Ekološka ili konvencionalna ratarska proizvodnja - koja je profitabilnija?

Ekološka hrana u Hrvatskoj proizvodi se na cca. 130.000 ha, što je desetak posto ukupnih hrvatskih poljoprivrednih hektara.

U EU smo ispod prosjeka po postotku ekoloških površina u ukupnoj proizvodnji – prednjači Austrija s otprilike četvrtinom svih površina, što mi je razumljivo jer se u slučaju Austrije radi o jako puno hektara namijenjenih za proizvodnje travnih krma i brdskim područjima gdje je ovaj oblik proizvodnje najoptimalniji poslovni izbor.

Iako je trend povećanja u Hrvatskoj i dalje pozitivan, iz strukture te proizvodnje vidi se da rastu primarno hektari pod pašnjačkim površinama i pod trajnim nasadima, dok proizvodnja uljarica i žitarica u kategoriji "oranice i vrtovi“ stagnira ili se smanjuje i čini tek oko 23.000 hektara ili tek 18% svih ekoloških hektara u Hrvatskoj.

Oraničku proizvodnju uljarica i žitarica u Hrvatskoj možemo smatrati i jedinom ozbiljnom ekološkom proizvodnjom koja generira značajne kilograme odnosno prihode od tih roba po jedinici površine. Naime, u slučaju ekoloških voćnjaka u pravilu se radi o neproduktivnim ili mladim nasadima, dok se u slučaju trajnih travnjaka proizvodi vrlo malo dodane vrijednosti po hektaru. Većina tih pašnjaka (trajnih travnjaka) je u krškom području gdje je postavljen uvjet držanja stoke od 0,3 uvjetnih grla po hektaru. Radi se o minimalnom opterećenju pašnjaka od 0,3 krave po hektaru, s obzirom da nam u najboljem slučaju krava može dati godišnje 1 tele čija vrijednost je do 1000 EUR (tele od 200-250 kg, trenutne tržišne cijene teladi su 3,5-4 EUR/kg).

Što najradije proizvode hrvatski ekološki ratari?
Ako uvedemo dodatni koeficijent od 80% uspješnih odbića teladi u odnosu na ukupan broj krava, dođemo do toga da se u najboljem slučaju stvara 240 EUR vrijednosti poljoprivrednog proizvoda po hektaru. Za razliku od oraničkih hektara, tu se s pravom može i postaviti pitanje smisla takve poticajne politike koja za svakih 1 stvoreni EUR poljoprivredne proizvodnje mora uložiti u pravilu 2+ EUR poticaja. Za razliku od pašnjaka, u ekološkom ratarstvu se stvara nekoliko puta više vrijednosti po hektaru, sama ulaganja u proizvodnju su puno veća nego kod pašnjaka i trava, tako da i poduzetničke postavke treba puno detaljnije izračunati nego u slučaju trajnih nasada ili pašnjaka gdje je ta matematika bitno jednostavnija i značajnije bazirana na poticajnoj politici.

Idemo malo zaviriti u strukturu proizvodnje – što najradije proizvode hrvatski eko ratari? Slika ispod prikazuje podatke Državnog zavoda za statistiku – odnosno strukturu proizvodnje po kategoriji "oranice i vrtovi“. Navedeni podaci uključuju i djetelinsko-travne smjese i lucerne pod nazivom "zelena krma“, što ću izbaciti iz sljedećeg pregleda jer su to površine u koje se značajno manje ulažu i završavaju u stomacima vlastito proizvedene stoke (nemaju izlaz na tržište).