Domaća štednja je sljedeći izvor rasta

Dužnička kriza koja potresa eurozonu sigurno će utjecati i na Hrvatsku, ali to ne znači da smo bespomoćni. Ključni je izazov za novu Vladu fiskalnim reformama dati do znanja tržištima kapitala da Hrvatske zavrjeđuje povjerenje, što bi onda moglo smanjiti i kamate.

Ako ne smanjimo percepciju rizičnosti, ne možemo se nadati oživljavanju rasta, poručili su bankari s međunarodne konferencije koju su organizirali Banka magazin i Zaklada Friedrich Ebert. Predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković upozorio je na preporuku austrijske središnje banke vodećim austrijskim bankama (Erste, RBA i Bank Austria) da im krediti u njihovim podružnicama u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi ne bi smjeli prelaziti 110 posto lokalnih depozita. Drugim riječima, više neće biti priljeva jeftinog kapitala iz matičnih banaka, jer Austrijanci žele smanjiti kreditnu izloženost svojih banaka kako bi zadržali najviši kreditni rejting države. I za Hrvatsku to znači promjenu okruženja, s obzirom da banke-kćeri austrijskih banaka ovdje uglavnom imaju kredite iznad preporučenog ograničenja. Utjecaj te preporuke već se osjeća, rekao je Luković. Zbog dužničke krize niz europskih banaka morat će povećati kapitalnu adekvatnost ili povećanjem temeljnog kapitala ili smanjenjem kreditiranja. Dodatni kapital u slučaju Hrvatske prilično je skup, jer se prinos na hrvatske državne obveznice sada kreće oko 7 posto. Tako visoka kamata zapravo onemogućava razvoj, pa bi se moglo dogoditi da neke banke i smanje svoje poslovanje u Hrvatskoj, predviđa Luković. Strahove o isisavanju kapitala iz hrvatskih banaka radi sanacije njihovih stranih vlasnika odbacio je kao potpuno neutemeljene, jer su hrvatske banke za to jednostavno premale, a i strane banke mogu kapital jeftinije pribaviti od Europske središnje banke. Financijska kriza je u osnovi bankarska kriza, iako se se takvom ne čini na prvi pogled, jer se odvija preko državnih obveznica, mišljenje je Vladimira Gligorova s bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije. Da bi se spriječila panika ulagača, bit će potrebno dokapitalizirati europske banke sa 600 do 800 milijardi eura, procjenjuje Gligorov.

Fiskalna kriza nije posljedica nesposobnosti vraćanja dugova, nego nespremnosti nekih država da ih vrate, a to je političko i socijalno pitanje. EU je dovoljno bogata da vrati sve svoje dugove, ali se zemlje članice ne mogu dogovoriti tko koliko plaća, smatra Gligorov. Najavljuje i krizu tečaja, jer sanacija dužničke krize nije moguća bez slabljenja eura, možda i do izjednačavanja s američkim dolarom. To bi zapravo bilo dobro i za EU i za Hrvatsku, jer bi nam podiglo konkurentnost na svjetskom tržištu i vratilo povjerenje ulagača. Razduživanje prema Gligorovu nije dobro rješenje, jer znači produženu recesiju ili stagnaciju, stoga je sljedeći izvor rasta domaća štednja. Hrvatska tu ne stoji loše, jer štednja građana sada raste brže od kredita, ali od toga neće biti velike koristi bez fiskalne konsolidacije države, slaže se glavni ekonomist Privredne banke Marko Škreb. On nudi primjer Bugarske, koja je prije godinu dana imala jednaki kreditni rejting kao Hrvatska, a danas je kapital u Bugarskoj jeftiniji za 1,3 postotna boda. Razliku čine upravo mjere fiskalne konsolidacije.