Hrvatska u škarama precjenjene kune

Monetarna politika današnje Hrvatske u pravilu se ne spominje kao osnova postojeće strukture domaće ekonomije. Ona se namjesto toga uzima zdravo za gotovo, uz isticanje navodne nezavisnosti monetarne vlasti, odnosno centralne državne banke. No jedna svakako značajna frakcija krupnog kapitala se nipošto ne slaže s tim. Riječ je o ulagačima u materijalnu proizvodnju, tj. proizvodnju roba u samoj Hrvatskoj, i onima koji načelno za cilj imaju izvoz, a ne uvoz.

Takvi poduzetnici, naime, u velikoj mjeri smatraju da su grubo zakinuti monetarnom politikom u RH posljednjih četvrt stoljeća. S druge strane djeluju uvoznici roba i novca, banke i trgovci kojima na ruku ide tečaj kune „svezane“ za euro, ili njemačku marku prije uvođenja zajedničke EU-valute. „Najgore je pritom što naši veliki ekonomisti čitavo vrijeme tvrde da imamo strukturu gospodarstva takvu kakvu imamo, s prevelikom orijentacijom na usluge i uvoz, kao da je ona slučajno takva, kao da se ne zna što je kokoš, a što jaje“, rekao je zPrikrivanje inflacije

Ovaj nekadašnji šef uprave Elektrokontakta i predsjednik Hrvatskog udruženja poduzetnika i menadžera CROMA pojasnio nam je kako opisana monetarna politika utječe na domaću proizvodnju: „Inflacija formalno ne postoji, s obzirom na forsiranje stalno istog odnosa kune i eura. Ali realna inflacija itekako postoji, i računa se po porastu cijena roba. U prvih 20 godina od vezanja kune za marku, kumulativna inflacija je dosegnula oko 250 postotaka. I sad pogledajmo – kako to djeluje na one koji glavne troškove proizvodnje imaju u RH, a prihode nastoje ostvariti vani, izvozom?"

Ukratko rečeno, preko njihovih leđa prebija se porast cijena u RH, dok s takvim teretom u inozemstvu moraju konkurirati onima koji ne trpe unutarnju inflaciju kune. Troškovi – sirovine, energija, plaće - im se kreću u skladu s realnom inflacijom, a prihodi u skladu s nerealnim tečajem kune. Oni stradavaju od tzv. monetarnih škara, ali uvoznici zauzvrat koriste obrnutu poziciju. Jer, zbog manjeg rasta troškova proizvodnje u inozemstvu, te konkurentnijih cijena uvozne robe u RH, ubiru pozitivnu razliku u odnosu na hrvatske proizvođače.

Pet kilometara uništenja privrede

„Kad se danas provozate zagrebačkim Žitnjakom, vidite da tamo više nema pet kilometara tvornica u nizu, nekoć veoma profitabilnih tvornica. Tako su danas tamo pretežno trgovci. Hrvatska ovisi o turizmu koji dobro stoji, sve dok ga nešto ne osujeti. To možemo zahvaliti našim političarima koji su slijedili želje velikih banaka i moćnih trgovačkih lobija", kaže Ferdelji. Primjeri propalih tvornica su recimo Elka, Dioki, Prvomajska, škverovi – svi do jednog, itd.

„Elektrokontakt je bio najveći svjetski proizvođač regulatora. Grupa EGO kao novi vlasnik, još od početka 90-ih, zbog toga je vremenom proizvodnju selio u Tursku, Meksiko, Kinu. A tako se ne gube samo radna mjesta, nego i znanje koje smo imali. No uzalud su bila sva upozorenja, suprotni utjecaji bili su prejaki. I došli smo do toga da neki domaći proizvođači moraju uvoziti isto onoliko koliko izvoze, da bi neutralizirali efekt monetarnih škara. Podravka, recimo, koja uvozi mrkvu, iako bi joj trebalo biti jeftinije da je proizvodi", kaže Ferdelji.

HNB odbacuje kritike

Hrvatskoj narodnoj banci uputili smo načelni upit o izjavama pojedinih komentatora koji drže da je tečaj kune tokom prvih 15-20 godina navedenog režima značajno oštetio robne proizvođače u RH. Odgovoreno nam je da na takvo kratko pitanje, a bez analitičke podloge, HNB može uputiti na neke ranije iskaze sadašnjeg guvernera Borisa Vujčića, uz studije koje je ta kuća objavljivala, npr. onu autorice Vide Bobić iz 2010. godine.

Vujčić tako negira tezu o nepovoljnom utjecaju tečaja kune na kretanja hrvatskog izvoza, te uzrok njegovu padu locira u nekim drugim problemima – necjenovnoj nekonkurentnosti, nepovoljnom poslovnom okruženju, neulaganju u istaživanje i razvoj, slabom priljevu investicija, itd. a DW hrvatski industrijalac Vladimir Ferdelji.