Enikon Aerospace globalni lider za unutrašnjost aviona

Dok letite avionom vjerojatno se niste zapitali tko je bojio plastične dijelove koji vas okružuju. U velikom broju komercijalnih aviona na svijetu to je rad tvrtke Enikon Aerospace. Za nas to ne bi bilo posebno zanimljivo da nije riječ o hrvatskoj tvrtki koja se predstavlja kao najveća kompanija na svijetu za završnu obradu i bojenje unutrašnjih dijelova aviona.

Proizvodni pogon na Jankomiru u Zagrebu jedna je od lokacija na kojima posluje Enikon Aerospace, a ostale tri tvornice su u Njemačkoj, u Laupheimu i Hamburgu, te u SAD-u, u Garden Groveu u Kaliforniji.

Tvrtka je u vlasništvu obitelji Andrijanić, a priča je zanimljiva i jer je to jedini uspješni epilog prilično loše priče o Enikonu d.d., kompaniji koju je devedesetih privatizirao Ratimir Andrijanić i koja je osnivač Enikon Aerospacea, osnovanog 1993. godine. Danas je vlasnik Enikon Aerospacea istoimeni holding sa sjedištem u Klagenfurtu u Austriji i u vlasništvu Zaklade ‘Erika Andrijanić’. Direktor obiju tvrtki je Ratimirov sin Marko Josip Andrijanić.

Priča o globalnom uspjehu

Iako je Enikon Aerospace (prije se zvao Enikon Composite) vrlo uspješna multinacionalka i jedna od naših rijetkih globalnih poslovnih priča, o čemu svjedoči kontinuirani rast poslovnih rezultata i broja zaposlenih, izbor obitelji Andrijanić je da se drži podalje od javnosti. Tome je zasigurno pridonio neslavni rasplet priče s Enikonom d.d. kada su se tvrtka i njezin vlasnik i direktor Ratimir Andrijanić povlačili po novinama zbog štrajka radnika, kasnije i predstečajne nagodbe i sl.

Na naš upit o poslovanju Enikon Aerospacea predsjednik Uprave Marko Andrijanić ispričao se nedostatkom vremena i poručio kako ni inače nisu zainteresirani za publicitet. Deseta kompanija u serijalu ‘Samozatajni&uspješni’ tako je ostala jedna od najzatvorenijih i s najviše nepoznanica. Usto, jedna je od rijetkih, uz Klimaopremu i HSTEC, koja je nastala iz nekadašnjih socijalističkih poduzeća te jedina uz čijeg se osnivača veže loša privatizacijsko-pretvorbena priča.

Kako bilo, Enikon Aerospace, pokazuju i podaci iz 500 najboljih gdje je ta tvrtka u više kategorija među 50 najboljih u posljednjih pet godina, uspješna je priča. Pritom, ne znamo uključuju li podaci iz financijskih izvješća koji se predaju Fini cjelokupno konsolidirano globalno poslovanje ili samo ono u Hrvatskoj. Ne znamo ni koliko se prihoda ostvari u Hrvatskoj, a koliko u Njemačkoj i SAD-u, ni koliko od ukupnog broja zaposlenih radi na kojoj lokaciji.

Na njihovim korporativnim web stranicama stoji tek da je sjedište tvrtke u Zagrebu, a proizvodni pogoni u Garden Groveu, Laupheimu i Hamburgu. U financijskom izvješću za prošlu godinu također stoji da je sjedište kompanije u Zagrebu, a da je poslovnica u Njemačkoj registrirana 2011. godine.

Radi za Airbus i Boeing

Ono što znamo jest da je ukupni prihod koji je tvrtka prijavila u financijskom izvješću Fini lani dosegnuo 226 milijuna kuna, što je porast od 26 posto, a neto dobit 23,5 milijuna kuna, što je za 18 posto više nego u 2015. godini. Podatak o 300 zaposlenih s web stranice je očito star jer je u financijskom izvješću za 2016. navedeno kako je broj zaposlenih na kraju prošle godine – na osnovi iskazanih sati rada – 485, a sudeći prema stalnim oglasima za posao, broj zaposlenih je sada zasigurno veći. U oglasima za posao na portalu MojPosao često se traže brusači, lakireri, montažeri interijera aviona i sl., a kao benefit nudi se i mogućnost rada u Njemačkoj.

