Doznake iseljenika lani su dosegle čak 17,8 milijardi kuna

Sloboda kretanja radne snage jedna je od četiriju sloboda na kojima je temeljena Europska unija. Ona obuhvaća pravo radnika na kretanje i boravište, pravo članova obitelji na ulazak u zemlju i boravište, pravo na rad u drugoj državi EU i pravo na to da se primanjima odnosi jednako kao i prema državljanima te države. Međutim, s obzirom na to da tržišta unutar EU n emaju jednaku konkurentnost tržišta rada i različite su gospodarske snage, razvijaju se jači emigracijski tokovi iz smjera država središnje i istočne Europe prema razvijenijim članicama. To je dodatno potaknuto deficitom radne snage u razvijenim gospodarstvima. Stoga se s pojačanom emigracijom vidljivo suočava, između ostalih, i Hrvatska. To je dodatno olakšano činjenicom da je u EU ograničenje za zapošljavanje hrvatskih radnika na snazi još samo u Austriji, što će potrajati najdulje do kraja lipnja 2020. godine.

Prema podacima Eurostata, najustrajniji negativni migracijski saldo (više emigranata u odnosu na imigrante) u posljednjih desetak godina ima nekoliko članica EU iz srednje i istočne Europe - Rumunjska, Hrvatska, Litva, Poljska, Latvija i Bugarska. Pritom je jedino kod Hrvatske uočljivo kontinuirano povećanje negativnog salda migracija posljednjih godina zbog zamjetnog rasta broja emigriranih osoba neposredno nakon pristupanja Hrvatske u EU.

Pored činjenice da se hrvatskim građanima najkasnije otvorilo tržište rada EU, dodatni pritisak na pojačanu hrvatsku emigraciju u posljednjem je desetljeću stvorio i sam trenutak pristupanja u EU - tijekom dulje faze gospodarske krize u Hrvatskoj koja je u trenutku pristupanja trajala već petu godinu, a stopa nezaposlenosti bila je rekordno visoka (17,3%). Za radnike iz Hrvatske, Njemačka je tradicionalno najveće emigracijsko odredište među članicama EU, posebno nakon ukidanja ograničenja zapošljavanja hrvatskih radnika 2015. Procjenjuje se da se u Njemačku 2018. iselilo 55% ukupno iseljenih hrvatskih državljana, a slijede Austrija, Irska i Švedska.

Ipak, nakon godina rasta, broj emigriranih osoba je 2018. zabilježio pad, dok je broj imigranata osjetno porastao. U 2019. se može očekivati nastavak takvih trendova, na koje dijelom utječe oporavak tržišta rada, odnosno rekordno visoka zaposlenost u Hrvatskoj (gotovo 1,6 milijuna zaposlenih) te rekordno niska stopa nezaposlenosti (6,8%).

Emigracijski trendovi povezani su i s transferima sredstava u Hrvatsku. S obzirom na to da bezgotovinski transferi povezani s iseljeništvom i radom u inozemstvu, odnosno doznake iz inozemstva, predstavljaju važan i stabilan izvor sredstava, one mogu imati značajan utjecaj na smanjenje siromaštva i mogu financirati dio gospodarskog rasta. Stoga je korisno procijeniti veličinu njihova utjecaja i na hrvatsko gospodarstvo. Naime, osobne doznake predstavljaju dohodak rezidentnog kućanstva koji se ostvaruje u inozemnim gospodarstvima, a uglavnom proizlazi iz privremenog ili trajnog boravka povezanih osoba u tim gospodarstvima.