Hrvatska neće zabraniti plastične vrećice kao Italija

Od 1. siječnja u talijanskim se trgovinama roba smije pakirati samo u vrećice od platna, papira, odnosno biorazgradive sintetike. Što se Hrvatske tiče, u Ministarstvu zaštite okoliša kažu da je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s direktivama Europske unije, a one zasad ne zabranjuju upotrebu plastičnih vrećica. »Ministarstvo je prije nešto više od dvije godine uvelo poseban porez za plastične vrećice. U našem slučaju on se zove naknada i propisana je Zakonom o otpadu i Pravilnikom o ambalaži i ambalažnom otpadu. Naknada za plastične vrećice iznosi 1500 kuna po toni«, kažu u Ministarstvu. Ističu i da je od 2004., kada je donesen Zakon o otpadu, na kvalitetan način riješen problem zbrinjavanja ambalaže pića, otpadnih guma, otpadnih automobila, električnog i elektroničkog otpada, a sustav se nadograđuje.

»Predložili smo novi pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu u kojem će između ostalog biti propisano i da komunalne tvrtke imaju posebne spremnike za polietilensku i polipropilensku ambalažu«, ističu u Ministarstvu. Iako u Hrvatskoj zakon o zabrani nije u pripremi, zagovornici biorazgradivih vrećica organizirali su potpisivanje peticija protiv plastičnih vrećica, a Zelena akcija apelira i na još neka riješenja. »Kada govorimo o plastičnoj ambalaži, dva su modela koja se mogu koristiti. Prvi je potpuna zabrana, koju su od ove godine uveli Talijani, a drugi je uvođenje visokih naplata za proizvođače«, kazao je Marijan Galović iz Zelene akcije. Naime, dok za model zabrane Talijani još neko vrijeme neće znati pouzdane rezultate, Irski model pokazao se učinkovitim već za nekoliko mjeseci.

»U Irskoj je uveden porez koji po svakoj plastičnoj vrećici iznosi 0,25 eura, što je visoka cijena za nešto što je prije uvođenja tog poreza bilo besplatno. Vrlo brzo u toj je zemlji potrošnja plastičnih vrećica smanjena za čak 92 posto«, objasnio je Galović. Kaže i kako je naknada od 1500 kuna za svaku tonu proizvedenih vrećica premala, te se time ne destimulira potrošnja tih vrećica. »Ako znamo da tona plastičnih vrećica sadrži oko 200.000 vrećica, onda to po komadu iznosi manje od lipe, što nije dovoljan iznos«, istaknuo je Galović. Budući da je u Hrvatskoj u pripremi novi pravilnik o ambalažnom otpadu, aktivisti Zelene akcije tražili su da u izmjenama, cijena za plastične vrećice bude barem 10 lipa po komadu, no još nisu sigurni je li taj prijedlog i prihvaćen. No, osim onih koji žustro zagovaraju zabranu plastičnih vrećica, postoje i oni koji imaju argumente za njihovu daljnju uporabu. »Točno je da plastične vrećice, odbačene u prirodu, onečišćuju i da mogu biti opasne, ali u okoliš ili more one ne dolaze same. Dolaze djelovanjem neosviještenog čovjeka«, smatra profesor Igor Čatić, stručnjak za polimere. U korist plastičnih vrećica u nizu njegovih argumenata je i taj da se te vrećice mogu višekratno koristiti baš kao i platnene te da se u njih može staviti i vlažni sadržaj.

Opasnost i šteta
Svjetska potrošnja plastičnih vrećica kreće se, pokazuju neki podaci, na godinu između 500 i 1000 milijardi komada. Primjerice, samo se u SAD-u na godinu koristi 100 milijardi vrećica, za što je potrebno 12 milijuna barela nafte. Plastične vrećice »krive« se za smrt tisuća ptica, kornjača i morskih sisavaca koji svake godine uginu nakon što ih pojedu ili se uguše u njima. Među zemljama koje su zabranile njihovu proizvodnju našle su se Kina, Južna Afrika, Tajvan, Bangladeš, Butan, Ruanda i Zanzibar, a zabranjene su i u trgovinama nekih gradova, na primjer San Francisca.