Dancima za dokumentaciju za projekte PRR-a treba četiri registratora, a nama trideset

Kuterovac: Kada smo usporedili troškove izdavanja dozvole, ispalo je da su jeftiniji za čak 600 posto

Izmjenama pravilnika za Mjeru 4 Programa ruralnog razvoja (PRR-a), bivši ministar poljoprivrede Davor Romić pokopao je budućnost hrvatske poljoprivrede, a najviše svinjogojstva, tvrde to neki poduzetnici koji su planirali ući u investicije vezane za taj sektor.

Do sada je već mnogo kritika izrečeno na račun izmjena pravilnika, a budući da postoji ozbiljan projekt razvoja svinjogojske proizvodnje u Slavoniji razgovarali smo s jednim od incijatora, Krešimirom Kuterovcem i pitali ga kako je svinjogojstvo prošlo u tome.
Nedostatak vizije

- Pod palicom bivšeg ministra poljoprivrede Romića naša je poljoprivreda i dalje nastavila slobodno padati, a konačni dokaz da smo imali ministra bez vizije i ideje su izmjene pravilnika za Program ruralnog razvoja Mjera 4. Izmjene pravilnika za Mjere 4 trebale su biti prava prilika da se pokaže smjer našoj poljoprivredi, jer su to investicijske mjere kojima je cilj osigurati konkurentnost proizvođača, povećati proizvodnju i zaposlenost u poljoprivredi. One nose oko 50 % ukupne omotnice i minimalno oko 700 milijuna eura do 2022. godine. A do danas je iskorišteno svega 1 % sredstava. Iz dosadašnjeg iskustvau provedbi trebali smo mnogo naučiti uz viziju kakvu poljoprivredu želimo posao promjene pravilnika nije trebao biti težak. Međutim, objavljen prijedlog pravilnika pokazao je sasvim suprotno, kao da do sada nismo izgubili dvije i pol godine u planiranju i provedbi Mjere 4, a od nekoga smjera za poljoprivredu još manje, kaže Kuterovac, te dodaje da je iskreno iznenađen prijedlogom pravilnika, jer nije riješio ni jedan ključni problem.

Nedostatak vizije i poznavanje poljoprivrirede i trendova je bio, kaže Kuterovac, očit, čemu u prilog najviše ide najviše spominjana tema, a to je iznos potpore po projektu koji je novim pravilnikom spušten na svega jedan milijun eura.

- Ovakav paušalni iznos proistekao je iz očitog nepoznavanja sektora, posebice onih koji su nam najugroženiji - stočarstvo, svinjogojstvo i proizvodnja mlijeka. Sigurno je da kada biste se upustili u analizu po sektorima i projektima to biste utvrdili i primjerice u povrtlarstvu (staklenik/plastenik), a nije ista investicija ni za orah, ni za jabuku.

Administrativnim ograničenjem ovoga tipa stvaramo invalidne projekte i novac usmjeravamo u sektore gdje su potrebne niže investicije. To nikako ne znači da će ti projekti biti bolji ili konkurentniji, a još manje znači da će rezultati takvih projekata imati pozitivan utjecaj na povećanje proizvodnje i zaposlenost u sektoru - rekao je Kuterovac, te se osvrnuo i na nekontrolirani uvoz.
Previše se troši na uvoz

- Hrvatska danas nemilice troši novac uvozeći oko 70 % svinjskoga mesa, što stvara deficit od 130 milijuna eura svake godine. Nemamo zaposlenih u sektoru, kvalitetne sirovine za mesnu industriju, kukuruz izvozimo, a resursi su nam proizvodnja od dva milijuna tovljenika. Svinjogojstvo je "industrijska" poljoprivredna proizvodnja koja se može relativno brzo revitalizirati samo ako mu se da šansa. Budući da su investicije glavni pokretač nove proizvodnje, itekako je važno kako se investicijska Mjera 4 odnosi prema sektoru. Analizom sadašnjeg pravilnika i pristupa mogu reći da ako se ovakav realizira to će značiti daljnje propadanje svinjogojstva - zaključuje Kuterovac.

Dodao je kako je veliki problem i to što nema posebne omotnice za ovaj sektor te će se u tom slučaju razvijati projekti koji su manji zahtjevni i za čiju je realizaciju potrebno manje dokumentacije, vremena i novca.

“Što se tiče dokumentacije koju je potrebno prikupiti kada sam je pokazao Dancima sažaljivo su me pogledali i rekli da u Danskoj za takvu farmu trebaju samo četiri registratora, a kada smo usporedili troškove izdavanja dozvole ispalo je da su jeftiniji za čak 600 posto”, kaže Kuterovac.

- Danska, s kojom smo inače na istom tržištu, a to treba naglasiti, jedna je od najkonkurentnijih svinjogojskih država. Danas nitko novu farmu u Danskoj ne planira ispod 2000 krmača i za ovakve farme oni dobiju 40 do 50 % povrata na investicije, a na kredite jedan do tri posto kamate. A kod nas se želi “provući” povrat od milijun eura, a s tim se može napraviti farma sa svega 600 krmača - kaže Kutreovac.