Dramatičan pad stranih ulaganja

Priljev stranih investicija u Hrvatsku je u prošle godine u odnosu na 2008. prepolovljen, a takav negativan trend nastavlja se i u ovoj godini. Prema podacima Hrvatske narodne banke, u prvom kvartalu 2010. u Hrvatsku su strani investitori uložili samo 400 milijuna eura, dok je tijekom cijele 2009. uloženo nešto više od dvije milijarde. Poražavajući podaci o izravnim stranim investicijama upućuju na dva zaključka - jedan se odnosi na činjenicu da nismo dovoljno konkurentni, a drugi je čisto pragmatičan i odnosi se na činjenicu da su, barem danas, strani ulagači skloniji ulagati u druge zemlje u regiji koje polako pokazuju znakove izlaska iz recesije.

Najviše je investicija u proteklih deset godina privukao sektor financijskog posredovanja s više od osam milijardi eura, zatim slijede trgovina na malo i energetika, dok se tek na četvrtom mjestu nalazi jedna industrijska grana, a radi se o proizvodnji kemikalija. Tek se na desetom mjestu nalazi turizam koji volimo zvati strateškim opredjeljenjem Hrvatske. »U proteklih 15 godina u hrvatski turizam su uglavnom ulagali naši susjedi poput Austrijanaca, koji su imali prednost boljeg poznavanja naše gospodarske situacije. Državni portfelj prodavan je po previsokim cijenama, tako da se ulagalo uglavnom u nekretnine za daljnju prodaju ili u gradnju apartmanskih naselja, koja u turizmu ne možemo smatrati dodanom vrijednošću«, kaže Miroslav Dragičević iz Horwath Consultinga. On smatra da su hoteli, resorti i drugi projekti za kupce dubljeg džepa ono čemu bi Hrvatska trebala težiti pri privlačenju stranih investicija.

»Ne postoji strategija prema kojoj bi država ili lokalne zajednice neki prostor odredile za takve sadržaje i ponudile ulagačima. Primjer toga su Brijuni Rivijera, projekt lokalne i nacionalne vlasti, koji je već nekoliko godina na čekanju«, smatra Dragičević, dodajući da se značajniji investitori iz sektora mogu očekivati tek po ulasku u EU, kada će se percepcija rizika ulaganja u Hrvatsku promijeniti nabolje. Prepreka ulaganju u druge sektore je nedostatak industrijske politike te previsoki troškovi rada i još uvijek velike administrativne barijere. Hrvatska u usporedbi sa susjedima ulagačima nudi manje povlastica, poreznih i drugih olakšica, pa nije čudno što smo propustili nekoliko prilika da zemlju osnažimo kroz proizvodni sektor. Slovačka je to učinila prije nekoliko godina, pa je danas ta zemlja najveći proizvođač automobila po glavi stanovnika u svijetu.

Umjesto da učimo od Slovaka, pretekla nas je Srbija u kojoj talijanski Fiat ulaže veliki novac u automobilsku industriju. Kako su to susjedi učinili? Raznim olakšicama kojima su privukli Talijane. Poražavajuće brojke o investicijama najvjerojatnije će takvima ostati do kraja godine, jer je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja u Europi koja još nije izašla iz recesije i svaki trezven investitor će svoj novac danas uložiti u nekoga od naših susjeda. Do tada bi država trebala izraditi jasnu strategiju koje sektore ponuditi ulagačima te kojim mjerama ih privući da odaberu baš nas. Kapital, na žalost, ne zanima sunce i lijep krajolik, nego samo to koliki će biti povrat na investiciju.

Kako to rade susjedi
Zemlje u okruženju kao i tranzicijske zemlje koje su u EU ušle u posljednjem krugu proširenja raznim olakšicama ili infrastrukturnim ulaganjima privlače investitore. Litva je tako donijela strategiju prema kojoj u slijedećih desetak godina žele postati transportni i tehnološki 'hub' za zemlje u susjedstvu. Internetizacija države i olakšice za ulazak IT kompanija već danas luče rezultate, pa velike tvrtke iz sektora polako u toj zemlji grade svoje istraživačke centre. Srbija je Fiatu dala gotovo sve što je poželio samo da u Kragujevcu oživi proizvodnju i zaposli radnike. Sličan projekt imala je i Slovačka, čija industrijska proizvodnja u ovoj godini bilježi fantastične stope oporavka. Makedonija ulagače poziva oglasima u Economistu i niskim poreznim stopama već dvije godine, dok je u okruženju jedino BiH zemlja koja je privukla manje investicija. Gledano prema uloženome po stanovniku, Hrvatska se nalazi na trećem mjestu od 11 tranzicijskih zemalja s 4700 dolara po glavi, no čini se da mi strane investicije nismo usmjerili na pravi način te da nam tek predstoji novi krug privlačenja ulagača, najvjerojatnije kada izađemo iz recesije.