Hrvatski brodari grade brodove u Aziji

Domaći brodari preuzet će do kraja 2014. godine najmanje 19 novih brodova, koliko ih ukupno imaju ugovoreno s brodogradilištima u Hrvatskoj i diljem svijeta, u vrijednosti od 780 milijuna dolara, po službenim podacima udruge brodara Mare nostrum. Nemala je to svota, posebice u razmjerima domaćega gospodarstva, no u oči bode podatak da će više od polovice tog iznosa otići u blagajne stranih brodogradilišta, dok istodobno većina domaćih škverova muku muči s ugovaranjem novih poslova. Pogleda li se unatrag, omjer je tek nešto povoljniji za hrvatska brodogradilišta. U 2010. godini brodarima je isporučeno trinaest brodova, ukupne vrijednosti blizu 400 milijuna dolara, ali je od tog kolača svega oko 150 milijuna pripalo domaćim škverovima. Kad se tome doda razlika u cijeni naručenih brodova, ispada da će domaći brodari u razdoblju od samo četiri godine stranim, mahom dalekoistočnim brodogradilištima platiti gotovo 700 milijuna dolara za nove brodove.

Uzroka takvom nesrazmjeru narudžbi u domaćim i stranim škverovima ima više, ističe predsjednik udruge Mare nostrum Mato Botica, no glavni je - cijena. - Naši brodari većinu novogradnji naručuju na Dalekom istoku, gdje, ovisno o tipu i veličini broda, cijena po brodu može biti za deset, čak i dvadeset milijuna dolara niža nego u hrvatskim brodogradilištima. Na žalost, domaća brodogradnja ne može konkurirati takvoj ponudi. Brodari su spremni graditi u Hrvatskoj, ali pod uvjetom da je cijena barem približna dalekoistočnoj. Novi problem kod poslovanja s domaćim brodogradilištima su i garancije, koje država brodogradilištima više ne izdaje, a poslovne banke nisu sklone davati garancije za brodogradnju. Sigurno je da bi zbog kvalitete brodari naručivali više novih brodova u Hrvatskoj, ali uz toliku razliku u cijeni i probleme s garancijama teško je očekivati da će se odnos brodova naručenih kod kuće i u inozemstvu uskoro promijeniti u korist hrvatskih škverova, zaključuje Botica. Vodeći hrvatski brodar po broju ugovorenih novogradnji do 2014. godine, po Mare nostrumu, jest Atlantska plovidba iz Dubrovnika, s čak sedam brodova, od kojih niti jedan neće biti izgrađen na hrvatskim navozima. Predsjednik Uprave tog brodara Pero Kulaš objašnjava da su odlučili, unatoč neospornoj kvaliteti brodova iz domaćih škverova, svoj program novogradnji realizirati u dalekoistočnim brodogradilištima zbog znatno povoljnijih cijena i kraćih rokova isporuke.

- Azijska brodogradilišta su, osim cijenom, u prednosti pred hrvatskim zbog izvrsne organiziranosti, primjerice u Južnoj Koreji, kvalitete gradnje, prvenstveno u Japanu, te niske cijene radne snage, u Kini. Iako je u našoj javnosti uvriježeno mišljenje da se u dalekoistočnim brodogradilištima grade jeftini, ali nekvalitetni brodovi, to naprosto nije točno. Za brodare cijena jest prvi, ali ne i presudan faktor. Tradicija, kvaliteta gradnje, rokovi isporuke i financijska stabilnost brodogradilišta uvijek se uzimaju u obzir prije konačne odluke. Danas, na našu žalost, ne postoje gotovo nikakvi nedostaci azijskih brodogradilišta u odnosu na hrvatska, smatra Kulaš. Gradnja novog broda kompleksan je posao pa i odabir škvera gdje će biti izgrađen ovisi o brojnim faktorima, objašnjava Ive Mustać, predsjednik Uprave Tankerske plovidbe iz Zadra. - Kad biramo brodogradilište, moramo znati može li ono izgraditi brod kakav nam treba, po kojoj cijeni i kada. Općenito govoreći, brodovi iz naših brodogradilišta skuplji su u odnosu na Daleki istok, ali prevladava mišljenje da su i kvalitetniji. No, stvarnost je mnogo složenija. Naši brodovi građeni u riječkom 3. maju u sklopu državnog programa gradnje brodova za domaće naručitelje, zahvaljujući poticajima države, nisu bili ništa skuplji od odgovarajućih na svjetskom tržištu, kaže Mustać.