Dvije trećine Hrvata spremno je raditi negdje drugdje

Novi ministar rada Mirando Mrsić, prvog radnog dana nove Vlade najavio je reformu Zavoda za zapošljavanje pri čemu je istaknuo da se politika zapošljavanja mora »organizirati u jedinici gdje ljudi žive, a ne da moraju ići u neke druge dijelove zemlje«. Time se neizravno dotaknuo i pitanja mobilnosti hrvatske radne snage.

Naime, Hrvati su se posljednjih desetak godina, osim kad je riječ o sezonskom zapošljavanju u turizmu, teško odlučivali na promjenu mjesta boravišta zbog posla. No teška gospodarska kriza i recesija učinili su svoje pa je, čini se, uzrečica »trbuhom za kruhom« ponovo ušla u modu. U prošle tri godine Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) tako je bilježio povećanje zapošljavanja nezaposlenih osoba izvan matične ispostave odnosno područne službe. Tako se, prema podacima HZZ-a, na rad izvan mjesta prebivališta tijekom 11 mjeseci 2011. godine odlučilo 49.027 nezaposlenih osoba s evidencije Zavoda, što čini 30 posto ukupno zaposlenih u 2011. godini. Uspoređujući s 2010. godinom tijekom koje se 42.327 osoba s evidencije zaposlilo izvan matične ispostave ili područne službe vidljivo je da se sve više nezaposlenih osoba odlučuje na posao izvan matične područne službe. Zanimljivo je da je tijekom 2011. samo 208 osoba odbilo zaposlenje koje odgovara stručnoj spremi i radnom iskustvu do utvrđivanja profesionalnog plana izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta do 50 kilometara uz osigurani prijevoz ili troškove prijevoza. Inače, prema Zakonu o zapošljavanju, sve evidentirane nezaposlene osobe moraju prihvatiti ponuđeno zaposlenje ako je ono dogovoreno profesionalnim planom koji dogovara nezaposlena osoba i savjetnik za zapošljavanje. Ako su osobe u evidenciji nezaposlenih dulje od 12 mjeseci moraju prihvatiti i svaki drugi ponuđeni posao ako on odgovara procijenjenim psihofizičkim sposobnostima nezaposlenih radnika. Radnik mora prihvatiti i ponuđeno zaposlenje izvan mjesta boravka, do 50 kilometara udaljenosti od mjesta prebivališta svaki posao, a ako je ponuđeni posao dalje od 50 kilometara udaljenosti od prebivališta, poslodavac treba osigurati odgovarajući smještaj. U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje ističu da kad se govori o profesionalnoj mobilnosti postoje teškoće. Jedna od njih je ukorijenjeno mišljenje da se radi samo ono što se obrazovanjem završilo, odnosno da postoji jaka nesklonost prelaženja iz jedne u drugu kvalifikaciju. Mnogo ljudi pokazuje nesklonost učenju tijekom života i rada - posebice u poznijim godinama.

