odnosno nastojanja ribara da prežive.

U Hrvatskoj ima oko 3000 ribarskih povlastica, a smatra se da na ribarskim brodovima radi između 12.000 i 15.000 ljudi. Ako se uzmu u obzir i svi oni koji grade, popravljaju i opremaju ribarske brodove, koji uzgajaju i prerađuju ribe i školjke, kao i oni koji ih prodaju, dolazi se do zaključka, kaže Ante Fabijanić, da u Hrvatskoj od ribarstva posredno i neposredno živi više od 150.000 ljudi.