U strukturi zaposlenih, kako stoji u financijskom izvješću, dominiraju oni sa srednjom stručnom spremom. U prezentaciji kompanije navodi se da se proizvodni pogoni Enikon Aerospacea prostiru na više od deset tisuća četvornih metara površine te da svaki dan isporuče više od 1200 dijelova kupcima diljem svijeta. Pružaju kompletnu uslugu, uključujući montažu i logistiku, a rade za Tier 1 i Tier 2, dobavljače koji dijelove isporučuju krajnjem kupcu, Airbusu i Boeingu te druge proizvođače aviona.

Fokus Enikon Aerospacea je na plastičnim dijelovima unutrašnjosti aviona, od stropa, prostora za prtljagu, bočnih panela i prozora, vrata, kokpita itd. Unatrag više od dva desetljeća ta je kompanija radila na svim Airbusovim programima. Proizvodnja je poprilično automatizirana i robotizirana, što se može vidjeti u korporativnim videoprikazima na njihovu YouTube kanalu. U proizvodnji se koriste suvremeni CNC strojevi, a u pripremi i procesu bojenja sudjeluju i roboti.

Veze s Njemačkom, gdje je danas glavnina poslovanja i dva pogona Enikon Aerospacea i odakle je kompanija počela s radom, potječu iz vremena starog Enikona. Prve aktivnosti bojenja dijelova unutrašnjosti aviona u Njemačkoj sežu u 1986., kada su počeli raditi za tadašnjeg proizvođača aviona MBB, danas dio Airbusa.

Zbog bliskih veza s MBB-om i kasnije Airbusom, u južnoj Njemačkoj otvorili su prvi proizvodni pogon u Laupheimu 1992. Kasnije, 2003. proširili su se i blizu Airbusove tvornice sagradili svoju u Laupheimu. Tu su u proizvodnju, kažu, prvi u svijetu, uveli inovativni sustav bojenja temeljen na vodi, a kasnije i druge inovacije u bojenju interijera aviona.

Tek 2007. otvorili su proizvodni pogon u Zagrebu kako bi u njemu mogli servisirati povećanu potražnju kupaca. Širenje i povećanje proizvodnih kapaciteta nastavili su 2011. novom tvornicom u Hamburgu u suradnji s partnerskom kompanijom Vartan Product Support. Istodobno, otvorili su i četvrti, najnoviji proizvodni pogon, u južnoj Kaliforniji, što svjedoči koliko se biznis širi i razvija.

Poslovna politika im je da svoje pogone grade u neposrednoj blizini kupca. Ta praksa postoji na svim njihovim lokacijama osim u Hrvatskoj jer u nas nema proizvođača aviona. Razlog za to je jednostavnija logistika, a taj pristup i pozicioniranje poslovanja ‘preko ograde’ omogućuje im da se bolje integriraju u proizvodni proces kupca i pruže mu što bržu dostavu, što im smanjuje troškove i rizike povezane s transportom dijelova interijera.

Uspješan samo Aerospace

Ključni ljudi kompanije uz Marka Josipa Andrijanića koji je, prema podacima s Poslovne Hrvatske, predsjednik Uprave od 2014. (direktor od 2007. do 2014.), još su dvojica članova Uprave: Edvin Brčić za operativu i Matija Ferić za nabavu i financije.

U Nadzornom odboru su Antonio Pavić (predsjednik) te Les Nemethy i Klaus Stefan Reim. Kao osnivač je naveden Enikon d.d., a jedini član društva, odnosno vlasnik je Enikon Aerospace Holding GmbH sa sjedištem u Austriji, dok su ovlaštenici po poslovnom udjelu od 2011. Ratimir Andrijanić, Marko Josip Andrijanić i njegov brat Luka Andrijanić.

