Hosteli u Dublinu puni su Hrvata iako ih posao ne čeka na dlanu

Brojni hrvatski građani, a napose Slavonci i Baranjci, svoju su adresu zamijenili irskom, švicarskom, austrijskom i njemačkom.

Rezultati su uglavnom pozitivni iako priče o tome da, primjerice, u Irskoj posao čeka na dlanu svakoga tko onamo dođe, nisu točne. Potvrdit će to brojni koji su ondje tjednima i odaslali su desetke zamolbi za različita radna mjesta, no sve što imaju troškovi su za smještaj u hostelima i nada da nisu uzalud prevalili tolike kilometre.

Da je puno onih koji posao ne pronalaze tjednima, no još uvijek ne gube nadu, pokazuje i primjer Osječanke koja je ovdje ostavila devetomjesečno dijete i supruga. Smještena je kod kume i nada se da će bar jedna od 50 poslanih zamolbi biti prihvaćena. Ne pronađe li posao, kaže, bit će prisiljena vratiti se osječkom Zavodu za zapošljavanje.

Neslužbeno doznajemo da oni koji su se odselili strahuju da će ostanak u Irskoj biti otežan nakon 1. siječnja 2015. pa oni koji su ondje ne pomišljaju vratiti se, već se snalaze na različite načine u preživljavanju.
Dugoročne posljedice

Ovaj masovni egzodus kvalificiranih i visokoobrazovanih osoba repriza je onoga iz sredine 20. stoljeća pa demografi, ekonomisti i drugi upozoravaju na dugoročne posljedice tog procesa za našu ekonomiju, radnu politiku, razvoj, već lošu demografsku sliku. Jer u potragu za poslom odlaze radno i reproduktivno aktivne generacije, koje, za razliku od prijašnjih, ne žele ondje živjeti same, nego vode i obitelji, što je dodatni razlog da privremeni boravak preraste u trajni. I dok se u javnosti čuje podatak da je u posljednje dvije godine otišlo 30.000 mladih, ministar uprave Arsen Bauk tvrdio je u svibnju da je riječ ipak “samo” o njih 12.800. Istovremeno s kolodvora put Zapada svakodnevno odlaze puni autobusi mladih, a pojačane upise bilježe i škole stranih jezika...

Javnost nema dojam da ova vlada, kao ni prijašnje, radi na zaustavljanju tog odljeva, što je, uz osiguranje uvjeta za obrazovanje, moguće samo i stvaranjem uvjeta za zapošljavanje, a ministar obrazovanja Vedran Mornar stvar je zakuhao izjavom - da oni što odlaze raditi van, trebaju vratiti novac za studiranje.

Politolog, prof. dr. sc. Anđelko Milardović upozorava da odlazi najvitalniji dio društva, koji bi trebao biti u funkciji njegova razvoja.

- No ovdje se ne može preživjeti ni individualno, ni kao obitelj, pa se na taj odlazak treba gledati normalno, ljudski, legitimno. No, osim što je egzistencijalni, to je ekonomski, demografski, razvojni problem jer s takvim odljevom neće imati tko vući ovdašnji razvoj pa bi država trebala stimulirati ljude da ostanu – uvjetima za zapošljavanje, rad i drugo. Potreban je zaokret, redefiniranje politike zapošljavanja mladih u funkciji razvoja i demografije. Idemo li korak dalje, u takvoj klimi odljeva mladih kako će ljudi koji su ostvarili mirovinu i dobiti je, tko će je uplaćivati? Na dugi rok cijela ta stvar urušava sustav - upozorava Milardović.
Tko će ostati?

- Ako svi odu, a odlaze reproduktivni naraštaji, tko će ostati? Dogodilo se to da najobrazovaniji dio društva ne samo u nas nego i u EU ima problem sa zapošljavanjem. Gdje će ta potentna populacija završiti? Ne vidim da tu Vlada nešto ozbiljno čini, a trebala bi poduzeti značajan zaokret u tom smislu i to u suradnji s europskim politikama. Zadnji je čas - poručuje Milardović.

Da država treba osigurati uvjete ne samo za obrazovanje nego i za zapošljavanje mladih kako bi ostali ovdje, smatra i demograf, dr. sc. Dražen Živić. Upozorava na negativne učinke tog odljeva na ionako lošu demografsku sliku Hrvatske te da taj efekt neće biti problem samo u broju stanovništva, nego je veći problem kako će se to odraziti na njegovu strukturu.

– Odlazi mlađe stanovništvo, što će se negativno odraziti na razinu reprodukcije jer kada odlazi – ono odnosi sebe, ali i svoja rađanja. Drugi problem je što to stanovništvo koje odlazi automatski ubrzava starenje svog naroda, jer se smanjuju ti mlađi naraštaji, a to su oni između 20 i 35, 40 godina. Smanjuju se jer je u Hrvatskoj nizak natalitet, nema obnove, jedni odu, no ne dolaze drugi - upozorava Živić. Upozoravae i na socijalne probleme tog procesa – kome će ostati roditelji mladih koji su otišli, tko preuzima skrb o njima? Država će se morati pozabaviti tim pitanjima i opet će galamiti da sredstava nema, a nema jer nema ni rada, jer se jedino iz rada, dohotka, profita crpe sredstva za socijalno, mirovinsko, zdravstveno. Čini se da sadašnja vlast, a ni prethodne, ne razmišljaju o ovome ni strateški ni dugoročno. To nisu pitanja samo jedne vlade i jednog mandata. Nedostaje osjećaj za važnost tih pitanja. Mi tu poruku od sadašnje vlade i prethodnih nismo dobili, a ako nema poruke, nema ni politike, a onda nema ni svijesti o važnosti problema - drži Živić.

