Hrvatska mora što prije uvesti euro, evo zašto

Hrvatska treba što prije prihvatiti euro i uključiti se u eurozonu: ako to ne napravi, u najavljenom preuređenju Europske unije ostat će na repu događaja i vjerojatno dobiti manje novca iz EU-fondova. To su zaključili sudionici okruglog stola kojeg je organizirala udruga Hrvatski izvoznici, u povodu prijedloga Europske komisije o stvaranju »Europe više brzina« i jačanju eurozone. Istodobno, vlada premijera Andreja Plenkovića i Hrvatska narodna banka (HNB) na čelu s guvernerom Borisom Vujčićem pripremaju mjere za ubrzano prebacivanje Hrvatske s kune na euro.

– Postoji visoko suglasje u vlasti i oporbi oko uvođenja eura i oko nastavka europskih integracija, izjavio je Boris Lalovac u ime SDP-a, primjećujući da u hrvatskoj opoziciji, za razliku od ostalih zemalja EU-a, nema izrazite antieuropske politike. Najveći zagovornik odricanja Hrvatske od kune, na okruglom stolu, bila je potpredsjednica Vlade Martina Dalić koja je upozorila da Hrvatska kao visokoeurizirana i mala zemlja »ne može voditi neovisnu monetarnu politiku poput SAD-a«.
Šteta i korist

Od uvođenja eura Hrvatska i njezino gospodarstvo imat će više koristi nego štete, tvrdi Marijana Ivanov, profesorica Ekonomskog fakulteta. Imat će niže kamatne stope, manju premiju rizika na kredite, a naši izvoznici će se zaštititi od daljnjeg jačanja tečaja kune prema euru, na što se već godinama žale, upozorila je Ivanov.

– Da je Hrvatska poput SAD-a i da je naš javni dug u domaćoj valuti, sigurno bismo na sve to gledali drukčije. No, Hrvatska je zemlja u kojoj je najveći dio štednje i javnog duga u eurima, pa monetarna politika ima ograničen utjecaj, primijetila je Ivanov. Kao jedinu rezervu spram uvođenja eura, Ivanov je istaknula to što se poslovni ciklusi u Hrvatskoj i razvijenim članicama EU-a uvijek ne poklapaju.

Dalić je dodala da bi hrvatskim poduzećima ulazak u eurozonu smanjio troškove poslovanja. Pogodnosti bi bile znanto veće od nedostataka, zbog visoke euroziranosti hrvatskog financijskog sustava. Budući da je oko 80 posto štednje u eurima, hrvatska monetarna politika može utjecati samo na 20 do 30 posto monetarne mase, procijenila je Dalić. Uvođenje eura podupire i Vedran Šošić, viceguverner HNB-a.
Oko 2020.

– Kad uvedemo euro, HNB-a će i dalje imati inicijativa. Vodit ćemo svoju makroprudencijalnu politiku, odnosno nametati ograničenja oko kreditne aktivnosti, izjavio je Šošić. Euro, prema njegovim riječima, nije moguće uvesti prije 2020. godine, već »malo poslije«.

Znakovito je da se ekonomski savjetnik predsjednice Republike, Marko Jurčić, na okruglom stolu nije izričito izjasnio podupire li ubrzano odricanje Hrvatske od vlastite valute. U ekonomskim preporukama Ureda predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, objavljenim počekom veljače, hrvatskim se vlastima predlaže jačanje uloge kune u financijskom sustavu. Predlaže se postupna deeurizacija, potiskivanje devizne klauzule i povećanje kredita u kunama. Da Hrvatska ne treba žuriti u eurozonu, već godinama tvrde i Hrvatski izvoznici, ali se njihov predsjednik Darinko Bago na okruglom stolu također nije izjasnio treba li sada stvari ubrzati. Primijetio je, međutim, da »HNB živi u nekom drugom svijetu«.

