Božićna drvca Đure Japarića: Jele najduže zadrže iglice, a najmirisnija je srebrna smreka

U Sovskom Dolu, na pola puta između Đakova i Požege, Đuro Japarić već trideset godina uzgaja božićna drvca, različite vrste srebrne i obične smreke, Pančićevu omoriku te nekoliko vrsta jela. Kaže da je za uzgoj ključan položaj zemljišta.

"Zemljište treba biti bez mrazišta i blizu podzemnih voda, a optimalna pH vrijednost kisela. Mraz posebno pogađa jele, ubije ih kao i orahe. Najbolje je saditi u jesen, kada su niže temperature dok je ljeti preporučljivo uzgoj obavljati djelomično u sjeni između redova radi zaštite od sunca“, objašnjava nam Japarić.

Ciklus uzgoja božićnih drvaca je dug. On kupuje sadnice stare tri do pet godina od privatnih proizvođača i Hrvatskih šuma te ih sadi na plantaže i uzgaja šest do deset godina, ovisno o vrsti. Jele do visine od otprilike tri metra zahtijevaju i do deset godina rasta kako bi bila spremna za prodaju.

"Prvi prihod je realan u šestoj godini. Sječa tada traje 3-4 godine, nakon čega se parcela čisti. Proces dakle traje oko deset godina, od sadnje pa do završne sječe, a najveći je problem što ne postoji garancija da će sav trud biti prodan“, dodaje.

Divljač - veliki problem
Ističe i da ih napadaju štetnici i gljivične bolesti te je uzgoj prilično zahtjevan.

"Svako drvce treba biti podignuto 15 do 20 centimetara od tla kako bi zrak cirkulirao. Orezivanje je obavezno, bočno i vršno, tako da razmak između etaža bude 30 do 40 centimetara, kako bi krošnja bila gusta“, objašnjava nam Japarić navodeći da provodi jesensku i proljetnu gnojidbu, u kolovozu dodaje KAN za intenzivnu zelenu boju, a travu između redova redovito kosi.

Troškovi tog uzgoja su visoki jer je ciklus dug, sadnice su skupe, a dodatni troškovi uključuju sječu, transport do prodajnih mjesta, najam prostora te radnu snagu, koje je sve manje.

"Posao je zahtjevan, kao uostalom i sva poljoprivreda. Najproblematičnije je da do veljače moramo prijaviti proizvodnju, a ne dobivamo povratnu informaciju. Preciznije, ne znamo treba li u Hrvatskoj milijun sadnica, 500.000 ili 100.000“, priča.

Na plantažama se sadnja obavlja na 100 × 100 cm ili 120 × 120 cm. U šestoj godini počinje sječa nižeg rasta kako bi bilo moguće prolaziti kroz drvca pri rezidbi, košnji i gnojidbi te osigurati strujanje zraka. Navodnjavanje je poželjno, ako je moguće.

"Divljač nam predstavlja veliki problem. Srndači gule drvca rogovima, a jeleni uništavaju stabla u sekundi, posebno veća. Zato sam i ogradio parcelu i postavio zaštitne ovratnike oko stabala, što je povećalo troškove, ali je bilo nužno za obaviti“, dodaje.

Đuro uživa u poslu u kojemu mu pomaže supruga Ankica. Orezivanje počinje u prvom ili drugom mjesecu. Rad traje cijelu godinu, a košnju ponavlja najmanje četiri puta: puteve malčerom, a između drvaca trimerom.

Kod rezidbe je, kaže, ključno zaustaviti godišnji rast: pupovi prema sjeveru skraćuju se kosim rezom kako bi smola išla u željenom smjeru, vrh i bočne grane se skraćuju radi gustoće.

"Ne volim orezivati drvca prije prodaje jer ne želim da izgledaju kao ‘iz stroja’ pa ih ostavljam prirodnijima kako ih kupci sami žele prilagoditi“, pojašnjava.

Napominje da jele najduže zadržavaju iglice, a najljepši miris ima pak srebrna smreka.

Ekološki značaj
Ekološki značaj je važan, dodaje, jer drvca obnavljaju kisik, uljepšavaju krajobraz i stvaraju gnijezdišta za ptice. Mogu se reciklirati u humus, a uzgoj poboljšava kvalitetu tla. Objašnjava nam i da ovu proizvodnju nadziru županijske uprave kroz obaveznu prijavu početkom godine.

"Lijep je ovo posao jer se odvija na otvorenom, ali klimatski uvjeti znaju biti teški. Ne bih bio ovdje da to ne volim raditi, a zvuk ptica na plantaži mi je i i nakon desetljeća rada najdraži dio“, zaključuje Japarić.

Prodaju započinje najčešće desetak dana prije Badnjaka, u Slavonskom Brodu.