Cijena rada u Hrvatskoj nije visoka nego su prevelika davanja državi

Oko 50% prosječne hrvatske plaće odlazi na davanja državi i za svakog poslodavca koji želi svoje djelatnike platiti kako zaslužuju to je previše, a za sve radnike neizdrživo.

Afera konzultantica, društveno-politička makinacija koja drma ovu državu eksperimentalne vlade i koja je unatoč nastojanju vladajućih zasjenila bilo koji drugi događaj proteklog tjedna na jedan krajnje bizaran način ukazala je na još jedan u nizu gospodarskih problema s kojima je Hrvatska dugi niz godina suočena, a on je cijena rada. Zasigurno ne na prvu, ali ako se promatra malo pažljivije jedan od lošijih pokušaja spina i nalaženja opravdanja za neobranjivo bolje je ukazao na problem s kojim se svi poslodavci, ali i radnici, susreću već dugi niz godina od bilo kojega ozbiljnog upozoravanja sve sile ekonomskih stručnjaka i izvješća raznih ekonomskih asocijacija.

S pozicije afere “Ina–Mol” jedna irelevantna izjava za svaku je osudu ako zbog ničega drugoga onda zbog svoje, za obične građane uvredljive trivijalnosti, ipak nas s ekonomske strane može navesti na razmišljanje. Ali krenimo redom. Prvo je u emisiji Otvoreno HRT-a jedan poznati geopolitički analitičar izjavio kako je mjesečna cijena koju je tvrtka Ane Karamarko, supruge aktualnog prvog potpredsjednika hrvatske Vlade, naplaćivala za svoje usluge od 2500 eura izrazito niska za tako ozbiljan i odgovoran posao, a njegovu na prvu uvredljivu izjavu za sve one koji rade za puno manje novaca podržalo je još nekoliko gostiju na HTV-u ukjučujući i jednog manje poznatog novinara i vlasnika energetskog internetskog portala. Međutim, uvaženi geopolitičar bio je u pravu kada je ukazao na činjenicu da rad na tako odgovornom zadatku vezanom uz jedan od najvećih “poslova” u novijoj hrvatskoj gospodarskoj povijesti zasigurno gledano europskih mjerilima vrijedi daleko više novca.

Isplativiji je outsourcing

Teško je zamisliti da bi se u ostatku Europske unije takve usluge pružale za nižu cijenu, posebice od strane nekoga tko neizravno posjeduje takvu političku moć. Kako bi situacija bila još apsurdnija, dan kasnije je u intervjuu hrvatskim medijima Josip Petrović, lobist i konzultant, izjavio kako je Anu Karamarko unajmio i iz razloga jer je manje stajalo plaćati njenoj kompaniji 2500 eura mjesečno nego stalno zaposliti čovjeka u svojoj tvrtki kojeg bi uz sva davanja državi za socijalno, mirovinsko i ostalo plaćao daleko više.

Ana Karamarko
supruga prvog potpredsjednika Vlade, pokazala je njemu i njegovom nadređenom koliko je rad u Hrvatskoj jeftin

Tako je slučaj konzultantica, ili točnije neozbiljan spin vezan uz njega, hrvatskoj Vladi ukazao na veliki apsurd, a to je kako je ova država postala preskupa čak i stranim lobistima i konzultantima te njihovim možebitnim radnicima u državi. Petrović je samo potvrdio ono što udruga poreznih obveznika Lipa govori već niz godina – oko 50 posto prosječne hrvatske plaće odlazi na davanja državi, a građani oko 181 dan u godini rade za državu. Za svakog poslodavca koji želi svoje djelatnike platiti kako zaslužuju to je jednostavno previše, a za sve radnike neizdrživo. Isplativiji je outsourcing druge tvrtke – i tako jedan lobist samo potvrđuje ono što hrvatski poslodavci tvrde već niz godina.

Slučaj Ane Karamarko pokazao je i to zahvaljujući jednoj nespretnoj izjavi uglednog geopoličkog analitičara kako svi koji tvrde kako je cijena rada u Hrvatskoj previsoka, a među njima su i neki od ministara iz aktualne Vlade, jednostavno nisu upravu. Uostalom prema podacima Eurostata za 2015. godinu cijena rada u Hrvatskoj je 2,6 puta niža od prosjeka Europske unije iz čega proizlazi da je Ana Karamarko za svoje usluge negdje drugdje u Uniji mogla biti plaćena i 6500 eura mjesečno. Tako je i supruga aktualnog prvog potpredsjednika Vlade svom suprugu, ali i njegovom nadređenom, pokazala koliko je rad u Hrvatskoj jeftin.

Nepotrebna pokazna vježba

Prvi čovjek Vlade za razliku od prvog potpredsjednika ipak dolazi iz realnog sektora i svega toga je već svjestan, zato mu ova pokazna vježba u ovom trenutku i nije bila potrebna. Ali ako ćemo iz ove afere izvlačiti išta pozitivno onda neka to ne bude samo već toliko puta ponovljeno kako bi politika trebala biti što dalje od biznisa, ili samo po sebi razumljivo kako supruge i rođaci uglednih političara nemaju što tražiti u ovakvim pričama, Možda iz ove afere možemo izvući i manje vidljivu poruku kako u Hrvatskoj cijena rada nije previsoka, ali je državni aparat svakako preskup.