Banke jednostrano mijenjaju kamate, Vladi to nije prioritet

Vrlo se često u posljednje vrijeme čuje teza kako su banke krvotok sustava, što je jednostavna metafora iza koje se krije niz opasnih teza. Ponajprije, teza da je društveni i ekonomski sustav organizam koji ima svoje prirodne zakonitosti funkcioniranja.

Drugo, teza da se ometanjem financijskog krvotoka uništava čitav sustav/organizam. Treće, da sustav postoji kao zaseban entitet, apstrahiran i odvojen od ljudi. Četvrto, da su tom sustavu ljudi, ako ometaju financijski krvotok (tako što ga ne pumpaju potrošnjom, ili na neki drugi način) naprosto smetnja koju treba ukloniti s puta.

Izgleda da sve ove pretpostavke s punim uvjerenjem potpisuju oni koji čine državnu i monetarnu vlast u Hrvatskoj. Potpuno ignoriranje problema koji proizlaze iz duga građana i tvrtki po kreditima vezanim uz valutu CHF, dobar je primjer. Nitko od nadležnih ne želi ni započeti konstruktivni dijalog na pronalaženju rješenja za dužnike s kreditima vezanim u CHF. Kao da je sasvim svejedno što bi se time financijski rasteretilo niz tvrtki, spasilo tko zna koliko radnih mjesta, a u preko 100.000 kućanstava zadržalo mjesečno oko 1700 kuna u kućnom budžetu (koliko iznosi prosječan porast rate kredita s valutnom klauzulom u CHF). 43% dugoročnih kredita građanima je vezano uz CHF (HNB, rujan 2011), a problemi korisnika takvih kreditnih plasmana, kao i posljedice po gospodarstvo u cjelini, se u potpunosti marginaliziraju.

Nadležnim ministarstvima, kao i predsjedniku Vlade, Udruga Franak je uputila poziv na suradnju u pronalaženju rješenja davnog 23. siječnja, no poziv na sastanak još nismo dobili. Vladajući se nikako ne žele miješati u poslovni odnos klijenata i banaka, pa ni time što bi onemogućili svojevoljno, jednostrano mijenjanje kamata kakvo imamo sad. Možemo načuti da jest to negdje u planu, ali daleko od prioriteta. Dakle, ne možemo nego zaključiti da se postojeća regulativa, koja pogoduje poslovnim bankama, želi zadržati po svaku cijenu barem do ulaska RH u EU. Unatoč činjenici da čitavo ovo vrijeme krize banke i dalje prosperiraju, mada sve oko njih propada. A dijelom i propada baš zato što one u toj mjeri prosperiraju. Ali zar vi, čut ćemo, želite da banke budu neprofitabilne pa da ih moramo spašavati iz proračuna? Na to možemo odgovoriti protupitanjem - a koji bi to bio razlog da se privatne banake u stranom vlasništvu spašavaju na račun poreznih obveznika RH?

Za razliku od Vlade, HNB se na nedavni poziv na sastanak odazvao vrlo brzo. Glavna teza koju smo čuli u HNB-u jest da je problem u neinformiranim potrošačima, korisnicima bankovnih usluga. Međutim, na prijedlog da HNB objavi informacije o prekršajima banaka i izrečenim kaznama, kako bi se mogli informiranije odlučiti s kim će poslovati, u HNB-u tvrde kako oni to ne smiju. Zašto? Jer bi time utjecali na tržišne pozicije pojedinih banaka. Kada se zbroji i oduzme, na sastanku smo od HNB-a čuli upravo spomenutu tezu da su banke krvotok sustava koji ne smije ometati nitko, pa ni regulator.

Zbog čega je, dakle, takva teza izuzetno opasna. Ponajprije zbog toga što ekonomski i društveni sustavi nisu organizmi koji funkcioniraju prema prirodnim zakonima. Oni su proizvod ljudskog djelovanja, promjenjivi su, nisu unaprijed zadani. Zakone kojima se uređuju društveni, pa i ekonomski odnosi, pišu i usvajaju ljudi. Metafora o krvotoku, pozivajući se na prirodne zakone, odvodi nam misao u pogrešnom smjeru i priječi da se prisjetimo banalne činjenice: postoje bolja i gora zakonska rješenja. Zato da se konstatira da su trenutna zakonska rješenja u Hrvatskoj loša, a implementacija još gora. Ajmonakratko pogledati u susjedstvo.

Ne samo zapadno, već i istočno od Hrvatske granicenalazimo bolja rješenja i bolje vijesti za klijente banaka.U Srbijidonesen Zakon o zaštiti korisnika financijskih uslugakoji propisuje pod kojim uvjetima i kako se mijenjaju kamate. Radi kršenja tog zakona NBS kaznila KBC i Alfa banku ukupnim iznosom u vrijednosti 49.000 eura. Kako to da NBS može objaviti cifru kazne uz ime banke, a HNB to nikako ne može? Skrenimo pogled malo sjevernije – Mađarska ukinula valutnu klauzlu i natjerala banke da otpišu dio duga. Možemo li očekivati u hrvatskoj slične vijesti uskoro? Za to treba političke volje i hrabrosti, treba se ponajprije prisjetiti da su temelj kako ekonomije tako i čitavog društva ljudi, a ne banke.