DAVOR GAŠPAR – Pionir uzgoja tartufa u Hrvatskoj:”Tartufi ne poznaju granice, samo pravu klimu, tlo s kalcijem i vlagu”

Diplomirani inženjer šumarstva Davor Gašpar jedini je registrirani proizvođač mikoriziranih sadnica za plantaže tartufa u Hrvatskoj. U razgovoru otkriva kako je strast prema tartufima započela u djetinjstvu, zašto vjeruje u veliki potencijal Hrvatske za uzgoj tartufa i kako njegova inovativna tehnologija pomiče granice u ovoj djelatnosti.

Vaša strast prema tartufima započela je još u djetinjstvu dok ste s ocem istraživali šume u potrazi za gljivama. Možete li nam reći više o tom razdoblju i kako su tartufi postali Vaša profesionalna strast?
Dječja radoznalost je “kriva” za sve. Moj otac, također inženjer šumarstva, često me vodio u šumu brati gljive, što sam obožavao. U tim trenucima družili smo se na “muški način” – lutali prirodom i “lovili” ono što ćemo kasnije pripremiti za ručak. Tada sam bio pun pitanja o životnom ciklusu gljiva i mogućnostima njihova uzgoja. Otac na ta pitanja nije imao odgovore, jer je objasnio kako se te teme ne obrađuju detaljno na fakultetu. Kad sam pokušao presaditi gljive s tlom u kojem rastu u vrt iza kuće, rekao mi je da to neće uspjeti jer su mnogi pokušali, ali bezuspješno. Rekao je da se neke “šumske” gljive jednostavno ne mogu uzgajati. S otprilike 12 godina počeo sam istraživati sve dostupne izvore – članke u Večernjakovom vrtu, šumarskoj literaturi, enciklopedijama – gdje sam saznao da postoje mikorizne gljive koje žive u simbiozi sa šumama. Ideja o repliciranju prirodnog ciklusa tih gljiva odvela me do tartufa, o kojima je tada bilo više informacija nego o vrganjima i lisičarkama. Ciljano sam upisao Šumarski fakultet kako bih naučio više o ekosustavima u kojima mikorizne gljive rastu. No, moje ključno znanje dolazi iz 20 godina znanstveno-istraživačkog rada, što me dovelo do metoda proizvodnje kvalitetnih sadnica koje danas omogućuju uzgoj tartufa na plantažama mojih kupaca.

Kao prvi i jedini registrirani proizvođač sadnica za plantaže tartufa u Hrvatskoj, kako je izgledao Vaš put prema tom statusu i s kakvim izazovima ste se suočavali?
S vremenom čovjek zaboravi sve apsurde neučinkovitog i nefunkcionalnog birokratskog sustava koji koči ljude spremne raditi i živjeti od vlastitog truda. Investirao sam nezamislivo puno sebe, vremena i novca u proteklih 30 godina kako bih razvio cjeloviti sustav uzgoja najskuplje gljive na svijetu – bijelog tartufa. Taj sustav uključuje biotehnološki proces proizvodnje sadnica i agrošumarski način plantažiranja. Takvim znanjem služi se tek možda pedesetak ljudi u svijetu, ako i toliko. Moj put je bio obilježen praktičnim, eksperimentalnim radom, pri čemu sam učio iz 99 % grešaka, dok sam kroz taj proces stekao 1 % znanja koje se ne može naučiti drugačije. Danas proizvodim sadnice vrhunske kvalitete koje omogućuju plantažiranja tartufa.

Vaše imanje se nalazi u Zagrebu, a tartufi su tradicionalno vezani uz Istru. Znači li to da je tartufe moguće uspješno uzgajati u cijeloj Hrvatskoj?
Tartufi ne poznaju regije, nazive, a niti granice. Njima su bitni zemljišni, klimatski i ekološki uvjeti. Ali, da to sad ne zvuči prekompleksno, reći ćemo da svaka vrsta tartufa traži nekakve osnovne životne uvjete. Trebaju umjerenu klimu, tlo koje nije kiselo i u kojem ima kalcija i dovoljno vode. Ako mislite da sam opisao 80 % staništa u RH, u pravu ste! Tartufi i prirodno rastu u velikom dijelu Hrvatske, što je indikator za mogućnosti uzgoja na plantažama. Najveći problem u unutrašnjosti koji se može pojaviti je nedostatak kalcija u tlu, što se rješava vrlo jeftino i jednostavno. Hrvatska svojom prirodnom raznolikošću nudi ogromne izglede potencijalnim uzgajivačima u svim svojim regijama.