Hrvatska bi mogla postati globalno središte razvoja i proizvodnje sportskih automobila

Iako će još mnogo vode proteći ispod savskih mostova prije nego što električni automobili na ovim prostorima postanu nešto normalno i masovno u uporabi, svejedno je gotovo na mjesečnoj razini vidljiv napredak. Prvi komercijalni električni automobili pojavili su se prije 10-ak godina, a samo koju godinu kasnije u Hrvatskoj su počele subvencije za njihovu nabavku s pozamašnim iznosom koji seže i do 10-ak tisuća eura po automobilu, a po čemu smo među najvelikodušnijima u EU. I dok su se u prvo vrijeme subvencije uglavnom tražile i dijelile za hibridna vozila s elektro-benzinskim motorima, sada je fokus na električnim automobilima.

Sve je to dovelo do brojke od gotovo tisuću električnih automobila s hrvatskim registarskim tablicama. Iako ova brojka čini statističku pogrešku u masi od ukupno 2,2 milijuna registriranih motornih vozila u Hrvatskoj (oko 1,8 mil. osobnih automobila), napredak je vidljiv. I dok je u sjevernoj Europi elektrifikacija voznog parka počela dosezati i dvoznamenkaste udjele, a najdalje je otišla Norveška, u ostatku Europe te brojke i udjeli još su uvijek skromni. Hrvatska je u cijeloj priči u pomalo specifičnoj situaciji. Iako sama nema automobilsku industriju i relativno je siromašna, pionirski pokušaj Mate Rimca i njegovih Rimac Automobila danas su njegovu priču doveli do ozbiljnih dimenzija koje se po svojoj vrijednosti mjere možda i u milijardama, za sada kuna. Rimac se uglavnom bavi projektiranjem i proizvodnjom tehnologije za druge proizvođače električnih automobila, no predstavio je i svoje ogledne primjerke hipersportskih vozila kroz Concept_One i C_Two, koji su, kao što im i samo ime govori, zapravo još koncepti bez serijske proizvodnje koja se iščekuje.

Planovi s Bugattijem

No kao što je svojedobno obitelj Kostelić svojim globalnim skijaškim uspjehom od uglavnom poklonika mora i sunca u Hrvatskoj odjednom stvoriti stotine tisuća rekreativnih skijaša, tako je i priča oko Rimca električne automobile u Hrvatskoj učinila nekako domaćom i bliskom temom za svakog građana Hrvatske. Ta priča se razvija i ide dalje, a iako je trenutno teško razlučiti što je istina, a što samo skup želja, Hrvatska bi mogla uskoro postati globalno središte za razvoj te proizvodnju najluksuznijih i najskupljih sportskih automobila. Naime, uz svoje Concepte, Rimac bi uskoro mogao preuzeti i proizvodnju globalno puno poznatijeg brenda luksuznih hipersportaša Bugatti, a koji je trenutno u sklopu Volkswagen grupe. Kako je Rimčeva tvrtka već prije zapela za oko Porscheu, a koji je također istaknuti član VW obitelji, čini se da VW želi svoju proizvodnju hipersportaša koncentrirati u Hrvatskoj a što bi za posljedicu imalo da bi veći ili manji vlasnički udio u Rimac Automobilima prešao u ruke VW-a. Da u najvećoj njemačkoj automobilskoj industriji ozbiljno računaju na električnu budućnost cestovne mobilnosti, govori i činjenica da su upravo proteklog tjedna imali predstavljanje i jednog od možda najznačajnijih svojih modela ovog desetljeća. Radi se o prvom električnom sportskom automobilu Porsche Taycan.

Iako je VW već i prije u svojoj ergeli imao električnih automobila, prije svega Golfa i Up-a, kao nadogradnju brendova poznatih benzinskih i dizelskih automobila, Taycan je ipak korak dalje. Motivi za nabavku električnih automobila mogu se svesti na tri glavna razloga – ekološka svijest, ušteda te brzina.

Naime, dok se u Hrvatskoj uglavnom e-automobili nabavljaju zbog očekivane uštede – jer je struja jeftinija od benzina i nafte, a usto je još uvijek punjenje na javnim punionicama uglavnom besplatno, u sjevernoj Europi je češći razlog za nabavku e-automobila ekološka svijest.

Ova priča s Taycanom, a na čijem tragu je i naš Rimac, temelji se na brzini. Električni automobili zbog svoje tehnologije imaju puno veća ubrzanja. Za primjer, standardni benzinski Porsche ima uglavnom ubrzanje 0-100 km/h za 3,2-5 sekundi, dok je to kod najjačega Taycana svega 2,8 sekundi. Rimac Concept_One treba 2,6 sekundi, a C Two 1,8 sekundi. Također, zbog svojih karakteristika klasični su sportaši često na crnim ekološkim listama te mnogi ljudi koji bi si mogli ili htjeli priuštiti ovakvu igračku to često ne rade jer se boje javne percepcije da ne vode brigu o životnoj sredini zbog onečišćenja i buke koju sportski automobili proizvode – stvar je posebno osjetljiva kod potencijalnih kupaca iz sektora visokih tehnologija te zabave i javnog djelovanja kojima je takva percepcija vrlo bitna.

Bez infrastrukture za e-vozila

Stoga je Porsche dao ovom segmentu jednu dodatnu dimenziju koja će izvjesno imati svoju publiku, odnosno kupce, a s druge strane gotovo sigurno natjerati i konkurenciju da krene ovim putem i u potpunosti promjeni tržište. Odgovor Ferrarija i ostalih bi mogao stići vrlo brzo.

Iako su e-automobili već danas svojim tehničkim rješenjima, a i cijenom te dosegom baterije od 250-500 km, pristupačni i operativni za svakodnevnu uporabu prosječnog vozača, činjenica je da u mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku, još nema prave infrastrukture za takva vozila.

Tu prije svega mislim na javne punionice koje bi mogle servisirati električne automobile bez situaciju kakvu imamo trenutačno da vozači uglavnom razmišljaju samo o tome hoće li moći, kada, gdje i u koliko vremena napuniti strujom svog limenog ljubimca.

Dok se nešto više ne učini po tom pitanju, e-automobili će ipak još dosta vremena ostati samo egzotika namijenjena entuzijastima, ekološki svjesnim dobrostojećim ljudima te “sportašima” koji žele, uz izvjesno još pokoji klasični automobil u garaži, imati kao igračku i nekog hiper ili barem supersportaša na struju.