- Tjednima sam "visila" na društvenim mrežama i doista sam se nadala da ću lako pronaći posao. U Dublinu sam od 17. studenoga i trebalo je tjedan dana da dobijem njihov identifikacijski broj (PPS), a u međuvremenu sam otputovala u Cork Galway i Kilkenny da vidim kako funkcionira posao izvan Dublina. Ovdje u Dublinu nije lako naći posao, jer je konkurencija velika, a jedna od najvećih su Poljaci koji si međusobno čuvaju radna mjesta. Inače, ovdje je Hrvata jako mnogo, u hostelu Paddys Pallace, gdje sam smještena, od stotinu ljudi gotovo je 90 posto Hrvata - ispričala je 33-godišnja Osječanka, dodajući da se posao ondje traži na dva načina – izravnim traženjem i pomoću agencija. U Dublinu ih je, kaže, na stotine, i podijeljene su prema sektorima, a u slučaju pronalaska posla zastupnik će potencijalnog kandidata za posao uputiti na određeno radno mjesto. Naposljetku zarada, radi koje je prvotno ondje i otišla, uglavnom iznosi 8,65 eura na sat, a pronađe li agencija posao nerijetko će sebi uzeti proviziju. Neke agencije uzimaju 2,3 posto, neke ništa, a neke se izravno naplaćuju od poslodavca.

Ova se Osječanka ipak ne namjerava vratiti u nadi da će danas-sutra ondje doseliti i njezina obitelj – suprug i dvoje djece kojima želi osigurati bolju budućnost.

ŠVEĐANI TRAŽE RADNIKE PREKO ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE

Osječki područni ured Zavoda za zapošljavanje na upit inozemnih agencija informacije prosljeđuje ljudima u evidenciji. Potvrdio je to pročelnik Željko Bugarić, dodavši da agencije pak ne dobivaju imena ljudi, već samo potencijalne kandidate obavještavaju o traženim poslovima. “To su uglavnom deficitarna zanimanja u zdravstvu, uslužnim zanatima, na gradilištima ili rad u kućanstvima. Imali smo slučajeva upita iz skandinavskih zemalja, konkretno, iz Švedske, no nemamo službeni podatak koliko je građana otišlo. Prema informacijama kojima raspolažemo, ljudi se najprije raspituju o određenom poslu i putem iskustava drugih znaju krenuti grlom u jagode. Vraćaju li se, službeno ne znamo”, rekao je Bugarić.
RAST BROJA PUTNIKA U NJEMAČKU

Poduzeće za prijevoz putnika Čazmatrans, prema riječima direktora Dražena Pavlovića, bilježi znatno povećanje broja putnika u Njemačku, kako iz Osijeka tako i drugih dijelova Hrvatske. “U odnosu prema prošloj godini bilježimo povećanje za desetak posto, a i u protekloj je povećanje otprilike bilo isto. Trend putovanja je u porastu, no naše povratne karte do Njemačke vrijede šest mjeseci i vjerojatno se putnici odlučuju za rad, a za to vrijeme mogu se bar nakratko vratiti kući”, kaže Pavlović.
Gubitak ulaganja u obrazovanje

Politolog Anđelko Milardović za izjavu ministra Mornara kako oni koji nakon obrazovanja u Hrvatskoj odu iz zemlje trebaju vratiti novac, kaže da takav stav treba potencirati. “Ako jedno siromašno društvo dogura nekoga do diplome, takav odnos treba obvezati nekim ugovorom, da se dio uloženoga u tog pojedinca vrati. Poruka je jasna – da ovako preko naših leđa od nas daleko razvijeniji Zapad dobiva preko tih VSS mladih gotove proizvode, a taj isti Zapad uložio je u njih nula kuna, čime je on još razvijeniji, a mi još inferiorniji”, kaže Milardović.

– Činjenica je da svaka osoba koja se ovdje školovala, a ode van u potrazi za poslom, odnosi i sva ta ulaganja u svoje obrazovanje – od obiteljskog do ulaganja države. Mislim da je ministar to izrekao više kao razmišljanje, pogled, a ne kao model. Ako vi u nekoga ulažete, trebate se pobrinuti da on i ostane ovdje. Pitanje povrata uloženoga u nečije obrazovanje nije pitanje tih što su se školovali, nego je to pitanje za državu, koja ne stvara uvjete za njihovo zapošljavanje pa proces nakon obrazovanja zastaje i krug se ne zatvara, a rezultat je – odlazak. Tako gubimo ekonomski potencijal u koji je država ulagala i onda to olako pustila - kaže demograf Dražen Živić.