Problem su i nedostatna državna sredstva koja bi se trebala uložiti u obrazovanje odraslih, odnosno nerazvijeni modeli financiranja (tripartizam financiranja - poslodavac, radnik, država), nemogućnost poslodavaca za veća izdvajanja u obrazovanje radnika, ali i osobna nemogućnost (posebno financijska) za daljnje obrazovanje nezaposlene osobe. Uvođenjem raznolikih modela financiranja, olakšica za izdvajanje u jačanje ljudskih kapaciteta, pojačavanjem sredstava za aktivnu politiku obrazovanja u skladu s potrebama tržišta rada uz fleksibilnost ugovaranja na tržištu rada i balansiranu socijalnu sigurnost moglo bi doći do pomaka koji bi se vidjeli nakon nekoliko godina, smatraju u HZZ-u. Ističu da je, budući da je tržište rada Republike Hrvatske vrlo raznoliko, važna migracija radne snage. Naime, uočena je pojava da deficitarno zanimanje na jednom području nije deficitarno na drugom. Turistička sezona pak zahtijeva povećanu potražnju za radnicima pojedinih zanimanja ograničeno vrijeme, odnosno za vrijeme ljetnih mjeseci ili tjedana. S obzirom na to stoji tvrdnja da unatoč potrebama mobilnost radne snage u Hrvatskoj još nije onakva kakvu zahtijeva tržište rada, što je opet povezano nizom drugih faktora, od ekonomskih do toga da tradicijski nismo u dovoljnoj mjeri okrenuti mobilnosti i promjeni mjesta života i rada. Ipak spomenuta brojka od 30 posto svih zaposlenih koji su zaposleni izvan područja matične službe za zapošljavanje govori da, u nekim djelatnostima, potrebe za radnicima ne bi mogli zadovoljiti bez migracija, uglavnom sezonskih. Danas velike hotelske kuće na moru, ali i druge tvrtke i obrti u ugostiteljstvu i turizmu većinom zapošljavaju osobe s kontinenta, a sve su veće potrebe za migracijama radne snage i u drugim djelatnostima - trgovini, graditeljstvu i slično. Prema nedavnom istraživanju portala Moj Posao, na preseljenje unutar Hrvatske spremno je čak dvije trećine ispitanika (67 posto), dok je na preseljenje izvan Hrvatske zbog zapošljavanja spremno, također visokih, 64 posto ispitanika. Tako je dvije trećine građana spremno na dugotrajno preseljenje zbog ugovora na neodređeno, odnosno ako bi preseljenje bilo uvjetovano zaposlenje ili boljim poslom. Četvrtina ispitanika (24 posto) s preseljenjem se djelomično slaže, ovisno o ponuđenim uvjetima na novom radnom mjestu, dok devet posto ispitanika ne bi preselilo s trenutačne lokacije bez obzira na sve.

Kad je riječ o seljenju u inozemstvo, više od polovine ispitanika spremno bi prihvatilo ponudu, djelomično se slaže 17 posto ispitanika, dok petina ispitanika (19 posto) nije spremno na promjenu životne okoline. Ispitanici koji su spremni preseliti u inozemstvo, promijenili bi mjesto stanovanja pod uvjetom da dobiju ugovor na neodređeno (81 posto) ili ugovor na određeno, ali dulji od godinu dana (75 posto). Zanimljivo da bi se polovica ispitanika preselila i zbog ugovora na određeno u trajanju od pola godine. Četvrtina ispitanika (25 posto) preselila bi i privremeno na vrijeme do šest mjeseci, a isto toliko radilo bi ih preko ugovora kod agencija za privremeno zapošljavanje. Većina ispitanika (59 posto) u inozemstvu je spremna ostati i više od pet godina. Četvrtina ispitanika (24 posto) u inozemstvu bi radila tri do pet godina, a njih 17 posto željelo bi se vratiti u roku od tri godine. Kao najvažnije razloge preseljenja izvan države čak 72 posto ispitanika navelo je bolji standard života i lošu ekonomsku situaciju u državi (66 posto). Zbog mogućnosti ostvarenja karijere preselilo bi 48 posto ispitanika, a zbog stjecanja radnog iskustva 43 posto. Svaki četvrti ispitanik (25 posto) selidbom želi započeti nov život, a njih 22 posto kao razlog navodi upoznavanje novih ljudi. Najpoželjnije destinacije za novi početak su Njemačka i Švicarska (51 posto) te Velika Britanija (50 posto). U Sjedinjene Američke Države preselilo bi 43 posto ispitanika, a gotovo isto toliko (42 posto) u bližu Austriju. U Kanadu bi preselilo 37 posto ispitanika, a 35 posto u Australiju. U susjednu Sloveniju preseliti je spremna četvrtina ispitanika (25 posto), dok je taj postotak manji za Srbiju (8 posto) i Bosnu i Hercegovinu (6 posto). Od gradova je najpopularniji London - tamo bi htjela raditi trećina ispitanika (33 posto) te Beč u koji bi preselilo 19 posto ispitanika. Na trećem mjestu je New York iza kojeg slijede Berlin i München.

Pri izboru tvrtke u inozemstvu najviše bi se ispitanika vodilo za dobrom plaćom (64 posto). Gotovo polovica ispitanika (47 posto) tvrtku bi izabralo prema uvjetima za razvoj karijere, a 42 posto tvrtku bi biralo prema dobroj radnoj atmosferi. Za preseljenje u nepoznatu državu najvažnije su informacije za 66 posto ispitanika, kao i potencijalni smještaj (63 posto). Životni standard je važna informacija za 60 posto ispitanika.