– Ako bi se ostvarila »Europa više brzina«, bojim se da bi pristup Hrvatske europskim fondovima bio smanjen, kazao je Boris Lalovac. Mi tek sada koristimo prve prednosti tih fondova. Padanje Hrvatske u treći ili četvrti razred bilo bi za nas pogubno. Stoga se politika u Hrvatskoj mora jasno opredijeliti da želi euro, smatra Lalovac. »Europa više brzina« je pred vratima i »Hrvatska se mora opredijeliti hoće li voziti u prvoj brzini, ili će biti na repu događaja«, složila se Dalić. Upozorila je da »više ne trebamo gubiti vrijeme« na rasprave za ili protiv eura, već ga prihvatiti i vidjeti »što trebamo učiniti da bi hrvatsko gospodarstvo u eurozoni bilo konkurentno«.
Kumove ucjene

Prijedlozi iz Europske komisije za jačanje jedinstva EU-a pojavili su se nakon odluke Ujedinjenog Kraljevstva da izađe iz Unije. Povjerenik Komisije Pierre Moscovici nedavno je predložio da točka okupljanja u Uniji bude euro – zajednička valuta u sklopu Europske monetarne unije, ili eurozone – koju je trenutačno prihvatilo 19 članica EU-a, od njih ukupno 28. Eurozona bi trebala dobiti vlastita politička tijela i proračun, kojih sada nema. Moscovici je rekao da će članice EU-a »dobiti ponudu koju neće moći odbiti«. Mnogi u javnosti ocijenili su to kao ucjenu poput one iz filma »Kum«, ali Moscovici je naknadno odbacio takva tumačenja.

Jačanje eurozone može značiti da će zemlje poput Hrvatske, Poljske, Mađarske, Češke, Bugarske, Rumunjske, Danske i Švedske – koje nisu prihvatile euro, ili ga ne žele – ostati u »drugoj brzini«. Ako eurozona s 19 članica, naime, dobije svoj proračun i nove fondove solidarnosti, to može dovesti do smanjenja postojećeg proračuna cijele Unije, koji služi potrebama 28 članica EU-a. Stoga ti prijedlozi iz Komisije nailaze na suprotstavljene reakcije među članicama EU. Manje razvijene srednjoeuropske države, poput Poljske, boje se smanjenja novca iz fondova EU. »The Wall Street Journal« vjeruje da ti prijedlozi Komisije za jačanje jedinstva Unije mogu uroditi učinkom suprotnim od očekivanja. »Mogu ojačati podjele među članicama i čak dovesti do daljnje dezintegracije« EU-a, ocjenjuje američki list.
Razlike u produktivnosti

Nisu ni svi u Hrvatskoj jednodušni kad je riječ o prihvaćanju eura. Profesor Ljubo Jurčić s Ekonomskog fakulteta smatra kako nisu točne tvrdnje da se Hrvatska, zato što nije velika poput SAD-a, mora odreći vlastite valute. Novac je sredstvo razmjene i mjerilo vrijednosti, ali novac ima i nevidljivu funkciju, upozorava profesor. Novac je slika efikasnosti svake, pa i hrvatske ekonomije. On je stabilizator i regulator efikasnosti gospodarstva. U ekonomiji su jako važne cijene, a razlika između cijena na domaćem i stranom tržištu određuje se tečajem valute.

– Kada dođe do razlike u produktivnosti između Njemačke i Hrvatske, to se mora odraziti na promjenu tečaja valute. Ako nemate vlastitu valutu, gubite polugu za uravnoteženje razlika u produktivnosti između domaćega gospodarstva i ostalih članica EU-a. Ako se odreknemo vlastite valute, dolazimo do grčkog scenarija. Tada gubimo automatski regulator u ekonomiji, što dovodi do deficita, nepotpune zaposlenosti, do stagnacije gospodarstva i društva, upozorava profesor.

Ljubo Jurčić se slaže s onima koji godinama upozoravaju da se s europske razine ne može voditi jedinstvena monetarna politika za 19 članica eurozone, jer svaka od njih ima svoje specifičnosti. »Da bismo mogli imati zajedničku valutu, sve bi zemlje trebale imati istu razinu razvijenosti i poklapanje poslovnih ciklusa, a one to nemaju. Stoga je euro danas glavni uzrok krize u Europskoj uniji«, upozorava profesor. Ta je valuta slika najjačih, dominantnih europskih gospodarstava.

– Euro služi kao regulator za njemačku ili francusku ekonomiju, a ne za gospodarstva slabije razvijenih ili malih zemalja poput Hrvatske. Zagovaranje uvođenja eura je birokratski pristup ekonomiji. Odricanje od vlastite valute predlaže politika koja je nesposobna da poboljša stanje u vlastitom gospodarstvu, zaključuje Ljubo Jurčić.