Hrvatska gospodarenjem otpada u korak sa svjetskim trendovima

Nova strategija gospodarenja otpadom u Hrvatskoj predviđa korištenje u Europskoj uniji uobičajenih tehnologija, pa nema razloga za protivljenje nekih jedinica lokalne samouprave i nevladinih udruga gradnji centara za gospodarenje otpadom ili spalionice otpada, kažu u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
»U EU se glavni trendovi u gospodarenju otpadom svode na nekoliko elemenata. Prvo se nastoji stvoriti što manje otpada, potom sve što je moguće skupljati odvojeno, korištenjem suvremenih tehnologija bez opasnosti za okoliš iskoristiti sve što je moguće kao sirovina ili gorivo za proizvodnju energije, a odložiti samo preostali znatno smanjeni dio koji se više ne može iskoristiti«, ističe državni tajnik za zaštitu okoliša Nikola Ružinski.

Za iskorištavanje korisnih svojstava otpada preostalog nakon reciklaže u svijetu je uobičajeno nekoliko tehnologija. Na primjer mehaničko-biološka obrada komunalnog otpada koja će se provoditi i u našim budućim županijskim odnosno regionalnim centrima za gospodarenje otpadom. Ona podrazumijeva izdvajanje iz otpada dijelova koji se mogu koristiti kao gorivo za proizvodnju energije u termoelektranama ili cementarama, a ostatak se stavlja na posebne deponije gdje iz organskog otpada nastaje bio-plin koji se kao obnovljiv izvor koristi za proizvodnju električne energije, objašnjava Ružinski.

Kod termičke obrade otpada (spaljivanja) postoji nekoliko tehnika. Neki spaljuju sav dopremljeni otpad, za posebne vrste otpada postoje različiti načini sagorijevanja: u fluidiziranom sloju, te na rešetki i »putujućoj« rešetki. Posebna tehnologija je piroliza gdje se otpad spaljuje bez zraka pa troši vlastiti kisik, a koriste se i visoke temperature. Ona se obično koristi kod opasnog otpada kako bi emisije u zrak bile što manje.

Danas se najčešće spominje »plazma« tehnologija gdje se u električnom luku stvaraju temperature više od 4000 stupnjeva pa sagori gotovo sve, a ostane samo čisti anorganski ostatak tako da se može spaljivati i neopasni i opasni otpad. Plin nastao spaljivanjem se u turbini koristi za proizvodnju struje. Ali ta tehnologija je skuplja od ostalih i još je u eksperimentalnoj fazi, kažu u Ministarstvu. Pritom napominju da još ne postoji univerzalno rješenje kojim bi se uklonio sav otpad, a nikakvih novih revolucionarnih promjena nema ni na vidiku. Kod različitih postojećih tehnologija uglavnom je riječ samo o 'varijacijama na temu'.

Zahvaljujući razvoju tehnologija stalno se otkrivaju i novi načini korištenja otpada i tako smanjuje njegov preostali dio koji se još uvijek mora odložiti. Tako se, na primjer, razvijaju nove tehnologije potpunog »pranja« fluorescentnih cijevi i televizijskih ekrana (skidanja opasnog fluorescentnog sloja koji odlazi na spaljivanje), nakon čega se očišćeno neopasno staklo melje i koristi u građevinarstvu.

Prema njegovim riječima, jedno takvo postrojenje sada se razvija i u Hrvatskoj. Gradit će se kraj postojećeg pogona za reciklažu električnog i elektronskog otpada tvrtke Spectra media u Bistri nedaleko od Zagreba. Prototip već postoji, a početak rada postrojenja ovisi o dobivanju atesta i završetku ostalih priprema. »Ukratko, sve što se u Hrvatskoj radi i planira u gospodarenju otpadom to su preslikana svjetska i europska iskustva i praksa. Da hrvatski sustav gospodarenja otpadom funkcionira sve bolje nedavno su potvrdile i dvije kontrolne misije EU-a koje su, uz ostalo, razgledale sanirana odlagališta, pogone za reciklažu i druge dijelove sustava skupljanja otpada te su bile vrlo zadovoljne viđenim. Zato nisu rijetke procjene da će Hrvatska ako nastavi s ovakvim razvojem zaštite okoliša u tome preskočiti mnoge članice EU-a«, napominje državni tajnik.

Kako će izgledati centri za gospodarenje otpadom?
Mnogi nepotrebno strahuju da će u centrima za gospodarenje otpadom biti i spalionice i velika odlagališta te da će zagađivati okoliš, kaže Ružinski. Naime, gotovo sve će se odvijati u velikoj hali u koju će kamioni dovoziti komunalni otpad. Tu će se mehanički i biološki obrađivati, a hale će imati filtere pa se iz njih neće širiti neugodni mirisi ili prašina. Nakon obrade otpada te izdvajanjem preostalih još korisnih dijelova otpada kao i dijela koji se može iskoristiti kao gorivo u elektranama ili cementarama, ostat će relativno inertni materijal koji će se stavljati u potpuno prekrivene »bioreaktorske« deponije. Oni će se uz sve mjere zaštite okoliša sagraditi pokraj hala i u njima će raspadanjem bioloških dijelova otpada nastajati bio-plin koji će se prikupljati i kao obnovljivi izvor energije koristiti za proizvodnju električne energije. Takva tehnologija već se nekoliko godina uspješno koristi na zagrebačkom odlagalištu Jakuševac. Ti se deponiji ne mogu usporediti s postojećima. Naime, iz pristiglog otpada prvo će se izdvojiti pet do sedam posto korisnog otpada, ostali će se otpad sušiti čime će se njegov volumen smanjiti za 25 do 30 posto. Nakon toga se iz otpada izdvajaju dijelovi koji se mogu koristiti kao gorivo (npr. drvo i papir), pa na kraju za deponiranje ostaje samo 25 do 35 posto otpada. Gradnja spalionica nije planirana uz centre, iako je pravilnije reći energana na otpad. Dio otpada koji se može iskoristiti kao gorivo vozit će se u cementare ili energane na kruta goriva.

»Zato je protivljenje lokalnog stanovništva iracionalno, jer je moderni centar bezopasan i za ljude i za okoliš. Da takvi centri nisu opasni dokazuje i primjer jednog koji smo nedavno posjetili u Italiji. Sedam metara od njegove ograde raste žito, a kuće su vrlo blizu«, ističe Ružinski.