Egzodus u Škveru: Debeljak je obećavao brda i doline, a sada mu radnici bježe u Afriku za 5000 eura mjesečno

Udvostručit ću broj radnika u "Brodosplitu", za dvije godine bit će ih barem 5000. Tako je krajem ljeta 2014. govorio Tomislav Debeljak. Preksinoć je vlasnik splitskog škvera na FESB-u održao predavanje i u svojem stilu ustvrdio da je pred njegovom tvrtkom blistava budućnost – ima 2200 zaposlenih, jedini u Hrvatskoj posluje pozitivno i perspektiva im raste. Nećemo sada o stanju u "Brodosplitu", o "devastaciji brodogradilišta i privatizacijskom debaklu", o čemu se već duže vrijeme naširoko govori u javnosti (još više u škverskim kuloarima).

Alarmantnom se doima vijest da su u "Brodosplitu" u zadnjih mjesec-dva zaredali otkazi. Navodno je čak oko 200 škverana otišlo ili je u otkaznom roku. Zanimljivo je da otkaze, kaže pouzdan izvor iz škvera, nije uručio poslodavac, nego ih daju sami radnici – nezadovoljni primanjima, a privučeni puno boljim ponudama za posao uglavnom iz inozemstva.

U "Brodosplitu" na naš upit o razmjerima egzodusa, u pravilu stručne i tražene radne snage, kažu tek ovo:
– U sustavu "Brodosplita", kao i u svakom drugom velikom sustavu, postoji fluktuacija kadrova, tj. dolazaka i odlazaka, koja je u našem slučaju uvijek do sada bila u granicama prihvatljivog ili uobičajenog. Nemamo saznanja gdje odlaze ljudi koji svojom voljom raskinu radni odnos, no znamo da je takvih svojevoljnih raskida zanemariv broj.

Vlasnik ne vidi problem

U "Brodosplitu", dakle, odlazak stručnih radnika ne evidentiraju kao problem. A ako problem nije za vlasnika tvrtke, što bi se time zabrinjavala šira javnost koja ne jede tvrdi škverski kruh.

Zabrinuti su, međutim, u sindikatu, gdje potvrđuju da velikog odlaska potrebnog kadra ima svakodnevno, iako ne raspolažu preciznim brojkama. Vedran Dragičević, predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske – industrijskog sindikata, kaže da već neko vrijeme upozoravaju na taj problem, ali da ne nailaze na razumijevanje.

– Dio ljudi koji odlaze u inozemstvo, za puno bolju plaću, vjerojatno nije moguće zadržati, ali sasvim je sigurno da bi uz nešto veća primanja dio njih radije birao ostanak nego život u tuđini. Uvjereni smo da bi se s kojom tisućom kuna više zadržao dio stručne radne snage, pa smo u tom smislu "Brodosplitu" uputili konkretne prijedloge, ali gospodin Debeljak nije se udostojio ni odgovoriti – kaže Dragičević.

Umjesto da se bavi problemom visine plaća, Tomislavu Debeljaku prioritetnije je pitanje kvota za uvoz radne snage, o čemu će se na državnoj razini odlučivati idućeg tjedna. Brodogradnja, a napose "Brodosplit", svake godine traži sve više uvoznih stručnih radnika pravdajući to nedostatkom domaće radne snage. Ove godine već je samo iz HGK zatraženo 12.000 dozvola za rad stranaca, a procjene su da će broj zahtjeva doći do 20.000. Vlada, navodno, zasad nije sklona popustili poslodavcima. Ali o tom potom.

Dok se ne raščisti hoćemo li i koliko radnika uvesti, bivši su se škverani razmiljeli po svijetu. Njemačka, Italija, Nizozemska, sve više Norveška, pa Irak, Dubai, Grčka, u zadnje vrijeme čak Maroko, pa i Egipat, nove su destinacije. Iznimno dobra primanja i siguran posao mnogima je dosad najbolje radno iskustvo.

Zavarit ćemo...

Poseban hit posljednjih je nekoliko mjeseci odlazak na rad u Južnu Afriku. Dvije njemačke tvrtke u vlasništvu Hrvata vode hrvatske radnike, koje prosječno plaćaju 5000 eura mjesečno. Riječ je o diplomiranim inženjerima strojarstva i industrijskog inženjerstva, EWE i IWE inženjerima, inženjerima zaštite na radu, TIG zavarivačima, cjevarima, bravarima, izolaterima. Navodno, najtraženiji zavarivači u prosjeku dobivaju 7000 eura, a oni najbolji, s prekovremenim satima, i do 8500 eura neto.

Hrvatski radnici ne idu u divlju avanturu, nego za ESKOM, tamošnju državnu kompaniju za energetiku i rudarstvo, kroz radove za tvrtke HITACHI, EON Power Energie i Alstom Power (termoelektrane Medupi i Kusile), te za tvrtku D.B. Thermal u pogonu Nigel u Johannesburgu. Poslovi su ukupno "teški" 25 milijardi eura, a gradilišta su ogromna – na svakom radi po 15.000 ljudi. Među njima se Hrvati već broje u stotinama, gotovo ih je tisuću. Ponajviše je riječ o zavarivačima, bravarima i cjevarima.

Radi se po deset sati dnevno, šest dana u tjednu, i to na vrlo zahtjevnim poslovima izrade cjevovoda. Smještaj je, kažu izvori s terena, odličan. Prijevoz i ručak su osigurani, kao i plaćeno putovanje u Hrvatsku svaka tri mjeseca na tri tjedna neplaćenog odmora.

U živoj utakmici na tržištu rada Hrvatska zasad gubi stručni kadar i traži sve više uvoznih radnika (sve je življi i trend uvoza stranih tvrtki), ali najmanje radi na dvije bitne stvari – adekvatnom obrazovanju potrebnog kadra i povećanju cijene rada. Bez toga, posebno ako krenu značajnije investicije, loše nam se piše.

Bogatstvo uz prekovremene​

Traže se diplomirani inženjeri strojarstva i industrijskog inženjerstva, EWE i IWE inženjeri, inženjeri zaštite na radu, TIG zavarivači, cjevari, bravari, izolateri... Navodno, najtraženiji zavarivači u prosjeku dobivaju 7000 eura, a oni najbolji, s prekovremenim satima, i do 8500 eura neto.

'Uljanik' plaća 12.000 kn​

Brodogradilište "Uljanik" uporno traži zavarivače, ali kako ih nema na tržištu, brodogradilište će ih samo školovati, odlučili su u Puli. Tko uspješno završi školovanje, mogao bi imati siguran posao i plaću do 12 tisuća kuna. U "Uljaniku" je na obje lokacije, u Puli i Rijeci, trenutačno zaposleno petstotinjak zavarivača. Traži se i nova radna snaga, mjesecima.