Djeca - glavna meta marketinških stručnjaka

Procjenjuje se da djeca u SAD-u godišnje raspolažu s oko devet milijardi dolara džeparca koji troše prema vlastitim željama, ali utječu i na potrošnju svojih roditelja, godišnje na čak 130 milijardi dolara. Sve velike svjetske kompanije odavno su uvažile potrošačku moć djece, te su posljednjih godina sve više okrenute stvaranju marketinških strategija za tweense, odnosno djecu od osme do 12. godine. No mnoge ulažu na ciljane reklame za najmlađu djecu jer od malih nogu pridobivaju njihovu privrženost svom brendu, a navika stvorena tada ostaje za cijeli život, te se takve reklame shvaćaju kao zalog za budućnost.

Djeca već u trećoj godini lako pamte i bez velikih poteškoća prepoznaju brendove u trgovini, a s osam godina već samostalno donose odluke o odabiru proizvoda. I samo letimičan pogled u domaćim trgovinama jasno daje do znanja da su i raspored polica i redoslijed slaganja proizvoda prilagođeni djeci potrošačima, pa će se na nižim policama zateći paste za zube za djecu s otisnutim likovima iz animiranih filmova, kao i paštete, slatkiši i osvježavajuća pića koja su redovito na dohvat ruke najmlađima. Istraživanje GfK u Hrvatskoj pokazalo je da djeca od 11 do 13 godina imaju prosječan mjesečni džeparac od 200 kuna, da među njima postoji visoka svijest o brendovima među kojima prednjači Nike i Adidas. Čak 84 posto prati reklame na televiziji i 58 posto obraća pozornost na velike reklamne plakate.

Najviše vole reklame s komičnim, veselim i zabavnim sadržajem, a u kupnji velik utjecaj na roditelje imaju u odabiru slastica, grickalica, jogurta, pudinga, namaza i pića. Kamilo Antolović iz HURA-e, Udruženja društava za tržišno komuniciranje, kaže da djeca nisu budući potrošači, da su to već danas, te kako postaju sve relevantnija skupina potrošača, zbog čega i industrija oglašavanja sve više pozornosti posvećuje njima.

»Ima problema s korištenjem djece u reklamama, a problem je i sadržaj reklama jer pojedine idu prema narušavanju roditeljskog autoriteta. Postoji i niz zabrana onoga što se ne smije reklamirati s djecom, kao što je naginjanje preko mosta ili penjanje po kuhinjskim elementima«, kaže Antolović. Takve bi reklame ugrozile sigurnost djece koja redovito uče oponašajući druge. Ilija Rkman upozorava i na one reklame u kojima su glavni akteri djeca iako reklama nema nikakve veze s djecom. Na primjer, reklame za bankovne kredite.

»Predškolsku djecu uopće ne bi trebalo voditi u trgovine jer djeca ne posežu za proizvodima, nego za svojim crtanim junacima ne gledajući što kupuju. Roditelji su potom pod pritiskom, a nerijetko popuste željama mališana«, kaže Rkman. Napominje da djeca sa samo nekoliko godina raspolažu malim džeparcem za koji će kupiti sladoled, neku poslasticu ili sitnicu. Problem vidi i u tome što domaće zakonodavstvo prepoznaje samo kategoriju potrošača te da bi u buduće trebalo jasno razlučiti djecu kao zasebnu i posebno osjetljivu skupinu potrošača, bilo kroz postojeći zakon ili neki zakon koji se tiče djece.

Kampanja protiv reklama nezdrave hrane za djecu
Lani je pokrenuta široka svjetska kampanja, s naglaskom na jugoistočnu Aziju, protiv reklamiranja nezdrave hrane za djecu zbog sve većega globalnog problema debele djece sa zabrinjavajućim porastom upravo u toj azijskoj regiji. Kampanju je pokrenula svjetska potrošačka organizacija Consumers International u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom prema čijoj će procjeni do 2015. trećina svjetske populacije biti debela, a od 2005. do 2010. broj takve djece u jugoistočnoj Aziji porast će za čak 28 posto. Kampanja je okrenuta i prema agresivnom reklamiranju prehrambenih proizvoda koji na svojoj ambalaži nemaju podatke o količinama masti, šećera i soli.