Hrvati ne daju eure

Jačanje švicarskog franka u zadnjih godinu dana zadaje glavobolje građanima koji otplaćuju kredite uz klauzulu u toj valuti. S druge strane, upravo je to jačanje u istom razdoblju franak moglo učiniti poželjnom valutom štednje u odnosu na kod nas oduvijek najpopularniji euro, a ranije njemačku marku.

Franak se općenito percipira kao sigurno utočište u turbulentnim vremenima pa bolje prolazi od eura koji je uslijed dužničke krize dijela zemalja eurozone upao u probleme. No, analitičari upozoravaju da je franak volatilan pa su rizici uvijek veći, kako kod kredita, tako i kod štednje. Kako je naša kuna donekle fiksirana za euro, onda slabi i prema valutama prema kojima slabi euro, a s druge strane, iako je tečaj kune prema euru obično stabilan, u zadnjih godinu dana također je izložen blagim deprecijacijskim pritiscima. Američka ekonomija također je izložena problemima, tamošnja središnja banka stalno upumpava novac u sustav, no koliko god bio pogođen, dolar je svjetska valuta koju ipak ne muče problemi političke i fiskalne heterogenosti kao što je slučaj s eurozonom i eurom. Bez obzira, dakle, na sve promjene, u domaćim bankama kažu kako nije došlo do bitnijih promjena u valutnoj strukturi štednje građana: Hrvati su i dalje vjerni euru, no udio kunskih depozita i dalje opada.

U Erste banci tako kažu da se klijenti češće odlučuju na štednju u devizama i to uglavnom u eurima. Tako u strukturi štednje građana dominiraju devizni depoziti s udjelom od preko 85 posto. Gotovo 12 posto odnosi se na štednju u kunama, a oko 3 posto čine kunski depoziti s valutnom klauzulom. Od spomenutih ukupnih deviznih depozita, preko 92 čini štednja u eurima, dok je ostatak raspoređen na štednju u američkim dolarima, oko 6 posto, švicarskim francima oko 1 posto, te na ostale valute, opisuju u Ersteu. Njihov makroekonomski analitičar Alen Kovač kaže da je, kada se pogleda valutna struktura domaće štednje, jasno da je štednja u eurima izrazito dominantna, dok je udio štednje u švicarskim francima i američkim dolarima izrazito nizak. – Jasno, odluka o valuti štednje stvar je osobnih preferencija svakog pojedinog klijenta, no za razliku od eura ili kune, štednja u švicarskim francima i američkim dolarima nosi znatno veći tečajni rizik, upozorava Kovač.

Naime, dodaje, povijesno su volatilnost i raspon kretanja tečajeva CHF-a i USD-a bili veći odnosno širi, a u korist štednji u kunama i eurima dodatno idu i veće kamatne stope. U tom kontekstu, odluka o štednji u CHF-u ili USD-u korespondira prije svega s očekivanim pozitivnim tečajnim kretanjima, tumači Kovač. Minimalni rizik U Splitskoj banci kažu da je u razdoblju od godine dana (15 listopad ove u odnosu na isti datum prošle godine) gledajući valutnu strukturu oročenih depozita zabilježen tek blagi porast štednje u stranim valutama, i u broju oročenih depozita i u ukupnom volumenu, te blagi pad štednje u kunama. Štednja u kunama smanjena je za oko 3 posto (u apsolutnom iznosu), dok je povećana štednja u eurima, u jednakom apsolutnom iznosu. Dakle, nismo primijetili opadanje štednje u eurima, niti porast u drugim navedenim valutama, kažu u Splitskoj banci, dodajući da se dominantno i dalje štedi u eurima, preko 80 posto ukupnih depozita.

Njihov analitičar Zdeslav Šantić na pitanje o preporuci valute štednje kaže da je s obzirom na visoku razinu euriziranosti domaćeg gospodarstva što uključuje i činjenicu da su sve cijene nekretnina i većine trajnih dobara denominirane u eurima, jasno da štednja u eurima znači i minimalan valutni rizik. Također, veli, s obzirom na dugogodišnju stabilnost domaće valute te politiku HNB-a štednja u kunama se također percipira kao sigurna. – Kada govorimo o štednji u francima i američkom dolaru, građani u ovom slučaju preuzimaju i osjetniji valutni rizik. Većina procjena ukazuje kako bi se tečaj EUR/USD većim dijelom iduće godine mogao kretati u rasponu od 1,35 do 1,40 dolara za euro. Naime, dok će jedinstvena europska valuta biti pod pritiskom dužničke krize u perifernim članicama eurozone, na vrijednost američke valute negativno bi se trebalo odraziti zadržavanje nekonvencionalnih monetarnih mjera od strane FED-a, poručuje Šantić.