Do te promjene prije šest godina, kada je vlasnik Enikon Aerospacea postala austrijska zaklada, tri člana društva bili su otac i sinovi Andrijanić. Inače, Enikon d.d. i dalje posluje premda je završio u predstečajnoj nagodbi i od tvrtke iz sastava nekadašnjeg megapoduzeća Montmontaže s velikim brojem zaposlenih spao na 36 zaposlenika u 2016. s prihodom od 15,7 milijuna kuna, a gubitkom od 16,2 milijuna kuna. Većinski vlasnik (97,3 posto) i direktor je Ratimir Andrijanić, čovjek s vrlo dobrim poslovno-političkim vezama iz 1990-ih, a s njim u Upravi je i sin Luka, dok je Marko Josip bio prokurist do 2014. Enikon se bavi gradnjom industrijskih, petrokemijskih i energetskih objekata i postrojenja i najviše radi u Africi, u kojoj Andrijanić stariji navodno i provodi veći dio vremena. Od svih Enikonovih tvrtki jedino je Enikon Aerospace uspješna priča. Prema podacima s Poslovne Hrvatske, druge tvrtke kćeri ili su brisane (Enikon-Izgradnja i Enikon-Montaža) ili u stečaju (Enikon-Projektiranje iz Kutine). I to toliko uspješna priča da je teško povjerovati da je uopće povezana s ostalima. Kako bilo, iz Enikon Aerospacea najavljuju samo daljnji rast.

Velik rast prihoda i zaposlenosti uz visoku profitnu maržu

Enikon Aerospace u pet godina promatranja (2012. – 2016.) ostvario je kontinuiran i velik rast poslovnih prihoda, udvostručenih od 114,5 milijuna kuna u 2012. do 217,1 u 2016. Isto se odnosi i na broj zaposlenih, od 200 u 2012. do 467 u 2016., s najvećim rastom u razdoblju 2015. – 2016. (čak za 48,3 posto).

Uz takav rast, a što najčešće nije tako (brz i velik rast obično se ‘plaća’ znatnijim padom profitne marže), ni u jednoj od pet godina promatranja operativna marža nije pala ispod 10 posto (varirala je između 10,4 i 14,3 posto).

Uvidom u bilancu stanja na pozicijama imovine, u 2015. zabilježeno je vrijednosno znatno ulaganje u postrojenja i opremu (9,8 milijuna kuna). Udio dugotrajne materijalne imovine u ukupnoj imovini na dan 31. prosinca 2016. iznosi 22,5 posto. Potraživanja od kupaca, koja su sa 16 milijuna kuna potkraj 2015. udvostručena na 31,9 na 31. prosinca 2016., imaju udio od 28,1 posto. Znatan udio (22,4 posto) u imovini imaju zajmovi (dugoročni 26,2 mil., kratkoročni 23,7 milijuna kuna) koji se odnose na ‘interne’ odnose između povezanih poduzeća i članova Društva.

Struktura pasive

U pet godina znatno je promijenjena struktura pasive, poboljšana je ponajprije zadržavanjem dobiti za potrebe financiranja rasta i razvoja. Udio zadržane dobiti u pasivi dosegnuo je čak 35,4 posto na dan 31. prosinca 2016. (na 31. prosinca 2012. taj udio iznosio je svega 4,4 posto). Na takav način omogućeno je da se udio dugoročnih obveza smanji na samo 6,9 posto na kraju 2016., a kratkoročnih na 33,3 posto.

U kratkoročnim obvezama, obveze prema dobavljačima (6,2 milijuna kuna) imaju udio 14,2 posto i pet puta su manje od kratkoroč- nih potraživanja od kupaca. Pokazatelj ‘dani vezivanja obveza prema dobavljačima’, 25 dana, indicira da je u 2016. poduzeće svoje obveze uredno podmirivalo (atribut ‘poželjnoga’ kupca-partnera), a pokazatelj ‘dani vezivanja potraživanja od kupaca’, 41 dan, indicira da istodobno svoja potraživanja naplaćuje u nešto duljem roku. No 15 dana nije velika razlika i ne utječe na kvalitetu novčanog tijeka, pogotovo imajući u vidu visinu EBITDA marže i politiku osnivača da znatan dio dobiti zadržava u poduzeću.

Likvidnost i plaće

U skladu s navedenim, nije teško zaključiti da koeficijenti likvidnosti (ubrzana 1,63) i solventnosti (odnos vlastitog i vanjskog financiranja 56 – 44) pokazuju izvrsne vrijednosti. Dodatna kontrola putem ‘rigoroznoga’ koeficijenta financijske stabilnosti II (vlastiti kapital i dugoročne obveze/dugotrajna imovina i zalihe), čija je vrijednost 1,39 znatno viša od referentne vrijednosti 1,0 potvrđuje najviši bonitet A1, više godina nepromijenjen.

Nikola Nikšić, CMC